bener

Udbina

Proslavljen Dan hrvatskih mučenika na Udbini na godišnjicu Krbavske bitke

udb dhm 2017 a(Udbina, 9.9.2017.) - U nacionalnom svetištu Crkve hrvatskih mučenika na Udbini održana je u subotu 9. rujna na 524. obljetnicu Krbavske bitke proslava spomena Dana hrvatskih mučenika i to 15. godinu za redom. Euharistijsko slavlje predvodio je šibenski biskup i donedavni čuvar ovog nacionalnog svetišta mons. mr. Tomislav Rogić, a okupilo se blizu pet tisuća hodočasnika iz mjesne crkve, te pretežito onih iz susjednih biskupija Šibenske i Zadarske nadbiskupije.

Uz domaćina, gospićko-senjskog biskupa Zdenka Križića koncelebrirali su predsjednik HBK zadarski nadbiskup Želimir Puljić, riječki nadbiskup Ivan Devčić, porečko pulski biskup Dražen Kutleša, bjelovarsko-križevački biskup Vjekoslav Huzjak, križevački vladika Nikola Kekić, umirovljeni krčki biskup Valter Župan, umirovljeni šibenski biskup Ante Ivas, te umirovljeni biskup Mile Bogović. Uz stotinjak svećenika, redovnika nazočili su brojni predstavnici državnih vlasti među kojima potpredsjednik Hrvatskog sabor Milijan Brkić, ličko-senjski župan Darko Milinović te brojni načelnici domaće i susjednih županija.

„Dobro došli svi u svetište Hrvatskih mučenika u kojem zahvaljujemo Bogu za tolike mučenike i patnike u povijesti našeg naroda koji su uz teška stradanja sačuvali naš nacionalni identitet i našu katoličku vjeru. Oni su nam bili posrednici mnogovrsnog Božjeg blagoslova,“ poručio je nakon pozdrava gostima domaćin, gospićko-senjski biskup Zdenko Križić te istaknuo: „Ima mnogo mučenika, koji su od Boga primili vijenac slave, ali nisu upisani u naše martirologije i svetačke kalendare. Mnogi od tih su bili mučenici ljubavlju i služenjem, požrtvovnošću i velikodušnošću, a veliki je broj i onih koji su bili mučenici krvlju, dajući svoje živote za uzvišene ideale vjere, slobode, domoljublja i čovjekoljublja. Njihova su imena Bogu dobro poznata. Nije svako žrtvovanje života mučeništvo u kršćanskom smislu, nego samo ono gdje se život daje za uzvišene ideale, iz ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Mučenik je čovjek komu je nasilje posve strano, koji nikoga ne mrzi, nikome ne prijeti niti zlo želi, ali žrtvuje život u obrani evanđeoskih i općeljudskih vrijednosti. Ova dolina koja se prostire ispod ovog svetišta je dobrano natopljena krvlju mučenika našeg naroda koji su branili svoju vjeru i slobodu. Baš na današnji dan godine 1493. odvila se poznata Krbavska bitka sa tragičnim posljedicama za naš narod i njegovu budućnost.“Nakon toga biskup Križić je citirao dva potresna svjedočanstva popa Martinca podrijetlom iz Lapca te ninskog biskupa Jurja Divinića koji je nakon Krbavske bitke uputio potresno pismo papi Aleksandru VI. Biskup Križić konačno je zaključio:“ Želimo stoga da ovo mjestu bude mjesto molitve sadašnjih i budućih pokoljenja našega naroda za mnogu našu braću i sestre koji su podnijeli velike patnje ili izgubili svoje živote za uzvišene ideale vjere u Boga i ljubavi prema svom narodu i svojoj domovini. Ovo mjesto nije neki obični spomenik, nego sveto mjesto molitve i zahvalnosti Bogu za sve naše mučenike iz prošlosti, ali i mjesto vapaja Bogu za našu narodnu budućnost, da nas dobri i vjerni Bog u budućnosti očuva od svakog stradanja, i vodi putem mira, pravednosti, istine i narodnog jedinstva i zajedništva.“

