bener

Ordinarijat Gospićko-senjske biskupije

ZAGREB: Biskup Bogović sudionik kolokvija o akademiku Bratuliću

(Zagreb, 20. 2. 2009. - D. T.) Matica hrvatska u Zagrebu je 20. veljače organizirala znanstveni kolokvij i prigodnu svečanost povodom 70. rođendana akademika Josipa Bratulića. Na cjelodnevnom kolokviju u velikoj dvorani Matice hrvatske predstavljene su teme kojima se Bratulić u svom znanstvenom i kulturnom radu bavio tijekom nekoliko minulih desetljeća: od glagoljice i povijesti hrvatske pismenosti odnosno tiskarstva do književne, političke i vjerske povijesti cjelokupnog hrvatskog prostora, kao i doprinosa hrvatske kulture europskoj i svjetskoj baštini. Biskup Bogović je održao predavanje pod naslovom: „Posljedice politizacije glagoljice u 19. stoljeću“.

 

Ispis E-mail

ZADAR: Stepincevo na Bilom Brigu

Blagdan bl. Alojzija Stepinca u utorak 10. veljače svečano je proslavljen u istoimenoj župi na Bilom Brigu u Zadru. Koncelebrirano večernje slavlje u crkvi A. Stepinca predvodio je gospićko-senjski biskup Mile Bogović. čestitao je desetu obljetnicu postojanja toj prvoj župi u Hrvatskoj posvećenoj našem blaženiku i što je u Stepincu prepoznala svoj uzor s crkvenog i hrvatskog kalendara.

Continue Reading

Ispis E-mail

KRIŽEVCI: Biskup na "Danima svetaca"

(Križevci, 1. 2. 2009. - I. B.) U župnoj crkvi sv. Ane u Križevcima u nedjelju, 1. veljače misno slavlje u prigodi Dana hrvatskih svetaca i blaženike predvodio je gospićko-senjski biskup Mile Bogović. Uoči mise u predvorju župnoga kompleksa sv. Ane otvorena je izložba reljefa u terakoti „Iz života sv. Marka Križevčanina"... četverodnevno slavlje hrvatskih duhovnih velikana u organizaciji križevačkih župa sv. Ane i BDM Žalosne i sv. Marka Križevčanina, Udruge za promicanje znamenitih Križevčanina "Dr. Stjepan Kranjčić" i Grada Križevaca prigodnim govorima zatvorili su križevački župnici vlč. Krešimir Žinić i vlč. Ivan Novak, te križevački gradonačelnik Branko Hrg.

Continue Reading

Ispis E-mail

ZAGREB: Biskup na Knežiji

(Zagreb, 31. 1. 2009. - IKA) Svečanim misnim slavljem kojeg je u subotu 31. siječnja u župnoj crkvi Marije Pomoćnice na zagrebačkoj Knežiji predvodio gospićko-senjski biskup Mile Bogović proslavljen je blagdan sv. Ivana Bosca, oca i učitelja mladih. U koncelebraciji su osim salezijanaca koji djeluju u župi bili i svećenici zapadno-trešnjevačkog dekanata.

Continue Reading

Ispis E-mail

Božićna poruka 2008.

Božićna poruka 2008.

Blizu je Bog naš

U vrijeme Došašća pjevamo: „Već se bliži vrijeme blago, već se bliži onaj čas, kad će doći Sunce drago, svanut svemu svijetu spas." To vrijeme je već došlo rođenjem Isusa Krista. On nije samo u našem svijetu nego i u našem tijelu. Mi već živimo u tom očekivanom vremenu i času. Bogoslužje nas neprestano na to podsjeća zazivom: „Gospodin s vama!" I k tome, naš Bog nije neki sveznajući i svemogući, dalek i nezainteresiran, nego bliz i zauzet za svakoga od nas.

što znači biti nekome blizu, bližnji, izrazio je najbolje sam Isus u prispodobi o Milosrdnom Samarijancu. „čovjek neki silazio iz Jeruzalema u Jerihon. Upao je među razbojnike koji ga svukoše i izraniše pa odoše ostavivši ga polumrtva" (Lk 10, 29). Prošli su kraj njega svećenik i levit, ali su produžili za svojim poslom. Jedino se Samarijanac sažalio i pomogao unesrećenome.

I razbojnici su bili blizu, pače i preblizu pa su prolaznika mogli opljačkati i izraniti. Takvih se blizina strašimo; što su takvi moćniji to bismo više željeli da su što dalje od nas. „Daleka im kuća!" - kaže naš narod.

