bener

U Gospiću obilježena 70. obljetnica mučeništva sestre Žarke Ivasić

sestra zarka oblj2(Gospić, 16.5.2016.) - Obilježavanje 70. obljetnice njezine smrti okupilo je brojne sestre milosrdnice iz Zagreba, Rijeke i Ogulina, kao i građane Gospića te okolnih mjesta, te je započelo Večernjom molitvom na njezinu grobu, koju je predvodio mons. Mile Čančar. Tijekom molitve, okupljeni su se podsjetili nekih činjenica vezanih uz posljednji dan i noć života sestre Žarke, njezine pjesme pred smrt, kao i hoda do stratišta. Slijedilo je svečano euharistijsko slavlje u gospićkoj katedrali Navještenja Blažene Djevice Marije koje je predvodio mons. Mile Bogović, gospićko-senjski biskup u miru. Mons. Bogović je tijekom propovijedi naglasio da su Isusove rane „najizrazitije Isusovo obilježje, sastavni dio njegova identiteta za cijelu vječnost“, a bile su to „rane za čovjeka, rane za drugoga, rane nevino osuđenoga“. Upravo je to, Isusove i naše vlastite rane za drugoga, svima nama „najdragocjenije u ovom našem zemaljskom putovanju“. S obzirom da se kršćani diče upravo Isusovim ranama, Gospić se u tom pogledu se diči ranama brojnih nevino ubijenih, među kojima je i sestra Žarka Ivasić. Dan mučeništva sestre Žarke Ivasić ujedno je i dan proslave blagdana mučenika Ivana Nepomuka, suzaštitnika grada Gospića. Stoga, istaknuo je biskup, mučeničke rane sestre Žarke, ponos su Gospića, te se sestra Žarka, uz Ivana Nepomuka, „uključuje u one koji su zaštitnici grada.“

Continue Reading

E-mail

Cerovnik - crtice iz povijesti mjesta

cerovnik zvona(Cerovnik, 30.08.2015.) - Na nedjeljnoj svetoj misi upriličeno je svečano podzanje dva zvona na toranj župne crkve, na kraju mise blagoslovljena je spomen soba župnika žrtve iz II. svj. rata, vlč. Dragutina Fifke. Kroz misne slavlje htjelo se zahvaliti i za tek dovršene poslove obnove krovišta na župnoj crkvi, župnom stanu i "maloj crikvi". U uvodnom dijelu kod svečanog podizanja i postavljanja zvona nazočni su upoznati s crticama iz povijesti ove župe i mjesta. Na kraju misnog slavlja tijekom blagoslova spomen sobe predstavljen je lik i djelo vlč. Dragutina Fifke I Cerovničke žrtve. Oba teksta možete pročitati u nastavku. 

Continue Reading

E-mail

Biskup dr. Mile Bogović: Bitka oko uspostave tzv. novoga svjetskog poretka

Poštovani gospodine biskupe, kao da smo nakon 1945. kad se radi o svjetonazorskim sukobima između vjernika i ateista. O čemu se radi?

Mnogima je ovih dana doista došla na pamet 1945. godina kada su komunisti došli na vlast. Nije se tada pitalo tko ima pravo, nego tko ima vlast, tko je pobijedio. Razvijao se kult vlasti i vlastodržaca. Vlašću se tada moglo opravdati svaki čin pobjednika. Taj neugodni zadah i danas je u zraku. Još je „praotac" komunista Marx pisao da su drugi povijest tumačili, a komunisti je trebaju mijenjati. Kad ne ide evolucijom, onda svim revolucionarnim sredstvima. 
     Sliku Hrvatske treba – po njima – mijenjati. Ima u njoj previše katolika i mnoge skupine i ideologije žarko žele da se to mijenja, tj da se broj smanji. Nakon zadnjeg popisa stanovništva neki su radosno konstatirali da nas ima na popisu manje za 200.000. Nisu željeli usporediti opći demografski pad. Ako katolika ima najviše, najviše ih i umire. Svakako je i ovdje na djelu tendencija da naš narod bude manje katolički odnosno vjernički. Ustvari ovo je bitka oko uspostave tzv. novoga svjetskog poretka. 
   Želi se imati jednu vladu, jednu vojsku, jednu banku. Izgubivši Jugoslaviju naši komunisti lako na to pristaju. Domoljubno odbacuju, prihvaćaju internacionalno na taj način da oni plivaju i da im je materijalno dobro. To im je vrhovni smisao življenja, jer ne priznaju onostranost.

Continue Reading

E-mail

Prof. dr. sc. Ante Bežen: Riječ na proslavi 15.obljetnice Gospićko-senjske biskupije

ante beženPreuzvišeni oče biskupe, poštovani svećenici i časne sestre i ostali prisutni,

Iskazana mi je osobita čast prilikom da se obratim ovom skupu u povodu obilježavanja 15. obljetnice Gospićko-senjske biskupije u ime njezinih suradnika laika. Bliskim sam svjedokom zbivanja oko osnivanja biskupije i njezina dosadašnjeg razvitka iz perspektive suradnika izvan same Crkve. Interes za tu suradnju imao sam ponajprije kao poštovatelj svog rodnog grada i ličkog zavičaja za koji je osnivanje Biskupije predstavljalo veliki dobitak, a zatim i zbog nekih uloga u nedavnoj prošlosti - kao glavni urednik lista „Vila Velebita“ koji je obavještavao javnost o zbivanjima u Lici, pa i o crkvenim i vjerskim prilikama u njoj, od svog osnutka 1992. do 2007. godine, kao glavni urednik časopisa Hrvatska vjernost koji je pokrenula Gospićko-senjska biskupija kao glasilo Crkve hrvatskih mučenika na Udbini te kao suradnik biskupa i u drugim pitanjima izdavačke djelatnosti i informiranja.

