O pokojnom Petru preč. Bogutu

Utorak, 20. 5. 2014.

Kuće bez ljudi

Utorak - 20. svibnja 2014. - Jutros je u slunjskom kraju sunčano i vedro. Ugodno je u jutro prošetati po vrtu. Raskoš boja i mirisa uz pjev ptica nezaboravni su trenuci...

U živom nam je sjećanju jučerašnji sprovod vlč. Petra Boguta, rakovačkog župnika. Jedno bogato životno putovanje je završeno ili bolje rečeno jedna etapa. Župni stan u Rakovici sad je zatvoren, prazan. To nas podsjeća na mnoge prazne kuće ne samo u slunjskom kraju. Tužno je doći pred kuću i tražiti čašu vode a u njoj nema nikoga! Tražiti informaciju a u kući žive štakori. Kao što ptice savijaju gnijezda da bi u njih smjestili ptiće i pripremili ih za let, tako i kuće gradimo za djecu koja će nastaviti himnu života. Ovako prazne kuće djeluju kao spomenici apsurda. Bolje bi bilo da ih nema ako nitko u njima ne živi. Župni stan u Rakovici čeka novog župnika, pastira koji će voditi Boži narod Kristovim putem. A svećenici ne padaju s neba! Oni se rađaju u obitelji. Ako ima djece onda će biti i poduzetnika, učitelja, pomoraca i graditelja. Svih zvanja i zanimanja. Pa tako i svećenika. Mladi koji se zabavljaju, idu na izlete i raduju se životu, zaboravljaju da se netko za njih žrtvovao i da bi oni trebali uzvratiti žrtvu. Zavaravati sebe i misliti da se čitav svemir treba vrtjeti oko nas, znak je sljepoće.

Nametnuta jadikovka da smo u krizi, nezaposleni, da nam treba netko pomoći, stvara od nas invalide, tonemo u pesimizam koji nas blokira. Treba li nam netko doći i pokazati da na ovom prostoru možemo živjeti ugodno ili sami možemo to otkriti?

VIĐENJE

U viđenju gledam:

po obroncima i brežuljcima

kraja moga

rasute kuće poput bisera,

bez ograda i brava.

Vidim ljude:

jedni druge obilaze

na obući i odjeći donose

miomirise rascvalih livada,

pelud poljskoga cvijeća

i strpljivost voljene zemlje.

Djeca i odrasli se igraju

na proplancima cvjetnim

zagrljeni šumama snenim.

Sinovi ljudski se vraćaju iskonu:

zamijeniše asfalt i beton

poljima zelenim.

Hvalospjev Stvoritelju

postade najljepši plod usana njihovih.

(M.P.)

 

U Slunju pokopan preč. Petar Bogut

Slunj, ponedjeljak - 19. svibnja 2014.

Danas u 16 sati na slunjskom groblju okupilo se mnoštvo naroda koji je došao iskazati počast i poštovanje preč. Petru Bogutu, rakovačkom župniku koji je završio svoje zemaljsko putovanje. Gospićko-senjski biskup mons. Mile Bogović okružen s oko 50 svećenika vodio je svete obrede. Na grobu pokojnika pročitano je pismo sućiti kardinala Bozanića. Pismo sućuti riječkog nadbiskupa Devčiča pročitao je njegov generalni vikar mons. Emil Svažić. Od pokojnog Pere oprostili su se slunjski župnik Mile Pecić, predstavnik pastoralnog vijeća župe Rakovica g. Vlado Božičević te predstavnica župe Mrkopalj. Bile su to riječi pohvale, tuge i ponosa. Biskupu je na kraju zastao glas u grlu i nije mogao dovršiti rečenicu. S pokojnim Perom veže ga djetinjstvo, radosti i tuge u svećeničkom hodu. Okupljeni svećenici i narod otpjevali su na kraju uskrsnu pjesmu "Kraljice neba raduj se aleluja". To je najbolja poruka i oproštaj od vlč. Pere.
Drugi dio pogreba nastavio se u župnoj crkvi. Biskup, okružen velikim brojem svećenika, slavio je misu. Mrkopaljski zbor je pjevao. Biskup je ocrtao lik pokojnog župnika Pere. Nije mario za sebe, okrenut je bio drugima. Narod je molitvom i pjesmom odgovorio na biskupovu poruku.

U župskoj dvorani priređena je zakuska za svećenike, časne sestre, bogoslove, rodbinu i goste iz Rakovice, Mrkoplja i ostalih župa gdje je preč. Pero djelovao. Slunjski župljani nisu štedjeli truda da počaste svećenike, časne sestre i goste. Po običaju mnoge su domaćice ispekle kolače ili masnicu. Volonteri su nesebično čitav dan bili na raspolaganju. Hvala im!

