Svečano proslavljen blagdan Sv.Fabijana i Sebastijana i Dan grada Otočca

Subota, 20. 1. 2018.

U svojoj homiliji biskup Križić je kazao kako Crkva danas slavi zajedno dvojicu mučenika iz prvih stoljeća kršćanstva: Svetog Fabijana i Sebastijana. Crkva ih slavi zajedno, iako se njih dvojica nisu niti poznavali, jer je sveti Fabijan mučen i umro prije nego se sveti Sebastijan rodio. No, prvi kršćani su ih povezali u štovanju, pa ih je onda i Crkva u svom kalendaru stavila na isti dan. Sveti Fabijan je bio poganin pa se obratio na kršćanstvo, a zatim postao 20-ti papa nakon svetog Petra. Prema predaji on je uhićen i zatvoren i tako ostavljen da umre bez hrane i vode. Bilo mu je ponuđeno da se odrekne Isusa, ali je on to glatko odbio. To je bilo za cara Decija oko 250 godine. Sveti Fabijan je rođen oko 256. godine. Pretpostavlja se da je od djetinjstva bio kršćanin. Studirao je u Milanu, potom završio u vojnoj službi u kojoj je napredovao do višeg časnika, da bi ga onda car Dioklecijan postavio na čelo svoje dvorske garde, čiji je zadatak bio čuvati cara. Tada je Dioklecijan započeo progon kršćana. Sebastijan ih je diskretno spašavao jer je bio na položaju da je to mogao. Međutim brzo je otkriven. Dioklecijan razočaran da je njegov visoki časnik kršćanin, predaje ga sucima na mučenje, koji ga prema predaji vežu golog za jedno stablo, a onda ga, zahvaljujući, se gađaju strelicama i tako usmrćuju.

Crkva je u prvim stoljećima imala mnoštvo mučenika. Kada su kršćanima tog vremena, u zamjenu za smrt i mučeništvo, nudili da odaju štovanje poganskim rimskim božanstvima, svaki bi od njih odgovorio, manje više, isto: "To ne mogu jer ja sam kršćanin". To "ja sam kršćanin" za preve kršćane je bilo ime i prezime, i državljanstvo i obiteljska pripadnost. "Ja sam kršćanin", to je bio identitet Isusova učenika i tako su se predstavljali pred sudcima i mučiteljima. Ovi kršćani, nalazeći se pred sigurnom smrću zbog Krista, nemaju više drugog imena, osim "ja sam kršćanin". To je ime iznad svake geografske, kulturne ili socijalne pripadnosti. Kršćani su bili progonjeni samo zato što su kršćani. Svi ovi tužitelji nisu uopće upoznati sa sadržajima kršćanske vjere, nego su je osuđivali samo na temelju nekih priča koje su čuli. Tako se šire tračevi da je euharistijska žrtva koju kršćani slave neko žrtvovanje djece koja se ubijaju i prikazuju Kristu koga kršćani nazivaju svojim Bogom. Optužuje ih se da nisu moralni nego čine incest jer su čuli da se kršćani nazivaju braćama i sestrama, a međusobno se žene i udaju. Oni misle da se zbilja međusobno žene braća i sestre po krvi. Na mučenike gledaju kao neke fanatike, kojima su isprani mozgovi, i nametnuto im je da moraju dopustiti da budu ubijeni. Zbog toga su poganski autoriteti kršćansku vjeru nazivali pogrdnim imenima, kao "vjeru tame i neprijateljica svijeta, "pogibeljna vjera" ( Tacit), "pokvarena vjera" (Plinije), "zlokobna vjera" (Svetonije). Kršćani se pozivaju na rimsko pravo, tj. da ih se ne osuđuje prije nego se nešto dokaže. Kršćanski moral je bio iznimno strog. Kamo sreće da i danas možemo ustvrditi nešto takvog, tj. da nema kršćana među kradljivcima, među razbojnicima, među korumpiranima, i sl. U prvoj Crkvi nemoralnog kršćanina zajednica vjernika nije više priznavala kršćaninom - kazo je biskup Zdenko.

Crkva i danas živi od mučenika našeg vremena. Ne samo od mučenika krvlju, nego i mučenika služenja i ljubavi. Hvala Bogu da takvih mučenika ima i danas. To su osobe koje puno trpe, ali ne psuju niti proklinju, svoju patnju prikazuju Bogu u šutnji i strpljivosti. Ono što je važno, kako će reći apostol Pavao, da nitko od kršćana ne trpi zbog toga što je lopov, ubojica, prevarant ili razvratnik. Trpjeti zbog vjernosti Isusu pripada blaženstvu. Kako su nam danas dragocijeni i ovi mučenici služenja, ljubavi i autentična života! Kršćana danas neće biti brojčano manje zato što nas progone, ponižavaju ili ismijavaju, nego će nas biti manje ako ne budemo živjeli autentično kršćanstvo, ako ne budemo dosljedni u svojoj vjeri, ako ne budemo živjeli vjernost evanđelju - poručio je biskup Zdenko.

Zaštitnici ove prelijepe Gacke doline su dvojica mučenika. Oni su vaši zagovornici. I ova Gacka dolina je imala kroz povijest dosta svojih mučenika. Njihovo mučeništvo nije bilo uzaludno, donijelo je puno blagoslova generacijama poslije njih, jer mučeništvo je istinsko sjeme dobroga i plemenitoga. Sigurni smo međutim da i danas na ovim prostorima ima podosta njihovih nasljedovatelja: mučenika ljubavlju i služenjem. Zahvalni smo Bogu za njih, i molimo ga da takvi o ovoj dolini ne usfale nikada. Vjera se onda ovdje neće nikada ugasiti niti Božja prisutnost nestati - kazao je biskup Križić.

Na kraju svete mise domaćin otočki župnik i dekan mons.mr.Tomislav Šporčić zahvalio se svima koji su danas uveličali slavlje a na poseban način biskpu ordinariju Zedenku Križiću i biskupu u miru Mili Bogoviću te svim ostalim svećenicima.

Euharistijsko slavlje animirao je crkveni zbor "Sv.Cecilija" predvođen s.Ljubomirom Lešić, a za prguljama bila je prof.Branka Bernardi. Svečanu svetu misu prenosio je i HRO - Hrvatski radio Otočac na svojim radio valovima.

Na misi su bilu čelnici Grada Otočca: gradonačelnik dr.Stjepan Kostelac, njegov zamjenik Nenad Janković, predsjednik Gradskog vijeća Grada Otočca dr.sc.Branislav Šutić, potpredsjednik Kristijan Bakarić, ravnatelji gradskih ustanova, ravnatelji Škola, predsjednik HGK ŽK Otočac dr.sc.Joso Brajković, predsjednik Katedre Čakavskog sabora pokrajne Gacke Milan Kranjčević, dekanica Veleučilišta "Nikola Tesla" dr.sc.Vlatka Ružić, pročelnica - tajnica Grada Otočca i Gradskog vijeća Marija Marković, predstavnici političkih stranaka HSS-a i HSU-a.

fabijanovo1

fabijanovo2

fabijanovo3

fabijanovo4

  Vijesti - Sve