Continue Reading

E-mail

Duhovsko bdjenje

Svetkovina Duhova spada u red velikih spomena koje Crkva posebno slavi. Preporuka je da se uoči tako velikh svetkovina održi bdjenje. Svećenici, redovnici i redovnice, vjernici laici koji redovito mole Časoslov (Brevijar) imaju prikladan obrazac bdjenja uz molitvu koju Crkva propisuje. Naravno, najbolje je da bdjenje za puk bude uz svetu misu, te uz prilagođeni nagovor ili meditaciju. U nastavku pročitajte tekst razmatranja koji je pripremljen za Duhovsko bdjenje.

Continue Reading

E-mail

Peti hrvatski socijalni tjedan s temom „Kultura rada u Hrvatskoj“

U Zagrebu je od 21. do 23. listopada ove godine održan Peti hrvatski socijalni tjedan s temom „Kultura rada u Hrvatskoj“. U organizaciji Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve Hrvatske biskupske konferencije na radnom dijelu je sudjelovalo šezdesetak predavača raznih struka te 250 predstavnika (nad)biskupija iz cijele Hrvatske.

= OTVARANJE PETOG HRVATSKOG SOCIJALNOG TJEDNA =

Tijekom svečanog otvorenja Petog hrvatskog socijalnog tjedna kardinal Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački istaknuo je „kako je činjenica što se kršćani okupljaju kako bi zajedno razmišljali o društvu, noseći u srcu egzistencijalna pitanja današnjeg čovjeka i kriterije socijalnog nauka Crkve, znak svjesnog i odgovornog sudjelovanja kršćana u životu „zemaljskoga grada““ te je „potrebno stalno i jasno isticati čovjekovo dostojanstvo i njegov primat nad radom i profitom“.

Predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, mons. Marin Srakić, đakovačko – osječki nadbiskup naglasio je kako „socijalna misao u Hrvatskoj nije toliko siromašna koliko je neotkrivena“.

Predsjednik Programskog odbora, mons. Vlado Košić, biskup sisački rekao je: „Socijalni tjedni u Europi pa i kod nas javljali su se kao ustanove u kojima se najbolje očitovala suradnja vjernika laika, svećenika i biskupa. Suradnja je zasnovana na opredjeljenju za zajedničko dobro Crkve i naroda, na uzajamnom povjerenju i poštovanju službi i kompetencija“.

Pročelnik Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve HBK Gordan Črpić izrazio je radost jer je „odnos prema radu jedna od bitnih sastavnica kršćanske kulture. Promišljati pak o radu u Hrvatskoj danas, okupljajući ovako širok krug ljudi koji na tu temu ima što reći u bitnome, znači promišljati o razvoju Hrvatske s onu stranu ideoloških strujanja koja obično nude laka rješenja polazeći od željenog, a ne realnog stanja“.

Potpredsjednik Socijalnih tjedana Francuske Bernard Chenevez podsjetio je na početke Socijalnih tjedana Francuske te na njihov današnji značaj kad se promišlja o ekonomskim, političkim, kulturnim, znanstvenim i tehnološkim promjenama. Istaknuo je kako će njihova ovogodišnja tema biti „Budućnost demokratskih načela“.

=HRVATSKI SOCIJALNI TJEDNI: POVIJEST I PERSPEKTIVE =

Uvodno predavanje „Hrvatski socijalni tjedni: povijest i perspektive“ održao je Stjepan Baloban. Istaknuo je kako je socijalna dimenzija vjere znak raspoznavanja i znak prepoznavanja autentičnosti kršćana, a prva socijalna enciklika Lava XIII. „Rerum novarum“ iz 1891. godine objedinila je mnoge socijalne inicijative katolika u različitim zemljama koje su joj prethodile. Prva četiri Hrvatska socijalna tjedna organizirala je Katolička akcija na traženje Biskupske konferencije. „Tečaj socijalnih predavanja“ iz 1932. godine postao je Prvi socijalni tjedan, a uslijedila su još tri 1937., 1938. i 1940. godine. Pokrovitelj im je uvijek bio zagrebački nadbiskup, te je kardinal Alojzije Stepinac tražio da se „reforma društva provodi na osnovu socijalne pravednosti“. Sudionici su bili različitih zvanja – od učenika, državnih i privatnih namještenika, radnika i seljaka koji su, kao vjernici laici, zajedno s predstavnicima Crkve tražili rješenja za goruća i teška društveno – gospodarsko – politička pitanja na temelju katoličke socijalne misli. Nakon Drugog svjetskog rata, iz svima dobro poznatih razloga, javni prostor ostao je zatvoren za vjernike u Hrvatskoj sve do demokratskih promjena. Tada su uslijedile mnoge inicijative vezane uz aktivni život vjernika u novom hrvatskom društvu i Crkvi te osnivanje mnogih institucija i održavanje socijalnih tribina. U listopadu 2010., na Plenarnom zasjedanju HBK u Lovranu odlučeno je o ponovnom pokretanju Socijalnih tjedana u Hrvatskoj na kontinuitetu sa četiri prethodno održana Socijalna tjedna (posljednjem prije 71. godine). Perspektiva Hrvatskog socijalnog tjedna, prema mišljenju predavača, leži u uspješnosti prenošenja rezultata među vjernike i u šire slojeve ljudi, da se ne dopusti da se V. hrvatski socijalni tjedan smatra kao samo još jedan „crkveni skup“ dok su „cilj ponuda, ali i legitimna traženja prema društvenoj i političkoj zajednici kojima će se priskrbiti kršćanstvu status građanstva“.