Sućut kardinala Bozanića:

Saznavši da je umro prečasni Petar Bogut, župnik Župe sv. Jelene Križarice u Rakovici i kanonik Senjskog kaptola, izražavam iskrenu kršćansku sućut Vama, kao dijecezanskom biskupu, svećenstvu, redovništvu i vjernicima koji su se sabrali ispratiti svoga svećenika u vječni počinak, u njegovu rodnom Slunju. Dragog pokojnika spomenuo sam se u molitvi pred Gospodinom.

Prečasnog Petra Bogu ta poznavao sam dugi niz godina kao gorljivog poslenika na njivi Gospodnjoj, a posebno mi je u sjećanju ostao naš prošlogodišnji susret prigodom proslave 1700. obljetnice Milanskog edikta u Rakovici, 18. kolovoza 2013. godine. Dok zahvaljujemo Bogu za odano svećeničko služenje preč. Boguta, molimo Gospodina da bude blag i milosrdan sudac svome sluzi te ga primi u radost nebeskog zajedništva sa svetima i izabranima.

Kardinal Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački

Zahvala slunjskog župnika mons. Mile Pecića pred grobom preč. Pere Boguta:

Draga braćo i sestre,

ovdje nas je u ovako velikom broju okupio prečasni Pero Bogut koji je kao dječak izabrao svećenički poziv i nije nikad požalio. Rođen je u Slunju u obitelji sa sedmero djece. U Slunju je proveo djetinjstvo. Gimnaziju je završio i teologiju u Pazinu. Zaređen je za svećenika 1965. Prva župa koju mu je biskup povjerio bila je Brod Moravice, Podstena i Završje 1965. Godine 1967. premješten je u župe Krasno i Kuterevo. Ove župe vodi do1970. kad je premješten u Mrkopalj. U Mrkoplju je vršio i službu dekana, bio član prezbiterskog vijeća. U župi Mrkopalj ostaje do 1995. U Mrkoplju je dočekao velike promjene, okupaciju Slunja i dijela Hrvatske. Rado se odazvao kad mu je nadbiskup Tamarut povjerio spaljene i porušene župe Rakovicu, Drežnik, Vaganac i Korenicu 1995. iako je mogao ostati u župama koje nisu stradale. Znao je što ga čeka: ruševine, oskudica, utvrđivanje u vjeri i nadi ljudi koji su ranjeni. Mise u crkvama bez krova, prozora i vrata, po vijavici i snijegu.

Godine 2000. zaživjela je nova biskupija, Gospićko-senjska. Bio je član prezibterijskog vijeća i ekonomskog vijeća. U zbor kanonika nove biskupije ušao je i preč. Petar Bogut. Njegovo načeto zdravlje nije se poboljšavalo. Ali, on se nije tužio na zdravlje nego je strpljivo nosio svoj križ. Nije nikog opterećivao svojim zdravstvenim poteškoćama.

Vlč. Pero volio je svoje zvanje i svećeničko druženje. Satima je strpljivo ispovijedao po župama, rado zamjenjivao kolege kad god je zatrebalo, rado dolazio na susrete ne samo one pastoralne nego i one športske naravi kao što je nogomet i planinarenje. Imao je vremena za druge pa ako treba i čitavu noć. Nije gledao na sat. Temperamentan je bio u diskusijama, branio je crkvu i narod od manipulatora svom žestinom. Sanjao je Božji narod, narod koji bi živio od vjere i ljubavi. Istovremeno spopadala bi ga tuga zbog ljudskog nemara, ravnodušnosti. Takve ravnodušne i nemarne želio je probuditi temperamentnim govorom što su neki krivo shvaćali ili se nisu dali pomaknuti iz svojih rovova. Njegovi su izrazi-kovanice ušli u kolokvijalni govor svećeničkih krugova. Jednostavno rečeno, prečasni će nam Pero nedostajati.

Iduću godinu spremali smo se s njim proslaviti njegovu Zlatnu misu. Smrt je to onemogućila odnosno Božji su planovi bili drugačiji. Preč. Pero nas gleda iz druge perspektive, perspektive vječnosti oslobođen naših sljepoća, predrasuda, ograničenosti.

Što možemo drugo nego reći: dragi naš Pero, hvala ti za sate provedene s nama u zgodno i nezgodno vrijeme, za sate i sate posvećene drugima, za rad u Gospodnjem vinogradu i kad su mrazevi i tuče padali i kad ga je sunce milovalo. Neka ti Gospodin dade nagradu blažene vjećnosti!

