bener
  • Naslovnica

Susret hrvatske katoličke mladeži - Pula 2006.

Okupljeni u jedno ime

Susret mladih očima jednog sudionika

Oltar u pulskoj areni Krist je rekao svojim učenicima: “Gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, i ja sam s njima!” U drevnoj se pulskoj Areni 29. travnja u Njegovo ime okupilo osamnaest tisuća mladih, koji su zajedno molili, pjevali, hvalili ime Božje svjedočeći kako je Crkva itekako mlada i živa. Na ovom su Susretu hrvatske katoličke mladeži uz ostale mlade iz Ogulinskog dekanata sudjelovali i mladi Plaškog i Saborskog.

čitava se Crkva u Hrvata, a posebice Porečka i pulska biskupija, mjesecima pripremala za ovaj veliki događaj. Stotine mladih volontera, izvođači duhovne glazbe, policijske snage, ročnici, medicinske ekipe pobrinuli su se kako bi Susret prošao bez ikakvih problema. Iako je iz plaščanske i saborčanske župe na Susret zajedno s vjeroučiteljima pošlo tek dvanaest sudionika, to nije umanjilo našu radost što ćemo dva dana biti dijelom velikog i plemenitog događaja, kakav je svakako potreban mladim vjernicima u svijetu u kojem se u najmanju ruku sumnjičavo gleda na vjeru. Prije samog Susreta nekoliko smo se puta sastali, razmijenili mišljenja i očekivanja te obradili nekoliko biblijskih tema. Do posljednjeg dana nije bio jasan broj sudionika, pa je na kraju iz dekanata u Istru dvama autobusima otputovalo osamdesetak mladih.

Kolone mladih s rive prema areni Autobusi su ispred župne crkve Sv. Križa u Ogulinu krenuli u osam sati 29. travnja. Autobus u kojem smo mi bili smješteni bio je poluprazan, a dijelili smo ga s mladima iz Lipe i Generalskog Stola. Na početku putovanja kratko nam se obratio vlč. Josip Rafaj, vojni kapelan i župnik Generalskog Stola, s najvažnijim uputama. Potom smo se svi ukratko predstavili. Put kroz Gorski kotar prošao je brzo, uz razgovor i šalu. Nakon zaustavljanja na “Vratima Jadrana” i prolaska kroz tunel Učku, dočekali su nas volonteri s hranom i materijalima. Uz sendviče, dobili smo liturgijski vodič kroz Susret, privjesak s logom Susreta i bijeli šal s istim znakom. Preuzeli smo i ulaznice bez kojih je bilo nemoguće ući u Arenu, koja je primila oko deset tisuća mladih.

Kako smo do početka programa u 15 sati imali još dosta vremena, posjetili smo crkvu sv. Blaža u Vodnjanu. Najveća crkva na istarskom poluotoku čuva relikvije nekoliko svetaca, o čijim nam je životima govorio mjesni župnik. “Njihovi nam primjeri mogu poslužiti kao vodič kroz život, oni se čak ni pod cijenu smrti nisu odrekli svoje vjere”, rekao je , a govoreći o posjetiteljima kaže kako su mnogi pred oltarom u kojem se čuvaju zemaljski ostaci svetaca doživjeli obraćenje, ozdravljenje ili Božji poziv.

Poput mnogih drugih, nakon dolaska u Pulu, uputili smo se u fotografiranje i štenju gradom. Za žedne i umorne sudionike bilo je dosta vode, a volonteri su ovdje davali upute i onima koji ih ranije nisu preuzeli, dijelili materijale. Mladi iz svih hrvatskih biskupija, iz Bosne i Hercegovine, Vojvodine, Hrvatskih katoličkih misija u Njemačkoj i Austriji željeli su se istaknuti u mnoštvu, pa su gradom nosili trasparente, majice i kape na kojim čitamo: “Župa sv. Franje Split”, “Mladi hercegovačkih biskupija”, “KšC Petar Barbarić Travnik”, “Nova Gradiška”… Da Pula ima dugu i bogatu povijest, najbolje svjedoče građevine i iskopine: Slavoluk Sergijevaca građen 27.-29. pr. Kr., Forum, Augustov hram i konačno Arena iz I. stoljeća nakon Krista. Po veličini je šesta na svijetu, a poput mnogih drugih bila je poprište smrti u gladijatorskim igrama. Kako je kasnije rekao kardinal Bozanić u homiliji: “Mi smo i danas Crkva koja svjedoči ono kršćanstvo, koje, Kristovom snagom i Njegovim Duhom, borilišta pretvara u pomirilišta, pozornice za ponižavanje ljudi u predivna mjesta zajedništva, nemilosrdna zabavišta u susretišta ljubavi.”

Ulice Pule bile su pune mladića i djevojaka koji su nosili bijele šalove s logom Susreta i njegovim geslom “Učitelj je ovdje i zove te”. Osim toga, po čitavoj Istri, prvo na vodnjanskoj crkvi, a onda i ovdje u Puli, natpisi svjedoče o multikulturalnosti i suživotu. Odmah do ploče s hrvatskim, stoji i ploča s natpisom na talijanskom jeziku, a uz pulsku i hrvatsku zastavu na zgradama gradske uprave vijori i talijanski stjeg. Do petnaest sati šetali smo gradom i nekoliko puta pozirali vjeroučitelju-fotografu pred pulskim znamenitostima.