U kraćoj raspravi navedeno je da za svaki rad treba dati i pravednu plaću te da bi se skoro 30.000 nevladinih organizacija u Hrvatskoj trebalo objediniti prije istupanja u javnost. Nije potrebno samo nešto učiniti, potrebno je i zvati druge da bi se katolička društva formirala po profesijama. Postavljeno je i pitanje stagnacije raspoloženja koje se razvilo 90-ih godina 20. stoljeća: događa li se ona zbog statistike ili sekularnosti medija!?

Plenarna predavanja održana su u petak, 21. listopada u dva bloka. Prvi blok je objedinio tri predavača na temu „Rad u Hrvatskoj“, a drugi čak četiri predavača na temu „Obitelj i rad“.

= RAD U HRVATSKOJ =

U predavanju „Stanje i trendovi rada u Hrvatskoj“ Zdenko Babić predstavio je četiri faze generalnih trendova gospodarstva i tržišta rada prema podacima Državnog zavoda za statistiku i Eurostat-a. Tako je od 1990. do 1993. godine vladalo stanje tranzicijskog šoka praćeno oštrim padom BDP-a. Do 2000. došlo je do stagnacije praćene rastom BDP-a bez zapošljavanja i intenzivne privatizacije. Uslijedio je stabilni rast i oporavak do 2009., a zatim smo ušli u recesijsku fazu praćenu i padom BDP-a i rastom nezaposlenosti. Zbog sadašnje situacije na tržištu rada, u Hrvatskoj vlada relativno visoka stopa nezaposlenosti u europskom kontekstu, dugoročna nezaposlenost te nezaposlenost mladih uz osobito izražene i kontinuirane regionalne nejednakosti (npr. između Grada Zagreba i Istarske županije nasuprot Sisačko – moslavačke županije). Iako kratkoročne perspektive nisu pozitivne, srednjoročne i dugoročne nude brojne prednosti Hrvatske u prirodnim resursima, geostrateškom i prometnom položaju i relativno obrazovanoj populaciji. Prizemljenje brojnim činjenicama govori o potrebi izrade nacionalne strategije razvoja i razvoja većih stopa rasta u gospodarstvu.

Gordan Črpić je govorio na temu „Vrijednosti rada u Hrvatskoj“. Iako je vrijednost rada vezana uz ukupni socijalni kapital, odnosno generalizirano povjerenje u ljude i povjerenje u institucije, ne smije se zanemariti rad u socijalizmu, tranziciji, ali i utjecaj globalizacije. Radna orijentacija razlikuje se kao intrinzična koja obuhvaća vrednovanje rada u sebi, a ekstrinzična se vrednuje kao rad nakon i izvan samog rada. Potonja je posebno izražena u Hrvatskoj, novim članicama Europske unije i zemljama kandidatkinjama (posebno u Slovačkoj, Mađarskoj i Španjolskoj). Čim prije potrebno je povećati razinu socijalnog kapitala (povjerenje u institucije i ljude) pomoću normativne sigurnosti (realnih zakona, a ne ideala), transparentnosti društvenih organizacija (putem medija), stabilnosti društvenog poretka (bez osvrta na prošla vremena), predvidljivosti moći, primjeni prava, a osobito obveza, poticanja dužnosti i odgovornosti te čuvanju autonomije pojedinca. Uz ekonomske faktore važni su i duhovni jer bi odnos prema radu trebao biti odgovor na Božji poziv te osjetljivost za opće dobro koje se u obitelji razvija u okviru odgoja za rad.

„Crkveni nauk o radu“ približio je Josip Grbac pod tezom: „Je li dovoljno osmišljavanje?“. Naime, do 20. stoljeća jako malo je bilo rečeno o radu u okviru socijalnog nauka. Najjači moment tijekom srednjevjekovnog zanosa dali su benediktinci u smislenom vrednovanju manualnog rada. Enciklika „Rerum novarum“ ne govori o smislu rada nego o problemima radnika koji se suočavaju s nepravdama radnika i položajem u tvornicama. Između dva svjetska rata u razdoblju velike ekonomske krize naglašeno se tražilo očuvanje osnovnih ljudskih prava. U trećoj fazi tijekom 50-ih i 60-ih godina 20. stoljeća stvarala se ekonomija u istinskoj službi čovjeka. Osim planiranja svjetskih regija, Ivan XXIII. govori na II. Vatikanskom saboru u enciklici „Gaudium et spes“ o potrebi humaniziranja života tako da rad postane poziv – „vocatio“, a ne profesija. U četvrtoj fazi, koju je posebno obilježio papa Ivan Pavao II. ne isključuje se napredak već se socijalno gledanje obogaćuje i personalizira kao sredstvo razvoja u humanizaciji ciljeva rada. Encikliku „Caritas in veritate“ Bendikta XVI. koja je obilježila petu fazu crkvenog nauka o radu obilježava etički usmjeren govor o radu kao pozivu, a ne dužnosti te radniku kao potrošaču. Jasno je naglašeno da je uz pravo na rad potrebno i pravo na odmor, ali kao istinsko pravo, a ne tek privilegij.

Posebno konstruktivna rasprava je uslijedila, a mnogi govornici (više od deset) složili su se kako je neophodno odgajanje za rad usprkos mnogim problemima u fleksibilizaciji rada. Osim odgoja, potrebno je i dobro obrazovanje te spremnost radnika na transformaciju. Poštivanje Zakona o radu neophodno je jer u bolesnom društvu ljudi ne mogu ostati zdravi iako solidarnost, srčanost i „vocatio“ u poštenju, konstruktivnosti, konkurentnosti i kvalitetnosti nemaju premca u kontinuiranom održavanju kulture, pa tako i kulture rada.

