bener

Dobro došli na stranice naše biskupije

Dana 25. svibnja o.g. papa Ivan Pavao II. izdao je svečano pismo (bulu) kojim dijeli dosadašnju Riječko-senjsku nadbiskupiju na dvije crkvene jedinice. Riječku nadbiskupiju i Gospićko-senjsku biskupiju. Svakoj od. njih pripalo je po pet dekanata dosadašnje Nadbiskupije. Riječkoj nadbiskupiji ostaju dekanati: bakarski, crikvenički, delnički, opatijski i riječki, a Gospićko-senjskoj biskupiji pripadaju dekanati: gospićki, ogulinski, otočki, senjski i slunjski. Istog dana za prvog biskupa imenovan je dr. Mile Bogović, dosadašnji pomoćni riječko-senjski biskup sa sjedištem u Gospiću. On je još prije, u svom biskupskom imenovanju, dobio zadatak da na licu mjesta ispita opravdanost osnivanja nove biskupije i njezinu metropolijsku pripadnost. Osnivanje nove biskupije već je podržala Hrvatska biskupska konferencija, a riječko-senjski nadbiskup dr. Anton Tamarut još je krajem 1997. u tom smislu poslao obrazloženi prijedlog. Bogović je u svom odgovoru naglasio izuzetnu važnost osnivanja jedne biskupije na širokom prostoru između Zagreba i Zadra te Rijeke i Banjaluke i predložio da se već ovoga ljeta osnuje Gospićko-senjska biskupija i da ona ostane unutar Riječke metropolije, za što se već prethodno opredijelio kler, nadbiskup riječko-senjski i Hrvatska biskupska konferencija. Sveta Stolica je prihvatila taj prijedlog.

Svečanost uspostave nove biskupije i ustoličenje prvog gospićko-senjskog biskupa bit će 25. srpnja, na dan sv. Jakova, zaštitnika bivše krbavske biskupije.

Područje novoosnovane Gospićko-senjske biskupije


spada u najslabije naseljene dijelove Hrvatske. Više od polovice tog područja bilo je od 1991. do 1995. pod okupacijom. S tog okupiranog dijela gotovo svi katolici bili su protjerani, a crkve i ostali crkveni u objektu bili su sustavno uništavani; tako su prošle i obiteljske kuće ako nisu koristile za stanovanje ostalom ili doseljenom srpskom stanovništvu. Nijedna crkva nije ostala poštedena. Kada je to područje u kolovozu 1995. oslobođeno, napustila ga je većina srpskog stanovništva. Njihove crkve ostale su uglavnom pošteđene, ali je dobar dio obiteljskih kuća stradao, pogotovo one koje nisu poslužile za stan - iste godine - prognanih katolika iz Bosne. Povratak prognanih katolika na njihova ognjišta nakon 1995. godine nije tekao tako brzo jer je trebalo najprije osigurati krov nad glavom. Kada je to i uspjelo, teško je bilo, a i sada je, naći zaposlenje i osnovna sredstva za uzdržavanje. U zadnje vrijeme sve se više vraćaju i pravoslavni Srbi, ali se moraju boriti s velikim teškoćama jer su njihove kuće ili stradale ili nastanjene prognanim katolicima iz Bosne, za koje još ne postoje minimalni uvjeti da se vrate na svoja ognjišta. Ni onaj drugi dio biskupije koji nije bio pod okupacijom nije pošteđen od ratnih razaranja i stradanja pučanstva.

U takvim okolnostima Crkva želi što bliže biti uz narod, pratiti ga u njegovom mukotrpnom nastojanju oko duhovne i materijalne obnove. Važno je, i nakon svega što se dogodilo, neprestano riječju i primjerom pokazivati da je miran suživot s drugim i drugačijim ne samo potreban i moguć, nego jedna vrhunska humana vrednota koju su upravo vjernici prvi pozvani da je gaje i razvijaju.

Mnogi su bili uvjereni da takve prilike nisu pogodne za osnivanje biskupije, nego da treba čekati dok se one stabiliziraju i srede. Drugi su smatrali da upravo u takvim prilikama Crkva treba preko svoje najjače institucije (biskupije) raditi na stabiliziranju i sređivanju prilika, a ne čekati neka "bolja vremena" za osnutak biskupije. Sveta Stolica je dala potporu ovim drugima. Za takvu "avanturu" traži se odvažnost i vjera da u radu nećemo ostati sami, da će nas podržati cjelokupna Crkva u Hrvata, a uvjereni smo da će i Hrvatska Država razumjeti i poduprijeti tu crkvenu incijativu. Ovaj, naime, prostor povezuje hrvatski sjever s hrvatskim jugom. U interesu je Hrvatske da taj vez bude čvršći. Ovaj je prostor još u ranom srednjem vijeku bio veza između Dalmatinske Hrvatske i Slavonije i u njemu je vladao ban (Banska Hrvatska). Nisu bez temelja mzmišljanja da su počeci hrvatske države upravo ovdje (Borna je najprije "dux Guduscanorum" tj. knez Gačana, a nakon toga prelazi velebitski planinski lanac). Vjerujemo također da će se iskazati i oni koji su zbog raznih neprilika morali napustiti ovo područje, ali su srcem i dalje s njime povezani. Jednako tako vjerujemo da ćemo naići na razumijevanje katoličkog svijeta izvan Hrvatske.

