bener

Udbina

KRIZMANICI GOSPIĆKO-SENJSKE BISKUPIJE NA UDBINI

Udbina, u subotu,  6. travnja 2019. primila je oko 350 do 400 vjeroučenika Gospićko-senjske biskupije koji će ove godine primiti sakrament sv. potvrde ili krizme. Redovito su to osmaši, a u manjim župama sedmi i osmi razredi. Crkva hrvatskih mučenika i trg ispred svetišta primali su mlade zvucima pjesme.

U 10 sati počeo je službeni početak susreta. Župnik i dekan te čuvar svetišta i biskupijski povjerenik za mlade preč. Josip Šimatović pozdravio je prisutne, vlč. Dino Rupčić pročitao je odlomak iz Ivanova evanđelja (20,19-23) o Isusovom ukazanju učenicima nakon uskrsnuća i na temelju  njega preč. Šimatović predvodio je uvodnu molitvu.

 

Slijedio je igrokaz o utjecaju Isusa na apostole koji su izveli mladi animatori pod vodstvom salezijanca don Mihovila Kurkuta. Isus je po slabim apostolima, nakon što su primili Duha Svetoga, promijenio svijet, to isto može učiniti i krizmanicima darom Duha Svetoga, ako se otvore i životom prihvate Njegove darove. Mladi su se podijelili u skupine i imali grupni rad.

U 11,15 sati ušli su u crkvu gdje je don Mihovil predvodio pokorničko bogoslužje i slijedila je sv. ispovijed. Ispovijedali su svećenici koji su doveli svoje krizmanike.

U podne izmolili su Anđeo Gospodnji i izišli na trg gdje su dobili okrjepu.

Prva poslijepodnevna točka bila je: „Upoznajmo svjedoke vjere – svece“. Oko crkve bilo je raspoređeno 10 štandova i na svakom slika sveca i animator koji je tumačio njegov životopis  krizmanicima koji su dolazili u skupinama (po dvije skupine zajedno).

Nakon toga, Iva i Marija Pavić sestre iz Splita i Matej Lovrić iz Slavonskoga Broda voditelj udruge Arke, svjedočili su o svom obraćenju. 

U 13,30 sati bio je objed u pastoralnom centru i kratko opuštanje, a potom igra u kojoj je prikazana povijesna Krbavska bitka između Hrvata i Turaka. Pripremili su je mladi animatori i uključili u nju i prisutne mlade.

U 15,20 sati ponovno okupljanje u crkvi gdje je gospićko-senjski biskup mons. Zdenko Križić održao, (uz prisustvo  hrvatskog vojnika obučenog u ratnu opremu) sljedeću katehezu za krizmanike u kojoj su znakovite riječi sv. Pavla oklop, štit, kaciga, mač:

„Sveti Pavao u poslanici Efežanima u odlomku imenovanom 'Duhovni boj? (6,10-20) slikovito predstavlja kršćanina kao borca, kao vojnika. To nije slika vojnika koji druge napada, osvaja tuđe zemlje i porobljuje druge narode, nego je to vojnik koji se brani od zla i druge brani od zla. Koja su to zla? Možemo ih sažeti u jednu riječ - grijeh. Isus reče: 'Tko čini grijeh, rob je grijeha.' Grijeh je takav: on ovlada čovjekom do te mjere da čovjekovo ponašanje postane zlo. Takav čovjek onda čini zlo drugima. 'On je zao čovjek ...'

Apostol Pavao ističe da je đavao taj koji čovjeka stalno nagovara na zlo uvjeravajući ga, ako učini neko zlo onda će po njemu ostvariti i neko dobro i tim postići da će mu se drugi diviti. (Neki čine neka zla – npr. atentate – da bi došli u novine, da bi za njih saznao cijeli svijet; na stadionima neki prave kaos da bi ih kamere prikazale). Mi svi znamo kako je to glupo, ali đavao ipak uspije neke uvjeriti da to nije glupo. Nisu to samo psihološki bolesni ljudi, nego se oni često poremete baš zato što surađuju sa đavlom. Neka velika zla predstavljena su na oltarnom reljefu u ovoj crkvi: Krbavska bitka, Bleiburg, Vukovar. Vidljivo je da su svi koji su činili velika zla propali i postali žrtve zla. Svi oni vjerovali su da je to vječni uspjeh, ali su se prevarili.