Prostorno blizu nastradalom bili su svećenik i levit, ali nisu ni pokušali pomoći unesrećenome. Takve nam blizine ne koriste.

Samo je Samarijanac bio blizu stradalnikovim osjećajima i željama, osjećao je njegove rane i njegovu nemoć, suživio se s njegovom patnjom. Nije gledao je li povrijeđen neki zakon, neka služba, funkcija. Vidio je da je povrijeđena osoba, čovjek. On se nije osjećao dalekim onome u grabi; osjećao se njegovim bližnjim. I jedino njega evanđelje tako naziva.

Evanđelje ne govori što je mislio unesrećeni kad mu je Samarijanac pomagao. Bilo bi svakako za njega kobno da je pomoć odbio.

Isus je zacijelo želio reći da je po njemu Božje došašće (dolazak) ljudima izranjenima i opljačkanima, polumrtvima zbog grijeha, poput dolaska Samarijanca koji želi svakoga čovjeka pridići i sve platiti za njegovo liječenje. U Kristu nije prisutan Bog koji čovjeku želi napakostiti, ili koji se za njega ne zanima, nego onaj koji ga voli, koji je bliz njegovim ranama i njegovoj nemoći. Svima nam je drago kada nam je blizu onaj tko nas voli. U Kristu se očitovala ta ljubav Božja prema čovjeku (usp. Tit, 2, 11). Sveti Augustin kaže da je Bog nama bliži nego smo mi sami sebi.

U načinu Božjeg došašća (dolaska u blizinu) možemo upoznati zašto se uvijek ne događa susret čovjeka sa svojim Bogom. Jedan teolog je rekao da Bog stanuje ondje gdje mu dozvolimoući (Martin Buber). Mi ga možemo držati na udaljenosti od sebe, učiniti ga nemoćnim do te mjere da nam ne bude spasitelj iako je to u svojoj ljubavi zasnovao. Bog ne dospijeva onamo kamo bi mogao snagom svoje moći, nego onamo kamo može snagom svoje ljubavi, svoga milosrđa, praštanja i svoje dobrote.

Zbog svoje ljubavi, Bog ne želi krnjiti ljudsku slobodu i nametnuti se čovjeku svojom moći; on radije prihvaća da se sam pred čovjekom očituje nemoćan, kao dijete potrebno ljudske ruke i ljudske brige. On se svojim rođenjem od Djevice pokazao potrebnim čovjekove blizine, njegove ljubavi i zaštite. On traži naše dopuštenje da uđe k nama kao što su Marija i Josip tražili dopuštenje, kucali su na vrata, da mogu ući u kuću u kojoj će se roditi Sin Božji, spasitelj svijeta. Ljubav je moćna samo kod slobodnog prihvaćanja, kod otvaranja vrata (srca). Nije nametljiva i nasilna. Svatko je može odbiti i ne primiti, ni u jednu kuću neće na silu ući, radije će otići i naći smještaj u štali nego da se neželjena nametne.

Ponovno se vratimo prispodobi o Milordnom Samarijancu. Svakako je potrebno zapitati se ne predstavljamo li se mi u svojoj okolini kao oni koji zadaju strah i kojih se treba bojati, čiju blizinu nitko ne želi? Ne vladamo li se mi u svojoj sredini tako da djelujemo nezainteresirano za sve što se oko nas događa i da nam je važan samo naš posao, naša afirmacija, naša karijera, naš profit, zbog čega mirno prolazimo bez osjećaja pokraj različitih sudbina ljudi? Na taj način zapravo bježimo i od sebe. A tko se ne susretne sa sobom ne će se moći pravo susresti ni s drugim čovjekom ni s Bogom.

Pitamo se gdje se danas može naučiti ta ljudska blizina? Svakako je obitelj za to najbolje okruženje. Slabljenjem obiteljskog zajedništva slabi i ta škola. Neće je moći nadomjestiti nikakva druga škola, a još manje okupljanja na stadionima i velikim dvoranama. Ondje se razvijaju ovisnici i navijači koji ljudsku blizinu mogu doživjeti samo u veoma okrnjenom izdanju.

Teško je osjetiti ljudsku i Božju blizinu ako se ne pokazujemo kakvi jesmo, ako ne želimo prići drugome onakvome kakav on jest. Nije bez razloga još stari Diogen na tržnici tražio čovjeka. Teško se s njime sresti. Nalaziš nešto izobličeno, namješteno, trgovca, političara, umjetnika - a ti tražiš čovjeka!