Šibenski biskup Tomislav Rogić koji je od prvih aktivnosti biskupa Bogovića oko gradnje udbinskog hrama mučeništva bio direktno uključen kao prvi generalni vikar biskupije pa do čuvara svetišta do pred godinu dana se podsjetio početaka:“ Sjećanja me živu vežu za ovo mjesto i svetište još od one prve proslave dana hrvatskih mučenika na krbavskom polju 2003. godine – također 9. rujna na 510. godišnjicu tragične krbavske bitke – dolje pored crkvice sv. marka, kada je po prvi puta javno obznanjena ideja izgradimo crkvu hrvatskih mučenika, kada su, nakon tolikih stoljeća, ponovno na hrvatskom polju doneseni krbavski križ i štap hrvatskih biskupa. koliko je tada bilo nedoumica? Ma što će se to izgraditi, gdje, zašto? kome? kako? da li je to moguće? kako će biti shvaćeno? Dvije godine kasnije već je položen kamen temeljac, uslijedili radovi, projekti, biskup Bogović neumorno obilazi Hrvate diljem svijeta, po svim kontinentima, obilazi sve župe u domovini. Osjeća bilo naroda i pomalo, mukotrpno rađa se Crkva hrvatskim mučenicima. Blagoslovljena 2010., a posvećena 2011. hodočasti se u Crkvu hrvatskih mučenika sa svih strana kroz cijelu godinu. Dolaze hodočasnici iz svih krajeva domovine, iz BiH, iz cijelog svijeta. Mole se bogu za sve nevine žrtve, sjećaju svojih stradalih, osobito onih za koje ni ne znaju gdje su pokopani, vape Bogu za svoje najbliže u svojim nevoljama i potrebama, zapisuju svoje molitve i dojmove u knjigu utisaka. Doživio sam puno puta hodočasnike iz drugih naroda, koji su navratili usput iz znatiželje ili potrebe da se do svog odredišta negdje odmore i slave svetu misu. Uvijek su bili zadivljeni, crkvom, idejom, shvaćali ovo mjesto kao mjesto posebnog pijeteta prema žrtvi. Neki su čak govorili: i kod nas bi se trebalo napraviti nešto takvo. Ovdje su drugačije doživljavali riječi božje, o žrtvi i ljubavi i sebedarju i vjeri, o predanju u ruke božje i uskrsnuću na život vječni. I nama je danas progovorila Božja riječ na ovom svetom mjestu, mjestu susretanja s Bogom, bratom pored sebe, susreta s našom poviješću i pogleda u budućnost, susreta smrti i uskrsnuća, života koji prolazi i neprolazne vječnosti.

Biskup Rogić zatim je podsjetio iz Knjige brojeva na događaje s puta Izraelskog naroda u obećanu zemlju te između ostalog poručio „Krv jaganjca božjeg i riječ svjedočanstva postaju znakovi izbavljenja, pobjede nad zlom. Oni koji krenu za njim, neće ljubiti svoga života, bit će ga spremni darovati, žrtvovati se za dobro drugih, sve do smrti, za slobodu i budućnost naroda, za svjedočanstvo vjere, istine i iskrene ljubavi. Mučenici se jaganjcu pridružuju, svojom žrtvom postaju dio njegove otkupiteljske žrtve zato se vesele nebesa i svi nebesnici. Uskrsli Krist svojim učenicima pokazuje rane s križa, jedino što će ući u nebo, a napravljeno je ljudskim rukama. Te rane postaju znak prepoznavanja Krista raspetog i uskrslog, kao da rane, žrtve i svaka velikodušnost postaju odlikovanja a nebo, za vječnost.

Isus poziva na ljubav kakva je između njega i oca. Ostanite u mojoj ljubavi! Čuvajte moje zapovjedi da bi ostali sa mnom povezani, da bi ostali u mojoj ljubavi i da istinska radost ostane u vama, da vaša radost bude potpuna. Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio! Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život položi za svoje prijatelje. Vi ste prijatelji moji ako činite što vam zapovijedam. Najveća ljubav je u Bogu. On je ljubav sama koja sina daruje za spasenje svakog čovjeka. Dati život, dati sebe za ljubav, za prijateljstvo, za istinu i vjeru, za obitelj i domovinu. Te su riječi uklesane u oltar crkve hrvatskih mučenika. to je poruka ovoga mjesta.