Svi se trebamo boriti da nas đavao ne prevari. Pavao zna da to nije laka borba, kao što nije lako biti pošten, dobar, uslužan, marljiv, savjestan ... To zahtijeva ne malu borbu, npr. kad roditelji zatraže neku uslugu, a ti si se spremio za izlazak s društvom ... Zato Isusov učenik mora biti ratnik da bi se obranio.

Radi se ovdje o duhovnoj borbi za vječne vrijednosti: da čovjek ostane trajno plemenit. Koje oružje mora nositi Isusov učenik? Pavao navodi sredstva obrane uspoređujući ta sredstva sa bojnom opremom koju su nosili vojnici, ratnici toga vremena. Pavao slikovito poziva kršćane da se obuku u 'bojnu opremu Božju'. Koja je to oprema?

  • 'Opašite bokove' Biti iskreni, istiniti. Braniti se istinom, ne lažima. 'U laži su kratke noge. Posveti ih istinom. Evo istinita Izraelca u kome nema prijevare. Tko je od istine sluša moj glas. Istina će vas osloboditi.' Biti istiniti prema Bogu, ljudima i sebi.
  1. 'Obucite oklop – pravednost.' Pravednost u odnosu na Boga: priznati i poštovati Boga. 'Hvalu dajmo Gospodinu Bogu našemu – Dostojno je i pravedno.'
  • U pravednost spada zahvaljivati Bogu za život, za tolike darove koje od njega primamo.
  • (Ranjenik ostao bez ruku: 'da ja imam ruke, ne bih se bojao budućnosti').
  • Kada smo zahvalili Bogu što imamo ruke, noge, oči, uši, ...?
  • Pravednost prema ljudima: biti na strani pravde.
  • Ljudi se često stave na stranu moćnih, bogatih, uglednih, ... a kada je u pitanju sirotinja nema podrške ni od kuda.
  • Branimo prijatelje i kada nemaju pravo.
  1. 'Obujte noge spremnošću za Radosnu vijest – mir.' Nositi mir, biti mirotvorci. 'Blago mirotvorcima jer će se zvati sinovi Božji!'
  • Izbjegavati svađe, sukobe, uvrede, ponižavanja drugih, itd.
  • Mir u obitelji: nemojte biti uzrok da vaši roditelji psuju.
  1. 'Uzmite veliki štit – vjere.' Snaga vjere stvara čuda.
  • Što znači vjerovati? Ne samo to da Bog postoji. To vjeruju i đavli. - Vjerovati Bogu u njegovim zapovijedima i svemu što on traži. Živjeti u skladu s tim.
  1. 'Prihvatite kacigu – ono čim se spasava – i mač Duha, tj. riječ Božju, sa svakovrsnom prošnjom i molitvom.
  • Kaciga je Božja riječ. Slušati Božju riječ. Pročitati svaki dan koji redak i vidjeti što Bog s tim meni poručuje.
  • Mač Duha je molitva. Moliti svaki dan, barem kratko. Ne znamo što nas taj dan čeka. Zahvaliti navečer.

Duh Branitelj: u neuspjesima se lako završi u očaju, beznađu. Neki zbog toga pobjegnu u drogu, neki u kriminal, neki u smrt. Duh Sveti brani nas da ne budemo prevareni u životu, da ne krenemo nekim putom koji će nas odvesti u beznađe. On je svijetlo u našem životu: pomaže nam u našim životnim izborima. Borite se da budete dobri, uglađeni, plemeniti, da se za svakoga od vas može reći: 'On je čovjek!', 'on je uistinu pravi vjernik.' Postoje i vjernici koji nisu pravi.