= OBITELJ I RAD =

Drugi blok plenarnih predavanja započeo je Vladimir Dugalić s temom „Obitelj – povlašteno mjesto odgoja za rad“. Obitelj je „kućno društvo“ u kojem vlada obiteljska logika ljubavi, i to uzajamne i distributivne ljubavi. Ljudska društvenost naučena u obitelji pridonosi dobru društva jer se osim društvene odgovornosti u obitelji razvija logika solidarnosti, a ne logika tržišta. Obitelj je tzv. odgojna agencija u kojoj postoje tri oblika obiteljskog socijalnog kapitala: 1. odnosi tima su snaga koja zadržava, 2. snaga koja povezuje i 3. snaga koja spaja i potiče inicijativu. Kao generator pozitivnih vrijednosti i u Europskoj uniji je obitelj visoko vrednovana među čak 80 % anketiranih 2008. godine u Đakovu, dok kao mjesto odgoja slijede društvo, škola, mediji te Crkva. Osim osjećaja napuštenosti, odnosno nezaštićenosti obitelji od države koji se ogleda u depopulaciji, nelikvidnosti i općoj nesigurnosti, jaka je i izloženost kulturi individualizma. Traže se samo prava djece, dok su prava roditelja zanemarena. Očevi su izvan obitelji, a roditeljima se mora omogućiti da budu sa svojom djecom. Odgovorni roditelji moraju odgajati za vrednote i razvijati socijalne kreposti da bi se djeca razvila u dobre članove obitelji i odgovorne članove društva. Perspektive odgoja za rad leže u socijalnom udruživanju roditelja zbog mogućnosti artikuliranja prava i odgoja, razvijanja služenja, kreativnosti i mašte da bi djeca dobila jasnu viziju života u kojoj je nepoštenje pogubno, a obveze potiču na razvoj zasluživanja i zarađivanja.

Izlaganje „Rad u obrazovnom sustavu“ održala je Ljilja Vokić. Naglasila je kako je učiteljski poziv najuzvišeniji, ali istovremeno i najslabije plaćen. Temeljni cilj odgoja i obrazovanja u Hrvatskoj mora biti zanimljivost, razvijanje osobnosti i individualnog pristupa radu te smanjenje opterećenja učenika. Izrazito važni u obrazovnom sustavu su stručno i metodički oblikovani udžbenici, ali i zakonit odabir alternativnih udžbenika zbog konkurentnosti i, u konačnici, veće kvalitete znanja. Učitelji su, nažalost, ugroženi i materijalno, ali i ponašanjem učenika koje u nevaljalim stvarima štite njihovi roditelji. Tako se razvio pojam „neodgojenih roditelja“ koji se preslikava u obitelj primjenom principa zornosti. Odseljavanje iz ruralnih područja i manjih sredina mora se spriječiti nastojanjima da se škole ne zatvaraju što se posebno događa na otocima i u gorskim krajevima. Lijepi primjeri su ono što svaki pojedinac treba bez uzmicanja i uz veliku požrtvovnost oblikovati u sklopu pravila ponašanja slijedeći Isusove riječi „vi ste sol zemlje, vi ste svjetlo svijeta“.

Zajedničko predavanje „Što je obitelj Hrvatskoj i Europskoj uniji te koja su njezina socijalna prava“ održale su Aleksandra Korać Graovac i Nada Bodoriga – Vukobrat. Primjer iz stvarnog života pokazuje na zaboravljenu svrhu darivanja kad je 22 djece jednog zagrebačkog vrtića prodavalo vlastitim ručicama izrađen kruh svojim roditeljima povodom Dana kruha. Iako roditelji nisu siromašni, djeca su sveukupno uspjela prikupiti tek 40 kuna s tim da je jedna baka izdvojila čak 20kn uz isprike da je to najviše što može izdvojiti od svoje skromne mirovine. Gdje je nestala ljudska solidarnost, što je s idealima??? Pri donošenju obiteljske politike 2003. godine izbjegavalo se odrediti što je obitelj, tko su njezini članovi i koji je njihov status zbog zaštite vrijednosti tradicionalne obitelji utemeljene na braku. Naime, obitelji nisu istospolne zajednice i članovi takvih obitelji nemaju prava koja proizlaze prema zakonima (osiguranje, mirovinsko, naknada štete, nasljeđivanje, …). Zakon o strancima mora regulirati privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji jer se u nekim zemljama Europske unije događa da čak trećinu stanovništva čine stranci, poligamni brakovi više nisu tek egzotični, a protok ljudi i dobara je ogroman. Srce europskog prava čine četiri gospodarske slobode: sloboda kretanja roba, radnika, usluga i kapitala čime se ne štite same obitelji već prvenstveno radna snaga. Moguće je da će, zbog mnogih pogodnosti europskih prava, porasti broj prisilno sklopljenih brakova. Ulaskom u EU, Hrvati ostaju Hrvati, ali dobivaju i status europskog građanstva (Union citizenship) čime se hrvatsko zakonodavstvo nadopunjuje, a prava se povećavaju.

