bener

Dr. Franjo Jurčević proslavio zlatnu misu u Cetingradu

(Cetingrad, 15.8.2017.) - Župnik župe sv. Jelene Križarice iz Kastva i rođeni Cetingrađanin proslavio je na blagdan Velike Gospe zlatnu misu u svojoj rodnoj župi Uznesenja BDM u suslavlju domaćeg župnika mons. Marijana Ožure, župnika i dekana slunjskog mons. Mile Pecića i svećenika Slunjskog dekanata. Velika Gospa je uz blagdan sv. Josipa najznačajniji dan za vjernike Cetingrada i dan kada svoj rodni kraj pohode brojni Cetingrađani iz europske i prekoatlantske dijaspore kao i hodočasnici iz slunjskog kraja jer je Velika Gospa u Cetingradu glavno marijansko okupljalište na ovaj najvažniji marijanski blagdan. Ove godine Velika Gospa bila je u Cetingradu u znaku jedinstvenog slavlja, jer je zlatni misu proslavio domaći sin i veliki dobrotvor dr. Franjo Jurčević.

Zlatomisničko slavlje počelo je u 12 sati a mlada župljanka uručila je dr. Jurčeviću buket cvijeća uz dobre želje. Nakon toga je o dvostrukom slavlju blagdanu Velike Gospe i zlatomisničkom slavlju dr. Franje Jurčevića progovorio župnik i dekan slunjski i slavljenkov prijatelj mons. Mile Pecić koji je tom prilikom poručio” Zlatna misa i Marijino Uznesenje povezani su i upotpunjuju se! Kod Marijina Navještenja: Našla si milost kod Boga, začet ćeš i roditi sina on će biti velik i bit će sin Svevišnjeg. Marija odgovara: neka mi bude po tvojoj riječi. Kod svete Pričesti svećenik pruža Isusovo Tijelu uz riječi: Tijelo Kristovo! Mi odgovaramo: Amen a to znači: Tako je! Marija prima Isusa u svoje krilo i daje ga čovječanstvu. Svećenik također daje Isusa svima koji se odazovu na Gozbu Jaganjčevu.” -rekao je propovjednik.

Vlč. Franjo rođen je u Cetingradu 28. lipnja 1943. godine od oca Mile i majke Marije r. Tominac. Osnovnu školu završio je u Cetingradu a klasičnu gimnaziju započeo u Pazinu 1957. i završio u Rijeci 1960. Studij filozofije i teologije započeo u Pazinu a nastavio i završio diplomom u Zagrebu 1967. Zaređen je za svećenika 02.07.1967. i slavio mladu misu u Cetingradu. Godine 1968. odlazi na studij u Rim gdje na papinskom sveučilištu Gregorijani doktorira iz filozofije 26. svibnja 1973. Nakon povratka iz Rima predaje filozofiju na Visokoj Bogoslovskoj Školi (VBŠ) u Rijeci i ujedno vrši službu kapelana u župi sv. Antuna Padovanskog u Rijeci na Kantridi od 1973.-1979. Godine 1979. premješten je u Kastav gdje ostaje do danas. U domovinskom ratu 1991-1995. uz svesrdnu pomoć dobrih ljudi dijelio je pomoć potrebnima , osobito mnogobrojnim izbjeglicama iz raznih dijelova Hrvatske i BiH.
Posebno razdoblje njegova života je pomaganje obnove i izgradnje porušenih crkava a posebno crkve u Cetingradu. Znao je u tjednu dva tri puta doći u Cetingrad. U dogovoru sa župnikom mons. Marijanom odvaljivao je velike poslove. Nije štedio benzina. Koristio je mnoga poznanstva i svoju duhovitost da oduševi druge i da im otvori srca. Nabavka zvona, šest zvona, išla je preko njega. Izgradnja najveće crkve u ovom dijelu Hrvatske, ove u Cetingradu, veliko je djelo u kojem Franjo ima svoj dio. Temelji su iskopani 1998. a već za Vel. Gospu 1999. blagoslovljena je. Sjećamo se: Franjo je tada doveo padobrance iz Rijeke koji su iskakali iz aviona padobranom pred crkvu.

Vlč. Franjo u župi Kastav u Rijeci postao je legendaran. Na specifičan način komunicira s ljudima. Otvoren je prema svakomu. Njegova duhovitost razoruža i protivnika. On je vrsni polemičar, zna biti pomalo oštar i neugodan kad se radi o napadima na vjeru, Crkvu, domovinu. Dojam je da je tvrd. Ali on dobro razlikuje hipokriziju, farizejštinu, zlo u društvu i konkretnog čovjeka. On je oštar na peru i riječi kad se radi o zlu, zločestoći, o negativnim pojavama u društvu, ali kad je u pitanju konkretni čovjek onda je blag i širokog srca. K njemu rado navrate sve kategorije ljudi. Kroz njegov župni stan prodefilirali su mnogi ugledni ljudi: od političara, glazbenika, privrednika do malih ljudi koji su zapravo bogatstvo crkve i naroda. U svećeničkim krugovima vlč. Franjo je rado viđen. Njegova duhovitost privlači i nasmije mnoge. Propovjednik je završio porukom da je tuga osmi glavni grijeh u istočnoj crkvi. Onaj koji je obdaren Božjom ljubavlju ne može biti slomljen od tuge. A vlč. Franjo pronosio je radost, duhovitost i nadu posvuda. Neka ga Bog poživi s nama još puno godina, zaključio je svoje karakteriziranje polustoljetne svećeničke službe dr. Jurčevića.

Na kraju mise slavljenik je zahvalio svima, subraći svećenicima, posebno župljanima Kastva koji su došli jednim autobusom i osobnim vozilima. Nakon mise oko crkve narodno veselje, pjesma. Cetingradski tamburaši uveseljavali su narod pod lipom pred crkvom.

Tags: Cetingrad, mons.Mile Pecić, zlatna misa, Franjo Jurčević

Ispis E-mail

CookiesAccept