    U 16 sati biskup Križić predvodio je svečano euharistijsko slavlje u koncelebraciji sa čuvarom svetišta preč. Josipom Šimatovićem, kancelarom i tajnikom preč. Mišelom Grgurićem, don Mihaelom Kurkutom i s još sedam svećenika. Pjevanje je predvodio zbor mladih „Trinitas“ iz župe Presv. Trojstva Otočac.

           Biskup je izrekao prigodnu  propovijed:  „Čuli smo u današnjem evanđelju  (Iv 7, 40-53) raspravu među ljudima s obzirom na pitanje tko je Isus. Jedni imaju o njemu jako visoko mišljenje. Smatraju ga prorokom, Božjim čovjekom, a mnogi i Mesijom. No drugi, uglavnom ljudi na vlasti koji imaju moć, Isusa smatraju lažnim prorokom, čovjekom koji svojim učenjem uvodi novîne i zbunjuje narod, a doživljavaju ga i prijetnjom svog ugleda i pozicija u vlasti. Ovi su agresivni, žele ga uhvatiti i strpati u zatvor, a nije mali broj onih koji bi ga rado i likvidirali. Nije problem u tome da se s nekim ne slažemo, ne dijelimo njegove ideje, njegovo mišljenje, problem je kada se drugom ne dopušta drukčije misliti, ili još gore, kada se drugom prijeti zato što drukčije misli. Nekada se takve osuđuje „a priori“, bez želje da se dozna zbog kojih argumenata netko misli drukčije.

U ovom evanđeoskom odlomku vidimo kako Isusovi protivnici uopće ne žele s njim razgovarati, nego ga samo osuditi. Jedan od prisutnih usuđuje se ovim nasilnicima postaviti pitanje: „Zar naš Zakon sudi čovjeku ako ga prije ne sasluša i ne sazna što čini?“ Ovo normalno pitanje izaziva samo njihov veći bijes. Jednostavno im je krivo što netko postavlja ta neugodna pitanja. Oni su poslali vojnike da Isusa uhvate i utamniče po kratkom postupku i ne žele gubiti vrijeme na nikakva saslušanja. Koliki su u povijesti ubijeni samo zato što su imali drukčije mišljenje!

Vojnici ne kreću odmah u akciju jer tu ima puno svijeta koji slušaju Isusa pa se boje pobune naroda i u tom smislu većeg zla. Oni žele malo pričekali i usput slušaju što to Isus naviješta. Slušajući ga odustali su od bilo kakvog hapšenja jer su ih Isusove riječi duboko dirnule i oni postaju njegovi simpatizeri. Na pitanje vlasti, zašto Isusa nisu priveli, oni odgovaraju, 'nitko nikada nije ovako govorio'.

Predstavnici vlasti su opet bijesni jer im ovaj Isus zbunjuje vojnike i oni mu se priklanjaju. Ovi iz vlasti govore im: 'Zar ste se vi dali zavesti? Je li itko od glavara ili farizeja povjerovao u njega?' Ovi ljudi na vlasti žele da se njih slijepo slijedi. U tom smislu, ako oni ne prihvaćaju Isusa, ne bi ga smio prihvatiti nitko drugi. One koji prihvaćaju Isusa nazivaju 'prokleti', ili danas bismo rekli: 'oni su zatucani, nazadni, žive u srednjem vijeku', itd. Vidimo, nije se puno promijenilo u 2.000 godina. I onda su Isusove vjernike nazivali pogrdnim imenima, ismijavali ih i pod svaku cijenu nastojali ih 'preodgojiti'.

Dragi mladi vjernici, pitanje: 'Tko je Isus?' postavlja se i danas i ima na njega različitih odgovora. Mnogi od onih koje Isusove riječi i danas diraju u savjest i smetaju im, najradije bi Isusa posve isključili iz života ljudi govoreći kako taj Isus nije nikada postojao, nego da je izmišljen.