Polazeći prema Areni, susreli smo i nekadašnjeg župnog vikara fra Roberta Jolića. Zajedno s duvanjskom mladeži fra Robert, glavni urednik “Naših ognjišta”, došao je na Susret, a kasnije i koncelebrirao na svetoj misi. Zanimao se za stanje u župi danas, naše škole i aktivnosti, a mi smo uputili komentare na sadržaj “Naših ognjišta”.

Nakon što smo ulaznice predočili na ulazu u Arenu, smjestili smo se do samih zidina, pripremili vodu, grickalice i kišobrane. Iako je bila najavljivana kiša, toga je poslijepodneva grijalo sunce, a mnogi su se unatoč zabrani unošenja u zaštiti od žege poslužili kišobranima. Na pozornici su se izmjenjivali izvođači duhovne glazbe i ljudi koji su svjedočili o vjeri i Bogu. Uz ritmove uz koje su mnogi i zaplesali, mogli smo čuti što o Bogu kažu redatelj Rene Medvešek, izbornik rukometne reprezentacije Lino červar, pjevač Rafael Dropulić i svećenik Ivan Filipović. Ja sam s pozornošću slušao posljednjeg. Ivan je dugo imao problema s drogom, a sam kaže kako je droga laž koja čitav čovjekov život pretvara u veliku laž. Danas je svećenik, djelima i riječima svjedoči o Božjoj ljubavi.

Naš biskup Mile Bogović zajedno sa svim biskupima

Oko 18 sati počelo je svečano misno slavlje. Nakon procesije u kojoj su biskupi i svećenici ušli u Arenu, tisuće je mladih pozdravio porečki i pulski biskup mons. Ivan Milovan i zaželio im dobrodošlicu. Biskupima su mladi klicali: “Mi vas volimo, mi vas volimo!” Uz deset tisuća mladih koji su euharistiju pratili iz Arene, njih oko osam tisuća pratilo ju je na video zidovima postavljenima oko Arene. Euharistiju je predvodio nadbiskup i metropolit zagrebački i predsjednik HBK kardinal Josip Bozanić, u koncelebraciji 270 svećenika, petnaest biskupa iz Hrvatske i BiH te apostolskog nuncija Svete Stolice u našoj zemlji nadbiskupa Francisca Javiera Lozana. Mons. Lozano mladima je prenio pozdrave pape Benedikta XVI., koji je sudjelovanjem na prošlogodišnjem Svjetskom susretu mladih u Kölnu pokazao privrženost mladim vjernicima. Misu su posebno obogatili zbor i solisti, koji su mlade oduševili pripjevnim psalmom “Ti si, Gospodine, baština moja”.

U homiliju koju je pročitao, kardinal je mlade pozvao da se odazovu Učitelju. “Danas se sve želi prikazati kroz novac, zaradu i uspjeh, ali to je velika zabluda pogubna za čovjeka. Jer kad bolje promislimo, sve najvažnije u životu je besplatno i zapravo nam je darovano (...) Sve to zajedno čini jedan veliki dar koji nam dolazi od Onoga kojeg je apostol Ivan jednostavo defnirao riječju Ljubav”, poručio je kardinal, a mladima je kao primjere za život istaknuo Ivana Merza, Petra Barbarića, Miroslava i Egidija Bulešića. Molitve vjernika na koje su mladi odgovarali “Učitelju, pomozi nam da te slijedimo”, čitali su mladi iz svih dijelova domovine i dijaspore.

Mnoštvo mladih je klicalo pjesmom

Darove su na oltar prinijeli Hrvati iz domovine i inozemstva u nošnjama, a na kraju i članovi istarske obitelji Rakitovac Prinijeli su kruh, vino, vodu, masline i CD “I moja mala kap”, čijom se prodajom pomaže izgradnja prihvatilišta za zlostavljsnu djecu. Mladi su se vjernici mogli pričestiti na sedamdeset mjesta u Areni i oko nje. Na kraju euharistijskog slavlja, mladima su se kratko obratili Marina Jeromela, voditeljica Ureda za organizaciju Susreta i povjerenik HBK za mlade šibenski biskup mons. Ante Ivas. Nakon kardinalova završnog blagoslova, mladi su zdušno izveli hrvatsku himnu i “Zdravo Djevo”.

Kako je misa trajala nešto duže od predviđenog vremena, odmah smo se uputili prema našem autobusu. Uzaludno smo ga tražili među mnoštvom autobusa s registarskim oznakama mnogih mjesta Hrvatske i inozemstva, a putem smo susretali raspjevanu mladež s transparentima.

