bener

Propovijed mons. dr. Mile Bogovića na proslavi Velike Gospe na Krasnu. (Krasno, 15. kolovoza 2007.)

 

Propovijed mons. dr. Mile Bogovića, biskupa gospićko-senjskoga na proslavi Velike Gospe na Krasnu. (Krasno, 15. kolovoza 2007.)

 

 

Propovijed 2007. na blagdan Velike Gospe na Krasnu
1.    Zastoje Marija velika (slika današnjih slavlja).
Blaženu Djevicu Mariju štuju vjernici po svemu svijetu. Negdje je ona bila posrednica posebnih milosti pa se zbog toga posebno i časti u tom kraju, a dogodi se da se to čašćenje proširi i dalje. Tako imamo Gospu Lurdsku, Fatimsku, Bistričku, Krasnarsku, Oštarsku. No uvijek je to ista Marija. Hodočasnici se ovdje uz Mariju - kao dijete uz majku -već više stoljeća uče hodati kroz život, kroz svoju svakidašnjicu, uče se pravom rastu prema veličini na način kako je to Marija činila. Bilaje uvijek službenica Riječi Božje i zato je dosegla najveću moguću ljudsku veličinu jer je dušom i tijelom uznesena na nebo. Svi mi želimo biti veliki, Marija nam pokazuje kako se to postiže. Ona je uvijek bila uz Isusa, nikada se nije postavljala na mjesto Isusa. I ovdje je Gospa krasnarska pokraj oltara, a oltar nam predstavlja Isusa koji se prikazuje Ocu za spasenje ljudi. I kada biste obišli sva današnja okupljališta hodočasnika vidjeli biste istu sliku: vjernici se okupljaju oko oltara kraj kojega je slika ili kip Gospin. Marija nas neće odvesti nekamo drugamo nego k Isusu. Ona želi da i mi budemo veliki. I posvuda odjekuje Marijina pjesma: Veliča duša moja Gospodina.
2.    Kako je Marija rasla?
Pratila je Isusa do njegova žrtvenika, do njegova oltara. Dorasla je dotle daje na Kalvariji bila u stanju, bez trunke mržnje prema mučiteljima, ujediniti svoju majčinsku žrtvu i bol sa žrtvom njezina Sina i prikazati i Sina i Sebe nebeskom Ocu za spasenje ljudi. Da do toga nije bila dorasla ne bi dosegnula veličinu o kojoj govorimo. Tu se očitovala njezina veličina, njezina doraslost. Ona je postala velika upravo zato stoje znala koje su prave veličine. Nije ona spasenje svijeta, nego je spasenje djelo Božje, ali ona je to djelo prepoznala, uključila se u nj i postala uzor svima koji se spašavaju. Tu je njezina veličina.
3.    Životno usmjerenje se uči kraj oltara.
Već je u starom zavjetu narod preko žrtve usmjeravao i ispravljao svoje korake u životu. Brdo Karmel poznat je i po svetom Iliji. Na tom brdu Tlijaje narodu prokazao tko je pravi Bog u vrijeme kada se raširilo štovanje krivih bogova. Ilija kaže da narod hramlje, da nema sigurna koraka (l Kr 18, 16-39); sad se okreće amo, sad tamo. Treba ga naučiti ispravno hodati. Žrtvom pravome Bogu dao mu je smjer i oslonac. Narod je tada dobio svoje pravo težište i središte.
Izrael je dobio smjer i učvrstio pravi korak nakon Hijine žrtve. Mi se kao novi Božji narod okupljamo stalno oko Isusove žrtve da dobijemo smjer i učvrstimo korak. Svijet je Isusovom žrtvom dobio pravac prema svome spasenju. Biti spreman živjeti i umrijeti za svoga brata. To je govor svakog oltara. Dakako i ovoga oko kojega smo se okupili. Put prema ovom svetištu i ovom oltaru treba učvrstiti naš hod, da ne hramljemo, i usmjeriti ga prema pravim veličinama - prema spremnosti da smo i mi spremni živjeti i umrijeti za svoga brata.
4.    Kako se hoda prema svetištu?
Kada hodočasnice kreneš prema crkvi, prema našim svetištima, nemoj hramati na sve strane pa da ne promašiš oltar i ne zamisliš se u njegovu poruku. Danas se svjetovnim jezikom hodočašća nazivaju „vjerski turizam". Turizam je razonoda i odmor, zabava i igra. Ne upućivati se prema Krasnu samo zbog čistog zraka i razonode, zbog pjesme i pijace. Sve se to može u granicama normale osjetiti i uključiti, ali ne ostati na tome. Približiti se oltaru, gledati na nj očima Marijinim i svoju patnju i svoje nemoći ujediniti s Kristom za spasenje svoje i braće ljudi. To je smjer tvog hodočasničkog koraka ovamo i prema svakom svetištu, prema svakom oltaru.
5.    Prava slika svijeta je ona od oltara.