Nažalost, ima puno kršćana koji vjeruju u Isusa, ali ga gotovo, ne poznaju. Znamo kako je Isus jednom pitao svoje učenike, koje je poslao naviještati Radosnu vijest: ' što govore ljudi tko je on.' Učenici ga informiraju prenoseći različita mišljenja ljudi. Onda Isus njih pita: 'Što vi kažete tko sam ja?' Isus želi znati poznaju li ga  njegovi učenici. U ime svih, Petar izjavljuje da je Isus sin Božji. Isus mu odgovori: 'Blago tebi.' Kako ćemo mi Isusa bolje upoznati? Odgovorio bih kratko: upoznat ćemo ga onako kako upoznajemo jedni druge. Kako se mi međusobno upoznajemo? Držeći se, razgovarajući međusobno. Bez ovoga nećemo nikada dobro upoznati jedni druge. Nekad vam se neka osoba na prvi pogled, svidi, međutim, tek  razgovarajući s tom osobom, družeći se s njom, možete je cjelovito upoznati.  Neka osoba može na izgled biti vrlo lijepa, ali nažalost, može biti vrlo prazna. Onda i ta vanjska ljepota izgubi svoju privlačnost...

Isusa možemo bolje upoznati ako s njim razgovaramo. Razgovor s Isusom je molitva. Isus nam se u molitvi sve više otkriva, postajemo s njim sve prisniji i nosimo sve dublji osjećaj da nas Isus čuva i pomaže nam. Zato veliki učitelji molitvu definiraju kao prijateljstvo s Bogom, a to onda pojačava osjećaj Božje blizine, daje osobi sigurnost u životu, smanjuje strah pred težim životnim zahtjevima i izazovima. Nemojte zaboraviti svakodnevnu molitvu, napose ujutro i navečer. Doživjet ćete ovo što sam vam rekao.

Druga važna stvar za upoznavanje Isusa je slušanje njegove riječi. Uzmite si nekada evanđelje i pročitajte koji redak. Slušajući Isusa upoznat ćete ga bolje, ali ćete upoznati bolje i sami sebe. Kako je važno da mi upoznamo bolje sebe! Ovo nam daje mogućnost da živimo u realnosti, a ne u fantaziji. Isus nam pomaže da imamo realnu sliku o sebi. Spoznat ćemo bolje svoje vrijednosti koje će nas poticati da ih što više razvijamo. Upoznat ćemo bolje i svoje slabosti, a to će nam biti poticaj da se borimo protiv njih i tako postajemo plemenitiji. Bez ove spoznaje sebe osoba može završiti ili u oholosti ili u potištenosti. Neki u sebi ne vide nikakvu manu i uvjere se da su idealni. Onda očekuju da im svi drugi samo plješću, da im se dive, oni se onda nameću kao lideri koje se sluša. U njima tako raste samo oholost i taština. S ovakvima nije lako živjeti. Bog nam želi otkriti našu istinu...

Nađite zato malo vremena pročitati Božju riječ svaki dan dvije-tri minute. Nitko ne može reći da nema toliko vremena. Pitanje je volje. Upoznat ćete tako bolje i Boga i sebe. I još samo jednu važna stvar gdje posebno susrećemo Boga: to su djela ljubavi, male usluge koje činimo drugima. Isus je jamčio da ni čaša vode koja se pruži nekom žednome neće ostati ne nagrađena. Svako naše dobro djelo, svaka mala usluga, ispunja posebnim Božjim milostima čini nas uistinu, sretnima.“ Biskup se još jednom, na kraju, obratio mladima:

„Želja nam je da vaša vjera u Boga raste, da ne vjerujete samo zato što vjeruju vaši roditelji i djedovi, nego zato što ste sami upoznali Isusa, što osjećate njegovu blizinu koja vam daje sigurnost. Želio bih da svatko ostane vjernik, Isusov prijatelj, i ne kažete samo kako vjerujete da Bog postoji, nego i da osjećate kako je on s vama i da vas prati na vašem životnom putu. Daj Bože da tako bude. Amen.“

Na kraju sv. mise preč. Josip Šimatović zahvalio je svima na sudjelovanju i zaželio da ponesu bogata duhovna iskustva s ovog susreta.

s. Robertina Medven

FB IMG 1554662338686

Ispis E-mail

Pretraživanje stranice