U kraćoj raspravi, sudionici su se osvrnuli na negodovanje zbog rada nedjeljom, dok se istovremeno tolerira, čak i potiče odlazak na sportske aktivnosti zbog društvenog pritiska. Osim rasterećenja, u školama je potrebno provoditi i „detoksikaciju od nedobrota“. I dok se traži odgovornost obitelji, postavlja se pitanje: „A gdje je odgovornost države za samu sebe, kolika je i postoji li uopće?“ dakle, „ima li i najodgovorniji odgovornost?“. Sve više tvrtki razvija se u surogat obitelji jer rad u krugu kompanije više ne isključuje djecu koja borave u vrtićima i kompanija se „brine“ za njih, postoje teretane, saune, čak i boravci za kućne ljubimce. Sve to dovodi do nemogućnosti pomirenja radnih i obiteljskih obveza te nerazumijevanja radne okoline i obitelji. Poseban problem društva su beskućnici, ali i stariji o kojima se skrbi bez obitelji. U EU se razvila socijalna marginaliziranost te su beskućnici prepušteni lokalnoj zajednici. Povećanje humanosti staračkih domova postaje prioritet razvijenog društva.

= PERSPEKTIVE: RAD, PODUZETNIŠTVO I SOCIJALNA SIGURNOST =

Drugi dan Petog hrvatskog socijalnog tjedna obilježila je tema „Perspektive: rad, poduzetništvo i socijalna sigurnost“.

U predavanju „Rad i socijalna sigurnost“ Zoran Šućur je istaknuo da je socijalna sigurnost onih koji rade u širem smislu sigurnost građana pred rizicima, a u užem smislu označava sustav socijalnih davanja koji osigurava država. S obzirom da prihodi i socijalna integracija štite od rizika siromaštva, potrebno je utvrditi rizik siromaštva, tko su siromašni zaposlenici, koje su razlike između individualnih obilježja i obilježja kućanstva te koji su ključni čimbenici i mjere za ublažavanje redukcije prema podacima Eurostat-a i ankete Državnog zavoda za statistiku o potrošnji kućanstva u razdoblju od 2003. do 2007. godine. Od mnogih iznesenih podataka, možda je najzanimljiviji onaj da mjere obiteljske politike itekako nisu dostatne za zaštitu obitelji koja skrbi o djeci, a potrebno je i dugoročno osigurati kvalitetu radnog mjesta i povećanje neto zarade.

Drugo predavanje održao je Neven Šimac, a tema izlaganja bila je „Od kapitalizma do ekonomije dara“. Enciklika „Caritas in veritate“ snažno naglašava načelo besplatnosti i logike dara unutar redovite ekonomske djelatnosti. S obzirom da dar podrazumijeva besplatnost, izmiče i mjerenju i očekivanju što je u potpunoj suprotnosti s neograničenom pohlepom. Osim što je financijski neoliberalni kapitalizam donio naopako postavljanje mjerila prema kojima je kapital jači i od gospodarstva, ali i od same države, potrebno je suprotstaviti mu se logikom dara. Ona postoji i u samoj prirodi koja nam daje neophodne stvari za život koje ne možemo ničim platiti, a pozitivni primjeri u svakodnevici svakog čovjeka su žene i majke. Univerzalnost dara razvijena je i u plemenskim zajednicama, a osobito se iskazuje među kršćanima, a ponajviše redovničkim zajednicama u misijama. U današnje vrijeme osobito su značajne razne humanitarne i karitativne djelatnosti, socijalno poduzetništvo i zadrugarstvo.

Drago Čengić zaključio je blok predavanja temom „Rad i održivo poduzetništvo“ na temelju istraživačkih bilješki Instituta „Ivo Pilar“. Poduzetništvo se treba temeljiti na ekonomskom učinku poduzetnika i društvene odgovornosti prema zaposlenima. Rad kao proces stvaranja korisnih proizvoda i usluga, mora se postaviti kao rad i za druge. Kao pozitivan primjer istaknut je primjer izbora „najboljeg poslodavca“ radi unapređenja kvalitete radnog života, a ne radi profita.

Rasprava se temeljila na postavkama kako je znanje u današnjem svijetu roba kojom se trguje i zarađuje, a istovremeno se zahtijeva na dar besplatno obrazovanje. Osim što u većoj mjeri ne postoji obrazovanje za poduzetništvo, nedostaje i kultura rada, a veliki nedostatak je osiguranje budućnosti kroz opće rašireno mišljenje radom u državnim službama. Rad ne smije biti „muka“, a svi oni koji kreativno stvaraju šire optimizam da će svijet ipak biti po mjeri svih ljudi.

= RAD U PARALELNIM FORUMIMA =

Rad u paralelnim forumima odvijao se tijekom nekoliko sati na različitim razinama i kroz deset različitih tema. One su bile: Duhovnost rada, Poduzetništvo i društvene vrijednosti, Perspektive rada u budućnosti, Nezaposlenost i politika zapošljavanja, Radnička prava, Odgoj i obrazovanje, Socijalni pastoral, Rad u poljoprivredi, Obitelj, zdravlje i rad te Volonterstvo.

Forum „Poduzetništvo i društvene vrijednosti“ čiji voditelji su bili Drago Čengić i Vlatko Dugalić okarakteriziran je kao sama srž, odnosno jezgra V. hrvatskog socijalnog tjedna i upravo je to forum na kojem su sudjelovali Željko Mačić i Lavinija Stipetić stoga ćemo se njime podrobnije pozabaviti. Marijan Ožanić govorio je na temu „Tipovi poduzetnika i razvoj: hrvatsko iskustvo“. Osim što u Hrvatskoj vlada neorganiziranost, česta je i prevlast politike nad kvalitetom. Primjer podobnosti ne smije biti uzor jer se gospodarska djelatnost mora temeljiti na uspješnom poslovanju u kojem „novci ne rastu na drvetu“. Vladimir Mrčela obrazložio je temu „Poduzetništvo, bogatstvo i radne vrijednosti“ isključivo kroz vlastite uspješne primjere iz prakse koji potvrđuju da se može pozitivno poslovati ako se teži prema društvu blagostanja uz poštivanje tri načela: pravedne plaće za djelatnike, pravednog profita za vlasnike i pravednog poreza za državu. Miroslav Tratnik izlagao je na temu „Obiteljsko poduzetništvo i kultura rada kroz načela zadružne poslovne etike“. Osim što se razvojem zadrugarstva i malih obiteljskih gospodarstava stvaraju dobra za profit, razvijaju se mnoge pozitivne vrijednosti za društvo u cjelini, ali i za samog pojedinca. Uči se dijeliti, darovati i koristiti svoja dobra za dobro svih uključenih. „Društveno odgovorno poslovanje u Hrvatskoj“ kritički je pojasnio Mile Marinčić naglasivši kako kriza mora biti izazov, a ne problem, odnosno izgovor za nelikvidnost, korupciju i razne manipulacije koje ubrzo padaju u zaborav. Temelj treba biti dobro društva,stručnost, konkurentnost i inovacija.

