Tri anđela okupili mnoge u Grabovcu – Biskup mons. Zdenko Križić prevodio misu

Nedelja, 25. 9. 2016.

Danas su nas ta tri anđela Ivan, Dubravka i Josipa – okupili u Grabovcu. U 11 sati na mjestu koje podsjeća na njihovo stradanje okupila se rodbina, političari, osmorica svećenika s biskupom Križićem, grupa đaka iz Srednje škole Korenica. Himna koja se nekad mogla čuti samo u gluho doba noći sada je odsvirana glasno i jasno. Nakon minute šutnje počelo je polaganje vijenaca. Rodbina, branitelji, vojska, izaslanik predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, general Štimac, župan ličko-senjski Kolić, gradonačelnici i načelnici susjednih općina, predstavnici policije i hrvatske vojske, udruge. Progovorili su o tom mračnom vremenu načelnik općine Plitvička Jezera Boris Luketić, izaslanik predsjednice general Štimac, minstar branitelja Tomislav Medved a toplim stihovima progovorio je pjesnik iz Knina Ante Nadomir Tadić Šutra. Gospićko-senjski biskup mons. Zdenko Križić predvodio je kratku molitvu. Velebna molitva Oče naš diže nas iznad naših sljepoća. Mi nemamo vremena za mržnju jer živimo od ljubavi...Drugi dio sjećanja nastavljeno je u župnoj crkvi sv. Ante u Drežniku misom. Oko biskupa osmorica svećenika. Crkva popunjena narodom, mladima. Biskup smireno izlaže otajstvo zla, patnje uskrsnuća. Uskrsnuće već sada živimo kad doživimo nilosrđe Božje, kad se okrenemo k Božjoj dobroti...Lijepa drežnička crkva, koju su zli ljudi razorili, uništavali njene svetinje, danas je dobila posebnu ljepotu. Tamjan molitve i pjesme dizao se k Božejem prijestolju. Ranjeni ljudi liječili su ovdje svoje rane...

Iz homilije biskupa Križića – “U ovoj tragediji imamo s jedne strane zlo i zloćince, a s druge strane nedužne žrtve zla. Promatrajući jednu i drugu stranu, zločince i žrtve, ne može se niti čovjeku vjerniku ne nametnuti pitanje samoga Boga i njegove odgovornosti u smislu: zašto Bog silom ne spriječi zločinca i na vrijeme ne poremeti njegove naume? I s druge strane: zašto Bog dopušta stradanje nedužnih, napose djece? To su teška pitanja koja zbunjuju i čovjeka vjernika i mogu lako dovesti u pitanje Božju pravednost, njegovu dobrotu i njegovu svemoć. Ovakvi događaji mogu uzdrmati vjeru kod mnogih da izgube pouzdanje u Boga i ljubav prema njemu.

Koliko god je teško razumjeti misterij patnje i ljudskog stradanja, pokušat ćemo, barem donekle odgovoriti na ova pitanja. 
U cijeloj Bibliji, koja je Božja riječ čovjeku, nalazimo jako naglašenu istinu da će svaki čovjek koji čini zlo, postati prije ili kasnije i žrtva svoga zla. Tko čita knjigu Postanka, to je prva knjiga Biblije, lako će otkriti tu istinu. Jasno se tamo vidi: gdje god je tko kome učinio kakvo zlo morao je poslije ispaštai isto takvo zlo ili slično zlo. To je prava Božja poruka čovjeku da mu se ne isplati činiti zlo jer će ga morati ispaštati. Zlo nikoga nije usrećilo iako nekada može izgledati da se netko zlom i prijevarom dobro okoristio. Istina je da nam često može izgledati da ljudima koji čine zlo, koji do Boga ne drže, u životu ide bolje... Istina je da bismo mi kao ljudi rado vidjeli odmah Božju kaznu za takove, ali Bog ne žuri a opet na vrijeme stigne. Čovjek koji čini zlo, samo to zlo njega progoni. Takav nema mira, vidi prijetnje na svim stranama...Braćo i sestre mi nemamo potrebu proklinjati osobe koje nam učine zlo jer sa samim zlom koje čine u njih ulazi proklestvo. ..Proklinjanjem i mržnjom mi škodimo sebi jer mržnju njegujemo u sebi i onda ona u nama ostaje...Teško je naći odgovor koji bi posve zadovoljio našu ljudsku logiku. Odgovor se nalazi u vjeri. Isus je svojom žrtvom i svojim stradanjem dao odgovor na to pitanje. Odgovor je da ni jedna ljudska žrtva nije bez smisla iako to nećemo do kraja razumjeti. Žrtve nedužnih, kao u ovom slučaju Josipe, Dubravke i Ivana ima veći smisao nego što si možemo zamisliti. Žrtva nevinih ima neizmjernu snagu pred Bogom. Isus nam je u svojo muci, smrti i uskrsnuću objavio smisao i zanačenje ljudske žrtva i stradanja. Bez vjere u Isusa ne bismo mogli nikada dokučiti pravi smosao ljudskog života. Život Josipe, Dubravke i Ivana imao je smisao. Njihova žrtva donijela nam je puno blagoslova a njima je zaslužila jedan bolji, vječni život kojemu je zamaljski samo predvorje. Stoga, neka ovo bude utjeha i radost njihovim roditeljima, braći i sestrama i svima onima koji su ih poznavali i koji ih se s ljubavlju sjećaju”

grabovac2

TRI ANĐELA

Hrvatskim anđelima.

Tog’ crnog’ rujna, s brda Višnjevače,

po Grabovcu su zli zlo posijali.

I narod moj i zemlja moja plače –

u trenu, troj’ anđela su zaspali.

Rijeka i selo rodno – Korana,

k’o rana u materinom utroblju,

i k’o mladica polomljenih grana,

kroz kanjon suza na drežničkom groblju...

I mi, kao, trebamo oprostiti!?

I prošlo je, kao, četvrt’ stoljeća!?

I moramo, kao, sve premostiti!?

A anđeli mašu s nebeskih polja –

Špoljarićima vratite proljeća,

od naših, cvjetnija i jošte bolja.

Naši: Josipa, Dubravka i Ivan –

troje anđela i u Trojstvu svetom,

‘mjesto zemaljskog’, snivaju rajski san,

a zlo – zapovijed Petu – zgnječi petom.

Đavle daleko od mojega puka!

Daleko od ‘ve rajske udoline.

Svela ti ruka u jami jauka,

uz jeku zbora Vječne domovine.

Evo t’ Majko zavjet – krv krvi moje

vri u venama tog’ čistog plemena.

Cvjetaju podno brda nove hvoje.

Lahor blagi ljulja gnijezda ptića.

Narod naš je tvrđi i od kamena.

Korana buči – bit’ će Špoljarića!

Akobogda, Majko, za sva vremena!

Ante Nadomir Tadić Sutra

Ovrlja – Knin, 26. rujna 2016.

  Vijesti - Sve