Sućut mons. Milana Šimunovića:

Želim ti se kao dekanu obratiti u povodu iznenadne smrti preč. Pere Boguta i izraziti tebi i svećenicima u Dekanatu iskrenu sućut. Premda je pobolijevao ipak mi je zvučala nevjerojatnom vijest da je naglo umro (štoviše nađen nakon par dana). Da, svima nam se to može dogoditi, posebno onima - nama koji živimo 'sami'. Tko da ne požali što čovjek nije imao nekoga blizu u tim posljednjim trenucima!

Neka ga Gospodin primi u svoju očinsku Kuću. A nas neka još više učvrsti u svećeničkom zajedništvu i trajnoj brizi jednih za druge, premda moramo biti svjesni da na kraju svatko 'ostaje ipak sam', pozvan na 'smrtni prijelaz, premda kao kršćani znamo da nas nebeski Otac upravo u tim najkritičnijim momentima ne ostavlja same, jer On je s nama.

Dok mislim na Perinu smrt mislim dakako i na postupno smanjivanje 'naših redova'. Mislim i na tu (našu) Biskupiju jer već 'sutra' Rakovici treba župnik. A i Perušić je u kretičnim trenucima, i neke druge zahvaća bolest (osim godina koje jako brzo prolaze).

Nema druge nego pojačati našu molitvu i zalaganje da bude onih koji će nastaviti gdje smo, ili budemo, mi stali...., konkretno gdje je Pero stao (na ovoj zemlji dakako).

Pretpostavljam da je i tebi osobno sada teže i s razloga što si s Perom bio povezaniji, prostorno i kao kolega bliži u pastoralnom i kolegijalnom pogledu.

Žao mi je što nisam mogao biti danas na sprovodu jer me kralješnica jako pritisnula i ovaj se mjesec moram posvetiti redovitim terapijama (izbjegavajući najprije vožnju i duže sjedenje). Naime, već dugo vremena nisam bio u toplicama niti na nekim nužnim drugim terapijama (a dvaput operiran), više se posvećujući bolesnoj sestri (od Nove godine u Domu u Otočcu). A k tome prilično sam i preforsirao u Velikom tjednu (i kasnije) na više župa na relaciji od Otočca od Vratnika, uz niz drugih prethodnih putovanja (i nastupa) od Lošinja do Varaždina, pisanja i dr.

U sjećanju i molitvi 'bio sam ipak danas u Slunju'.

Neka nas sve Bog blagoslovi i dadne nam snage da nastavimo dalje, do Njegove volje!

Lijep pozdrav

Milan Šimunović, v. r.

 

Preminuo preč. Petar Bogut, rakovački župnik

Slunj, subota - 17. svibnja 2014.

Preminuo je preč. Petar Bogut, rakovački župnik i kanonik. Rođen je 26.06.1940. godine u Slunju. Zaređen je za svećenika 27.06.1965. Slavio je mladu misu u Slunju. Župnikovao je nekoliko godina na Krasnu, Brod Moravicama a u Mrkoplju 27 godina. Nakon "Oluje" 1995. dolazi iz Mrkoplja u porušene župe Rakovicu, Drežnik, Vaganac i Korenicu. Obnavljao je porušene crkve i hrabrio narod. U međuvremenu Korenica i Drežnik dobili su župnike pa je preč. Petar ostao u Rakovici. Imenovan je kanonikom Senjskog kaptola. Više puta je biran u Prezbitersko i Ekonomsko vijeće. Volio je svećeničko društvo i svoje zvanje. Imao je široko srce kad je trebalo pomoći, zamijeniti kolegu. Radovao se kad je vidio da ljudi idu Božjim putem a tužan kad se susreo s vjerskom ravnodušnošću i nehajem. Zbog toga je patio. Imao je vremena za ljude: ako je trebalo mogao je razgovarati duboko u noć. Radovao se proslavi sv. Jelene prošle godine kad je naša crkva slavila 1700. obljetnicu Milanskog edikta upravo u Rakovici. Zadnjih godina imao je zdravstvenih problema. Iduću godinu trebao je slaviti zlatnu misu čemu smo se radovali. Preminuo je u župnom stanu u Rakovici. Bit će pokopan u Slunju, u ponedjeljak 19. svibnja u 16 sati. Pokoj vječni daruj mu Gospodine!

Molimo sve one koji namjeravaju kupiti vijence da radije dadnu prilog za potrebe karitasa a to znači onih potrebitih.

Pogreb će voditi gospićko-senjski biskup mons Mile Bogović uz velik broj svećenika Gospićko-senjske biskupije i Riječke nadbiskupije.

Misa u Rakovici u nedjelju 18. svibnja u 11 sati a idućih nedjelja u rakovačkoj će se crkvi slaviti misa u 14 sati!

 

  Vijesti - Sve