Crkva hrvatskih mučenika jest i želi biti: mjesto gdje se uči ljubiti i po cijenu žrtve, za razliku od svih današnjih lažnih slika ljubavi i životne radosti bez odricanja, mjesto gdje se hranimo primjerom ljubavi i žrtve velikana mučenika kroz čitavu našu povijest u želji da idemo za vrijednostima koje su nam ostavili za koje su ginuli, mjesto gdje se uči praštati, gdje se uči i na greškama, jer samo ljubav može pobijediti mržnju, mjesto gdje se uči voljeti brata čovjeka, svoju obitelj i domovinu onako kako nas je Krist učio! Ona želi biti i mjesto nove nade gdje se drugačije sagledava povijest i dobro vide djela božja, izbavljenje nakon nevolja, vjera u novi početak i novo rađanje iz pepela.

Crkva hrvatskih mučenika želi biti mjesto gdje se raste u vjeri, gdje se vjera budi, gdje se časte oni koji su ostvarili radost neba, vječni život u Bogu: od davnine: svetih i blaženih Venancija, Dimitrija, Ireneja, Stošije i Duje, Kvirina i Mavra, Nikole Tavelića, Marka Križevčanina, Drinskih mučenika, Miroslava Bulešića i bl. Alojzija Stepinca i svih onih koji po kriteriju ljubavi i velikodušnog darivanja života ugradiše sebe u budućnost koju živimo danas. Da budu trajni poticaj nama danas za one koji će doći sutra. Budućnost i hod prema vječnosti može se graditi samo na jasnoći onog pogleda vjere u Sina Božjega. Mjesto gdje se susreću prošlost i sadašnjost, a usmjeruju prema vječnosti. Da se zamislimo kakvi ćemo doći pred lice božje?
Na koncu, kako je biskup Križić naveo u ovogodišnjem proglasu za Dan hrvatskih mučenika: Crkva hrvatskih mučenika postaje sve više svetište našeg naroda, tj. sveto mjesto po molitvi i zahvalnosti Bogu koji nas je pratio kroz cijelu našu povijest i bio jamac našega opstanka. Znamo da je Udbina samo jedno od tolikih mjesta našeg stradanja. Ona želi zagrliti i objediniti u sebi tolika druga mjesta patnje našeg naroda, i po molitvama hodočasnika prikazivati bogu našu mučeničku povijest kao prinos bogu i zalog naše bolje budućnosti.

Nećemo napustiti ni ideju svehrvatskog groba na Krbavskom polju u koji će se posmrtni ostaci neidentificiranih žrtava otkopani iz raznih jama i grobišta, dostojanstveno pokapati. Zahvalni smo općini Udbina što nas u tome prati. I predsjednica je pokazala veliko zanimanje za svehrvatski grob na krbavskom polju jer bi poniženi i odbačeni bili podno crkve hrvatskih mučenika na duhovni način integrirani u svoj narod. Tek tada u punom smislu na ovome mjestu, imat će posebno značenje riječi kojima sam uvijek ispraćao hodočasnike:
Hrvatski sinovi i kćeri: „ako vam je težak stijeg čestitosti, utaknite ga u zemlju gdje počivaju naše kosti, mi ćemo ga držati.“ – u potpisu – vaši pradjedovi!

Na kraju mise biskup Križić i čuvar svetišta vlč. Josip Šimatović uručili su biskupu Rogiću poklon, sliku Crkve hrvatskih mučenika rad slikarice Božice Božić.
Liturgijskim pjevanjem neizostavni pečat udbinskom slavlju dali su združeni zborovi Gospićko-senjske biskupije pod ravnanjem Ivana Prpića Špike te orguljsku pratnju Karle Tripalo. Misi je prethodio Križni put od crkve Sv. Marka na Krbavskom polju pa do Crkve hrvatskih mučenika kojeg je predvodio fra Petar Grubišić, župnik župe bl. A. Stepinca iz Ogulina. I ove godine su članovi Moto kluba Croatia prinijeli brojne spomen kamene s masovnih stratišta Hrvata koji će naći svoje mjesto na memorijalnom zidu spomen parka. Nakon mise održan je blagoslov nabožnih predmeta i vrlo uspješan koncert Klape HRM Sv. Juraj.

udb dhm 2017 koncelebranti udb dhm 2017 križni put udb dhm 2017 biskup Mile Bogović u križnom putu

Tags: Udbina, CHM, DHM, križni put, biskup Tomislav Rogić

Ispis E-mail

CookiesAccept