Nakon rada u paralelnim forumima, predstavljena su izvješća u dva bloka. U prvom bloku izvješća obuhvaćeni su rezultati četiri foruma i to: Poduzetništvo i društvene vrijednosti, Nezaposlenost i politika zapošljavanja, Radnička prava i Rad u poljoprivredi. Drugi blok je sadržavao rezultate ostalih šest foruma: Duhovnost rada, Obitelj, zdravlje i rad, Perspektive rada u budućnosti, Odgoj i obrazovanje, Socijalni pastoral te Volonterstvo.

Nakon svih predstavljenih rezultata uslijedila je rasprava o nacrtu deklaracije Petog hrvatskog socijalnog tjedna koja je donesena u nedjelju 23. listopada 2011. godine. U osvrtu na skup ponovno je istaknuto da je potrebno inzistiranje za slobodu od nedjeljne tlake jer je pravo na odmor ljudsko pravo koje se ne smije dovoditi u pitanje u zemlji kršćanske demokracije kakva je Hrvatska. Osim socijalne osjetljivosti i odgovornosti, potrebno je još više razviti novu kulturu rada koja nosi i veće odgovornosti ali i ozračje povjerenja te se temelji na solidarnoj ljubavi prema bližnjima.

= ZAKLJUČAK =

Peti hrvatski socijalni tjedan zaključen je nedjeljnim svečanim misnim slavljem u zagrebačkoj katedrali koje je predvodio zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. U propovijedi je istaknuo: „kako Istinu o Kristu, o samoj sebi i o čovjeku Crkva ne može čuvati za sebe. Po svojoj naravi pozvana je naviještati tu istinu svakom čovjeku. U postizanju tog cilja Crkva se služi svojim socijalnim naukom. Kao članovi Crkve sudionici Petog hrvatskog socijalnog tjedna u Zagrebu proteklih su dana pomno razmatrali složenu zbilju hrvatskog društva i to u svjetlu vjere i crkvene predaje. Ne zaustavljajući se samo na razmišljanju nad tom zbiljom, nastojali su je sagledati u skladu sa smjernicama evanđeoskoga učenja o čovjeku i o njegovu zemaljskom, a ujedno i transcendentnom pozivu.Vas je na neki način poslala Crkva da razmišljate, razgovarate i da vidite što nam je činiti. Vraćate se u svoje mjesne Crkve da tamo nastavite ono što ste spoznali, ono što ste osjetili da vi u svom krugu možete učiniti. Potrebno je da budu kršćani prisutniji u našem društvu, da ih se više čuje, da nas se više vidi. Svjesni smo da ono što po svom kršćanskom pozivu nosimo, da je to Kristovo i da je to ono potrebno današnjem čovjeku“.

 

 

DEKLARACIJA PETOGA HRVATSKOG SOCIJALNOG TJEDNA

 

 Peti hrvatski socijalni tjedan

Kultura rada u Hrvatskoj

Na poticaj Hrvatske biskupske konferencije, i u organizaciji Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve, predstavnici svih (nad)biskupija u Hrvatskoj okupili su se na Petom hrvatskom socijalnom tjednu u Zagrebu, održanom od 21. do 23. listopada 2011. godine. Tristotinjak sudionika, od čega šezdesetak predavača raznih struka iz cijele Hrvatske, pod različitim je vidovima razmatralo temu Kultura rada u Hrvatskoj. Sudionici Tjedna upućuju ukupnoj hrvatskoj javnosti, pojedincima i ustanovama sljedeću

Deklaraciju

Mnogobrojne susljedne krize koje pogađaju hrvatsko društvo potvrđuju antropološku činjenicu da je rad prije svega etičko-moralna i duhovna, a ne tek ekonomska kategorija. Društvena istraživanja otkrivaju da Hrvatska spada u zemlje s najnižim povjerenjem u institucije u Europi. Ako želimo razvijati hrvatsko društvo u svim njegovim dimenzijama, a posebno kulturu rada u Hrvatskoj, takvo stanje je neodrživo. Poradi globalizacijskih procesa, sve je manji utjecaj nacionalne države na uređenje gospodarskih odnosa. Donedavna tendencija "slabljenja države", koja je označavala neoliberalni model na europskoj i svjetskoj razini, prekinuta je intervencijom država u rješavanju financijske krize.

U takvoj situaciji želimo da se Hrvatska država snažnije, konkretnije, vodeći računa o najslabijima, uključi u rješavanje pitanja i problema vezanih uz rad: nezaposlenost, zlostavljanje na radu, zaštitu radničkih prava, redovitu isplatu plaća, poštivanje vlastitih blagdana, stvarno poštivanje radničkog prava na odmor, poticanje društveno odgovornog poduzetništva i vrijednosti rada, promišljanje rada budućnosti, uklanjanje "rada na crno" i uvjeta koji do njega dovode, stabilnost rada u poljoprivredi, promociju odgoja za rad i dobrovoljni rad.