Bog ne želi distancu između sebe i čovjeka. On čovjeka želi uvijek blizu, biti mu bližnji. To je Isus izrazio u svojoj velikosvećeničkoj molitvi kada se obraćao Ocu s molitvom „da budu jedno kao što smo mi jedno - ja u njima i ti u meni, da tako budu savršeno jedno" (Iv 17, 21-22). Mi smo s Bogom svoji („svojta") i zato je žalosno i za čovjeka štetno kada ne prima Boga u Kristu koji „svojima dođe, ali ga njegovi ne primiše" (Iv 1, 11).

Svima nam je potrebna Božja blizina koja nas svojom ljubavlju hrabri i jača na ovom našem životnom putu. „Meni je milina biti u Božjoj blizini" (Ps 73, 28), kaže psalmista. Potrudimo se da u duhu Onoga koji nam je blizu idemo podižući i krijepeći druge, svoje bližnje s kojima živimo. Neka takvu blizinu osjete članovi naše obitelji, suradnici na poslu, đaci i studenti u školskim klupama, radnici na gradilištu, pa i nepoznati susjed s one strane hodnika. Svi oni žele prepoznati bližnjega u čovjeku. Pokucati ovoga Božića na neka vrata kroz koja još nismo prošli, pružiti toplu čestitarsku ruku i onima koje do sada nismo ni primjećivali; očitovati se kao bližnji kojega se ne treba bojati, koji nije nezainteresiran za njihovo dobro, pače koji suosjeća i s kojim se može računati u potrebama.

Svi želimo da nam budu blizu oni koji nas vole, a daleko oni koji nas ne vole. Jednako tako svi želimo biti blizu onima koje mi volimo, a daleko od onih koje ne volimo. Gospodin nam želi biti blizu i sve nas voli. On nije daleko iznad zvijezda, nezainteresiran, neupućen i nemoćan. Nastanio se među nama! Pitanje je koliko mi želimo njegovu blizinu i koliko ga volimo. Neka nas ovoga Božića doživljaj Božje blizine ojača da i druge lakše prihvatimo kao sebi blize te da svima umijemo biti bližnji poput Milosrdnog Samarijanca. „Blagost vaša neka je znana svim ljudima! Gospodin je blizu!" (Fil 4, 5)

čestit Božić i blagoslovljenu Novu 2009. godinu želi svima vjernicima Gospićko-senjske biskupije i svim ljudima dobre volje

+Mile Bogović

Gospićko-senjski biskup

 

U Gospiću, na prvu nedjelju Došašća 2008. godine.

 

 

Ispis E-mail

CookiesAccept

NAPOMENA! Ova stranica koristi cookies i slične tehnologije.

Ako ne promijenite postavke preglednika, slažete se s njim. Dodatne informacije

Prihvaćam
  • Kolačići ili cookie veoma dugo se primjenjuju u web tehnologijama. Ova obavijest je propisana zakonom EU. Preporučamo da učinite "klik" na "Prihvaćam" čime potvrđujete da razumijete što su to kolačići. Dolje niže je isječak s wikipedie o tome što su to kolačići i koja je njihova uloga.
  • Kolačići s naših stranica služe isključivo u statističke svrhe s namjerom da bi poboljšali iskustvo posjeta ovim stranicama.
  • Ova obavijest je postavljena sukladno:

DIREKTIVA 2002/58/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 12. srpnja 2002. o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u području elektroničkih komunikacija (Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama)

  • HTTP cookie, također i cookie ili kolačić je jednostavna tekstualna datoteka koja se pohranjuje u pregledniku dok korisnik pregledava neki internetski site. Kada korisnik u budućnosti pregledava taj isti site, site može "izvući" ili dohvatiti podatke koji su pohranjeni u kolačiću, kako bi bio obaviješten o prethodnoj korisnikovoj aktivnosti. Kolačići mogu sadržavati informacije o tome koje je stranice korisnik posjetio, podatke o prijavi, pa i koje je gumbe korisnik kliknuo. Ovi podaci mogu ostati u kolačiću mjesecima, čak i godinama.
  • Kolačići se katkad miješaju s programima - no oni su samo komadić podataka - i sami ne mogu ništa uraditi. Ne mogu sadržavati viruse niti instalirati maliciozni softver na kompjuteru domaćinu. Međutim, kolačići za praćenje (tracking cookies) i posebno kolačići trećih strana često se koriste kao način da se načine dugoročni zapisi o korisnikovoj povijesti surfanja.
  • Ostale vrste kolačića odrađuju funkcije nužne za moderan Web. Možda su najvažniji autentifikacijski kolačići, pomoću kojih server zna je li korisnik ulogiran i ne. Također zna i pod kojim je računom korisnik ulogiran.