Kada se popnemo na brdo bolje vidimo sve oko sebe. Taj pogled na prave veličine ponesi u svijet gdje god živiš i gdje se nalaziš. Kada uz oltar usvojiš Kristov odnos prema Bogu i ljudima (spremnost živjeti i umrijeti za drugoga), tom mjerom mjeri stoje malo a što je veliko u ovom svijetu. Neki nam se nameću kao veličine, a nisu; neke mediji predstavljaju kao veličine, a nisu. često su to sebičnjaci koji oko sebe i!i drugi oko njih dižu prašinu da se stvara dojam veličine, odnosno da se ne vidi njihovo duhovno siromaštvo. Pogledajte novine danas što vam nude kao veličine! Kako se one pred našim očima ruše, ali nažalost opet nam se nameću i nude neke njima slične. Nameće se kriva slika i naše sadašnjosti i prošlosti. Podmeće se često kao istina ono stoje prijevara, kao dobro ono stoje zlo.
6.    Marija je znala koga i što veličati.
Ona je osjetila gdje je prava veličina: Veliča duša moja Gospodina. Ona je bila svjesna da i ona u tom ozračju Gospodinovom raste: Velika mi djela učini Gospodin, ..odsad će me svi naraštaji zvati blaženom. Svoju veličinu pokazala je i ona kraj žrtvenika: na Kalvariji, l ona je bila spremna poput njezina Sina prikazati svoj život za spasenje drugih.
Crkva je rasla najviše onda kada je imala u svojoj sredini više onih koji su bili spremni živjeti i umrijeti za druge, kada je imala svojih mučenika. Njih je ona najviše štovala i njihovo štovanje rasporedila u kalendaru preko cijele godine. Svijet će biti sigurniji onda kada počne častiti i štovati prave veličine. To nisu ni znanstvenici ni umjetnici, športaši i glumci, političari i vojskovođe - nego mučenici (vjerni svjedoci), oni koji su imali snage prinijeti i žrtvu svoga života Bogu na čast i na spasenje braće ljudi. Zato je papa Ivan Pavao II. na pragu trećem tisućljeća uputio svim narodima poziv da popisu i nasljeduju svoje mučenike. To su prave veličine.
7.    Crkva hrvatskih mučenika
I naša hrvatska sredina treba izgraditi bolji osjećaj koga veličati u svojoj sadašnjosti i u svojoj prošlosti. Kada se koristimo pravim mjerilima u odnosu na našu prošlost i sadašnjost, vidjet ćemo kako se često čini velika nepravda. Neke se veliča bez razloga, neki ne dobivaju zasluženo priznanje. I ne može se donijeti ispravan sud ako se krene od krivih polazišta, ako se ne uzme prava mjerila. Takav oltar ima svaka župna zajednica i svaka crkva u kojoj se okupljaju vjernici. Ovdje je zabilježeno takvo okupljanje već 1648. kada nalazimo sigurne tragove ovoga svetišta. Župa Krasno osnovana je pred 200 godina. To znači da vjernička zajednica već tada organizirana kao samostalna župa oko svoga središta — oltara u crkvi sv. Ante.
Na Udbini gradimo oltar na kojemu povezujemo s Kristovom žrtvom sve hrvatske žrtve naše povijesti. To je nacionalni projekt. Projekt nije samo gradnja jedne nove crkve, nego projekt zdravog usmjerenja našeg naroda. Naš narod će biti na sigurnom putu ako bude veličao i častio prave veličine. A njih ćemo otkriti najlakše ako ih gledamo od oltara Kristova, od njegove žrtve; ako znamo poput Marije stajati uz Isusa za vrijeme njegove žrtve iz ljubavi prema Bogu i ljudima.
Poduprite projekt svojim molitvama. Ove godine Crkva je već počela rasti zahvaljujući vašim darovima i rasti će kao građevina vašim prilozima. Križni put počinje s Krbavskog polja u 9,30. Svečanu svetu misu predvodit će zajedno s ostalim biskupima riječki nadbiskup i metropolit mons. dr. Ivan Devčić. U našoj biskupiji to će biti toga dana (nedjelje) glavna misa. Poldanice ili velike mise neće biti taj dan služene nego će se ljudi usmjeravati prema Udbini. Sudjelovat će, nadamo se, i naša vojska s povijesnim postrojbama. Tko ne bude mogao doći na Udbinu moći će misu i prigodni program pratiti na tv ekranima. Upravo zbog toga da se vidi kako nastojimo izgrađivati ispravan pogled na našu prošlost i na naše veličine, motoristi će sa svih naših važnijih strati šta, s naših mučeničkih oltara, donijeti u procesiji kamen koji će biti ugrađen u zdanje CHM.
Neka Marija koja je od Male prema Velikoj Gospi rasla veličajući Gospodina i prateći svoga Sina Isusa Krista sve do njegova žrtvenika na Kalvariji, bude svima nama pomoćnica i uzor na životnom putu.