U društvu se sve jasnije naziru dvije ugrožene skupine obzirom na rad: nezaposleni - isključeni iz svijeta rada i prezaposleni – isključeni iz obiteljskoga i društvenog života. Na tragu socijalnog nauka Crkve, polazeći od opisanog stanja u društvu, a na temelju rasprava na Petom hrvatskom socijalnom tjednu glede razvoja nove kulture rada u Hrvatskoj, želimo i tražimo sljedeće:

1. Razvijati duhovnost rada, vraćajući radu njegov pravi smisao i vrijednost. Radeći, čovjek odgovara na poziv Božji da bude njegovim suradnikom u uređenju i dovršenju ovoga svijeta. Vjernik trajno razvija ovu duhovnu dimenziju rada. Ta dimenzija poziv je svim ljudima dobre volje da ne dopuste svođenje sebe i drugih, posebno najslabijih, na sredstvo.

2. Razvoj poduzetništva počiva na tri jednostavna načela: pravedan profit za vlasnike poduzeća/poduzetnike; pravedna plaća za radnike i pravedan porez za državu. Poduzetništvo pretpostavlja i zahtijeva stabilno pravno uređen sustav. Zakoni se ne smiju donositi polazeći od idealnih sustava, već od postojeće prakse, imajući u vidu druga iskustva i ideale, ali prvenstveno uređujući hrvatski sustav, hrvatsko gospodarstvo, poštujući iskustva i dobru tradiciju u Hrvatskoj, na koju se tu možemo osloniti. Od poduzetništva u poljoprivredi ne treba očekivati da će mala poljoprivredna gospodarstva biti osnova našeg razvoja, ali ona mogu biti značajan gospodarski i socijalni čimbenik ako se udruže u moderne zadruge. Zadrugarstvo je u Hrvatskoj imalo dugu tradiciju, prekinutu nakon II. svjetskog rata. Tu tradiciju valja oživjeti, naravno, primjereno vremenu.

3. U Hrvatskoj postoje mnogobrojni uzroci nezaposlenosti, od strukturalne zaposlenosti preko nedovoljno dinamičnog obrazovnog sustava, pa do globalne svjetske krize koja je pogodila i Hrvatsku. Kako bismo riješili problem nezaposlenosti, potrebno je djelovati u nekoliko smjerova: poticajima za zapošljavanje pridodati i poticaje za cjeloživotno obrazovanje radnika, medijski promovirati poslodavce koji zapošljavaju teško zaposlive skupine, povećati sredstva za mjere politike zapošljavanja te maksimalno se usredotočiti na korištenje sredstava EU u području zapošljavanja. Posebnu pozornost usmjeriti na eliminiranje dugotrajne nezaposlenosti, koja je višestruko štetna za pojedinca i društvo. Održati ravnotežu između aktivnih mjera zapošljavanja i materijalne zaštite nezaposlenih. Ukloniti barijere koje onemogućuju nezaposlenim roditeljima smještaj djece u predškolske ustanove kako bi bili u mogućnosti aktivno tražiti posao. U dodjeli sredstava zapošljavanja prioritet dati povećanju zapošljavanja u područjima visoke nezaposlenosti. Hrvatska će postati imigrantska zemlja. Potrebno je provesti niz analiza i studija ove problematike te imati jasnu državnu imigrantsku politiku.

4. Kao narod i politička zajednica, ne smijemo odustati od odgoja za rad. U potrošačkoj, zabavljačkoj kulturi nije lako odgajati za rad, stoga je u odgoju za rad potrebno ojačati funkciju obitelji. To znači nužno povezivanje bitnih čimbenika u odgoju: djeca, roditelji, škola, odnosno učitelj, a za vjernike - vjerska zajednica, odnosno Crkva. Boravak djece u obrazovnim institucijama treba organizirati na način da roditelji mogu biti s djecom. Svjesni smo da će nastupiti brojni novi oblici rada u budućnosti, pa je nužno njima prilagoditi zakonska rješenja te naš sustav pripremati da bude u stanju obrazovati djecu i mlade za realne poslove koji nadolaze. Nedovoljno je mehanički proizvoditi struke, ne vodeći računa o tome mogu li se ljudi zaposliti. Tako proizvodimo nezaposlene i one koje je teško zaposliti.

5. Obitelj je u Hrvatskoj još uvijek funkcionalna institucija i na nju se potrebno više osloniti i više joj pomoći budući da je njezin doprinos društvu od nezamjenjive važnosti. Sustav vrijednosti u obitelji prenosi se upravo u zajedništvu roditelja i djece. Sloboda od nedjeljne tlake nužni je uvjet mogućnosti odgoja u obitelji, pa i odgoja za rad, zbog čega zahtijevamo da se hrvatskim obiteljima omogući nedjeljom biti zajedno i slaviti Dan Gospodnji. To je pitanje kulture, ali i zdravlja. U organizaciji slobodnog vremena i boravka djece potrebno je uložiti zajednički napor, uz sudjelovanje djece i mladih.

6. Posebno inzistiramo na zakonima koji će učinkovito štititi radnika, te njihovoj provedbi, što će omogućiti stvarno poštivanje radničkih prava. Radnicima osigurati: zaposlenost, dostojne uvjete rada, u koje se broji i zaštita na radu, te redovitu isplatu dostojne plaće jer je – teološki- neisplata plaća grijeh, a društveno - ništa drugo doli krađa. Država treba na tržištu rada osigurati brz i učinkovit nadzor i učinkovitu sudsku zaštitu. Rad na određeno vrijeme i drugi nesigurni oblici rada moraju se staviti pod nadzor i svesti na najmanju mjeru. Ne smije se poticati i dopuštati fleksibilnost tržišta rada koja će počivati na nesigurnosti i gubljenju radničkih prava. Zakonom urediti radno vrijeme, a u trgovini onemogućiti poslodavce da ga svojevoljno uređuju.