Na prostoru nove biskupije bila su u srednjem vijeku četiri biskupska sjedišta: Senj (oko 1150.-1969.), Krbava (1185.-1460.), Modruš (1460.-1493.) i Otočac ( 1460.-1534.). Uz to bilo je oko 20 samostana. Kao biskupsko sjedište preživio je Turke samo Senj, a u njemu su ostala i nakon Turaka dva samostana. Drugdje nigdje! Po oslobođenju od Turaka došli su kapucini u Karlobag. Tek između dva rata dolaze trećoredci u Ogulin, a evo upravo je u gradnji novi franjevački samostan u Gračacu. Hvale vrijedna je inicijativa sestara Srca Isusova da sagrade kuću u Otočcu. I to je sve od redovništva, uz još par sestara koje rade u (ogulinskoj) bolnici i u župnom pastoralu. Predstoje pregovori s pojedinim muškim i ženskim redovničkim zajednicama o mogućnostima njihova dolaska na ove prostore. Svaki dekanat trebao bi imati bar jedan samostan.

Po veličini prostora koji obuhvaća (8.200 km2), nova biskupija spada među veće u Hrvatskoj, ali po broju stanovništva jedna je od manjih. Stanovnika je na tom području 1991. bilo oko 146.000, od čega je 57.920 ili 39 % bilo srpske nacionalnosti (pravoslavaca), a 56 % ili 80.380 Hrvata (katolika). Danas katolika ima, s onima prognanima iz Bosne, blizu broja iz 1991., a Srba (pravoslavaca) daleko manje nego spomenute godine. Ukupno katoličkih župa je 83, aktivnih biskupijskih svećenika 33, a redovničkih 8. U neke župe svećenici se nisu još vratili nakon progonstva 1991. jer se još nisu vratili ni vjernici.

Biskupsko sjedište bit će u Gospiću, jer je on već sada po mnogoćemu središte šire okoline, a kao županijski grad ima uvjete da se brže razvija. Budući da nisu ostvareni uvjeti za preseljenje dječjeg vrtića, u. kojem je trebalo smjestiti urede i stan za članove biskupijske uprave traži se neko privremeno rješenje. Ova biskupija ustvari i nije nešto potpuno novo. Ona je nastavak senjske biskupije, samo što je zbog suvremenih okolnosti i potreba središte stavljeno u Gospić.

Na širokom prostoru Gospićko-senjske biskupije nalaze se velika prirodna i kulturna bogatstva. Ima blizu 100 km morske obale, u svijetu poznati biser ljepote Plitvička jezera;.tu su plodne ravnice kroz koje protječu brojne rijeke ponornice. Kraj je bogat šumom u čemu se ističe kapelsko gorje i Velebit, simbol ne samo Like nego i Hrvatske. Preduvjeti za mnogovrsni razvoj postoje i ponadati se da će tragovi ratnih stradanja što prije i što lakše preboljeti. Tome i Gospićko-senjska biskupija želi pridonijeti.

Ispis E-mail

CookiesAccept

NAPOMENA! Ova stranica koristi cookies i slične tehnologije.

Ako ne promijenite postavke preglednika, slažete se s njim. Dodatne informacije

Prihvaćam
  • Kolačići ili cookie veoma dugo se primjenjuju u web tehnologijama. Ova obavijest je propisana zakonom EU. Preporučamo da učinite "klik" na "Prihvaćam" čime potvrđujete da razumijete što su to kolačići. Dolje niže je isječak s wikipedie o tome što su to kolačići i koja je njihova uloga.
  • Kolačići s naših stranica služe isključivo u statističke svrhe s namjerom da bi poboljšali iskustvo posjeta ovim stranicama.
  • Ova obavijest je postavljena sukladno:

DIREKTIVA 2002/58/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 12. srpnja 2002. o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u području elektroničkih komunikacija (Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama)

  • HTTP cookie, također i cookie ili kolačić je jednostavna tekstualna datoteka koja se pohranjuje u pregledniku dok korisnik pregledava neki internetski site. Kada korisnik u budućnosti pregledava taj isti site, site može "izvući" ili dohvatiti podatke koji su pohranjeni u kolačiću, kako bi bio obaviješten o prethodnoj korisnikovoj aktivnosti. Kolačići mogu sadržavati informacije o tome koje je stranice korisnik posjetio, podatke o prijavi, pa i koje je gumbe korisnik kliknuo. Ovi podaci mogu ostati u kolačiću mjesecima, čak i godinama.
  • Kolačići se katkad miješaju s programima - no oni su samo komadić podataka - i sami ne mogu ništa uraditi. Ne mogu sadržavati viruse niti instalirati maliciozni softver na kompjuteru domaćinu. Međutim, kolačići za praćenje (tracking cookies) i posebno kolačići trećih strana često se koriste kao način da se načine dugoročni zapisi o korisnikovoj povijesti surfanja.
  • Ostale vrste kolačića odrađuju funkcije nužne za moderan Web. Možda su najvažniji autentifikacijski kolačići, pomoću kojih server zna je li korisnik ulogiran i ne. Također zna i pod kojim je računom korisnik ulogiran.