Ispis E-mail

CookiesAccept

NAPOMENA! Ova stranica koristi cookies i slične tehnologije.

Ako ne promijenite postavke preglednika, slažete se s njim. Dodatne informacije

Prihvaćam
  • Kolačići ili cookie veoma dugo se primjenjuju u web tehnologijama. Ova obavijest je propisana zakonom EU. Preporučamo da učinite "klik" na "Prihvaćam" čime potvrđujete da razumijete što su to kolačići. Dolje niže je isječak s wikipedie o tome što su to kolačići i koja je njihova uloga.
  • Kolačići s naših stranica služe isključivo u statističke svrhe s namjerom da bi poboljšali iskustvo posjeta ovim stranicama.
  • Ova obavijest je postavljena sukladno:

DIREKTIVA 2002/58/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 12. srpnja 2002. o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u području elektroničkih komunikacija (Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama)

  • HTTP cookie, također i cookie ili kolačić je jednostavna tekstualna datoteka koja se pohranjuje u pregledniku dok korisnik pregledava neki internetski site. Kada korisnik u budućnosti pregledava taj isti site, site može "izvući" ili dohvatiti podatke koji su pohranjeni u kolačiću, kako bi bio obaviješten o prethodnoj korisnikovoj aktivnosti. Kolačići mogu sadržavati informacije o tome koje je stranice korisnik posjetio, podatke o prijavi, pa i koje je gumbe korisnik kliknuo. Ovi podaci mogu ostati u kolačiću mjesecima, čak i godinama.
  • Kolačići se katkad miješaju s programima - no oni su samo komadić podataka - i sami ne mogu ništa uraditi. Ne mogu sadržavati viruse niti instalirati maliciozni softver na kompjuteru domaćinu. Međutim, kolačići za praćenje (tracking cookies) i posebno kolačići trećih strana često se koriste kao način da se načine dugoročni zapisi o korisnikovoj povijesti surfanja.
  • Ostale vrste kolačića odrađuju funkcije nužne za moderan Web. Možda su najvažniji autentifikacijski kolačići, pomoću kojih server zna je li korisnik ulogiran i ne. Također zna i pod kojim je računom korisnik ulogiran.