7. Za napredak sela nužno je, u seoskim krajevima, učiniti gospodarsku strukturu raznovrsnijom. Što se tiče poljoprivrede, zahtijevamo takav sustav potpora – novčanih, obrazovnih i organizacijskih - koje će uspješnije pridonijeti razvoju poljoprivredne proizvodnje. Posebno naglašavamo problem manjka radnih mjesta za žene, što potiče njihov odlazak i dugoročno je i višestruko štetan za sveukupni razvoj Hrvatske.

8. Uključivanje u dobrovoljni rad, novi odnosi povjerenja koji se na taj način između ljudi ostvaruju, uvećavaju društveni kapital, a samim time i sposobnost društva za razvoj i otvaranje novih radnih mjesta. Dobrovoljno djelovanje postaje svjedočanstvo jednog drugačijeg modela društva i zajedništva koje se ne temelji samo na utilitarističkim načelima, već postaje podloga na kojoj nastaju i temelje se neprofitne organizacije najširih oblika. Promicanjem dobrovoljnog rada potiče se aktivnije sudjelovanje građana u društvenom životu, pri čemu i umirovljenici temeljem svoga iskustva mogu dati svoj doprinos. Stoga bi, u vidu razvijanja klime pogodne za razvoj dobrovoljnosti, odgoj za dobrovoljno djelovanje trebao postati sastavnim dijelom cjelokupnog obrazovnog sustava.

9. Država i državne institucije trebaju početi djelovati društveno kako bi zadobile povjerenje građana i omogućile, sada stagnirajući, razvoj društva. Trebamo konačno demontirati sustav upravljanja koji je tijekom totalitarnog režima bio projektiran da građane nadzire, a ne da im služi. Taj je sustav neprimjeren demokratskom uređenju. S ovako niskim i opadajućim društvenim kapitalom, tj. nepovjerenjem u institucije i protudruštvenim djelovanjem, teško je očekivati bilo kakav razvoj, pa i gospodarski.

10. U području zakonodavstva tražimo da hrvatski zakonodavac počinje ozbiljno uređivati hrvatsko društvo polazeći od dobrih hrvatskih praksi, postojećeg sustava vrijednosti, kulture i tradicije koju valja čuvati i razvijati, a ne ignorirati. U takvom bi okruženju bilo moguće razvijati novu kulturu rada u Hrvatskoj, koja će biti primjerena vremenu, ali koja neće zanemariti da je svaki rad prije svega ljudski rad koji se čovjeku ne smije oduzeti.

11. Socijalni pastoral potiče vjernike da promiču svekoliku humanizaciju osobnih i društvenih, gospodarskih, kulturnih i političkih zbilja hrvatskog društva. Ovo zalaganje nadilazi samo tradicionalno karitativno djelovanje u Crkvi, jer uključuje edukaciju i preventivu, a ne samo ublažavanje društvenih problema. Od vjernika se očekuje solidarna i dragovoljna zauzetost već u njegovoj župi, ali i šire, u prakticiranju društvene dimenzije vjere.

U Zagrebu, 23. listopada 2011.

 

E-mail

CookiesAccept

NAPOMENA! Ova stranica koristi cookies i slične tehnologije.

Ako ne promijenite postavke preglednika, slažete se s njim. Dodatne informacije

Prihvaćam
  • Kolačići ili cookie veoma dugo se primjenjuju u web tehnologijama. Ova obavijest je propisana zakonom EU. Preporučamo da učinite "klik" na "Prihvaćam" čime potvrđujete da razumijete što su to kolačići. Dolje niže je isječak s wikipedie o tome što su to kolačići i koja je njihova uloga.
  • Kolačići s naših stranica služe isključivo u statističke svrhe s namjerom da bi poboljšali iskustvo posjeta ovim stranicama.
  • Ova obavijest je postavljena sukladno:

DIREKTIVA 2002/58/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 12. srpnja 2002. o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u području elektroničkih komunikacija (Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama)

  • HTTP cookie, također i cookie ili kolačić je jednostavna tekstualna datoteka koja se pohranjuje u pregledniku dok korisnik pregledava neki internetski site. Kada korisnik u budućnosti pregledava taj isti site, site može "izvući" ili dohvatiti podatke koji su pohranjeni u kolačiću, kako bi bio obaviješten o prethodnoj korisnikovoj aktivnosti. Kolačići mogu sadržavati informacije o tome koje je stranice korisnik posjetio, podatke o prijavi, pa i koje je gumbe korisnik kliknuo. Ovi podaci mogu ostati u kolačiću mjesecima, čak i godinama.
  • Kolačići se katkad miješaju s programima - no oni su samo komadić podataka - i sami ne mogu ništa uraditi. Ne mogu sadržavati viruse niti instalirati maliciozni softver na kompjuteru domaćinu. Međutim, kolačići za praćenje (tracking cookies) i posebno kolačići trećih strana često se koriste kao način da se načine dugoročni zapisi o korisnikovoj povijesti surfanja.
  • Ostale vrste kolačića odrađuju funkcije nužne za moderan Web. Možda su najvažniji autentifikacijski kolačići, pomoću kojih server zna je li korisnik ulogiran i ne. Također zna i pod kojim je računom korisnik ulogiran.