Nakon što smo se konačno smjestili, krenuli smo prema sjeveroistoku Istre. Mladi iz Ogulinskog dekanata smješteni su u Potpićnu, najmlađem istarskom naselju. Razvilo se uz okno danas ugašenog rudnika, a crkva je ovdje posvećena tek 2002. Nalazi se u blizini nešto većeg Kršana, a daleko nisu ni Plomin i Buzet. Talijanski naziv mjesta je Sottopedena, a iz vodiča saznajemo i o bogatoj prošlosti ovoga kraja. Sačuvane su brojne freske i kašteli, a u Kršanu je pronađen i znameniti Istarski razvod, službeni spis koji potječe iz XIII. stoljeća. Uz latinski i njemački, tekst pisari bilježe i tadašnjim hrvatskim jezikom i glagoljicom.

Nakon predstavljanja mjesta u autobusu, u Potpićan smo stigli iza 22 sata. Ispred crkve Dobrog Pastira i pastoralnog centra dočekali su nas ljubazni domaćini, koji su mnoge sudionike Susreta primili u svoje domove. Ostali su prespavali u školi ili u prostorijama pastoralnog centra. Iako nije bilo baš udobno kao kod kuće, ne možemo se požaliti. Naši su istarski domaćini dali sve od sebe da se ugodno osjećamo, a mnogi će od nas s Istrijanima koji su ih smjestili u svojim domovima ostati i dalje u kontaktu. Za mlade smještene u prostorijama pastoralnog centra, domaćice su pripremile kolače, a ujutro i doručak. Svetu misu u crkvi Dobrog Pastira predvodio je ogulinski župnik i dekan vlč. Tomislav Rogić, a suslavili su domaći župnik te vlč. Josip Rafaj, župnik župe Generalski Stol. Pjevali su i svirali mladi Ogulinci, a po aplauzima mještana lako je zaključiti da su im se njihove pjesme iznimno svidjele. Uime mladih Ogulinskog dekanata domaćinima je na gostoprimstvu zahvalio Hrvoje Magdić, predsjednik Sabora katoličke mladeži Gospićko-senjske biskupije, a školi je vlč. Rogič ostavio i pet primjeraka lista mladih “Osvit”. Nakon mise, ispred crkve su nam folklorno stvaralaštvo ovog dijela Istre prikazali članovni KUD “Ivan Fonović Zlatela.” Ako ništa drugo, bilo je primjetno da je ovdašnji folklor prilično različit od našega, ali svejedno bogat nošnjama, plesom i pjesmom.

Potom smo se okupili na ručku i još jednom zahvalili na gostoprimstvu mještanima Potpićna. Nekima od njih teško je pao naš odlazak, ali smo obećali da ćemo ih bar katkad nazvati. Na povratku smo posjetili svetište Majke Božje na Trsatu. U crkvi smo razgledali umjetnine i repliku čudotvorne Gospine slike, a neki su željeli pogledati i perivoj i zavjetne darove. Rijekom nas je vodio vlč. Rafaj, koji, kako kaže, ovaj grad ima u malom prstu, jer je u njemu živio sedam godina.

U Ogulin smo doputovali nakon 18 sati. Mi Plaščani i Saborčani pričekali smo prijevoz kući, a i ostali su se, vjerujem, zaželjeli svojih domova i dragih im ljudi. Puni doživljaja s nezaboravnog Susreta, pozvani smo biti, kako reče molitva vjernika, “sol zemlje i svjetlo svijeta” u našim obiteljima, razredima, župama.


Sudionici susreta iz ogulinskog dekanata

Ispis E-mail

CookiesAccept

NAPOMENA! Ova stranica koristi cookies i slične tehnologije.

Ako ne promijenite postavke preglednika, slažete se s njim. Dodatne informacije

Prihvaćam
  • Kolačići ili cookie veoma dugo se primjenjuju u web tehnologijama. Ova obavijest je propisana zakonom EU. Preporučamo da učinite "klik" na "Prihvaćam" čime potvrđujete da razumijete što su to kolačići. Dolje niže je isječak s wikipedie o tome što su to kolačići i koja je njihova uloga.
  • Kolačići s naših stranica služe isključivo u statističke svrhe s namjerom da bi poboljšali iskustvo posjeta ovim stranicama.
  • Ova obavijest je postavljena sukladno:

DIREKTIVA 2002/58/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 12. srpnja 2002. o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u području elektroničkih komunikacija (Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama)

  • HTTP cookie, također i cookie ili kolačić je jednostavna tekstualna datoteka koja se pohranjuje u pregledniku dok korisnik pregledava neki internetski site. Kada korisnik u budućnosti pregledava taj isti site, site može "izvući" ili dohvatiti podatke koji su pohranjeni u kolačiću, kako bi bio obaviješten o prethodnoj korisnikovoj aktivnosti. Kolačići mogu sadržavati informacije o tome koje je stranice korisnik posjetio, podatke o prijavi, pa i koje je gumbe korisnik kliknuo. Ovi podaci mogu ostati u kolačiću mjesecima, čak i godinama.
  • Kolačići se katkad miješaju s programima - no oni su samo komadić podataka - i sami ne mogu ništa uraditi. Ne mogu sadržavati viruse niti instalirati maliciozni softver na kompjuteru domaćinu. Međutim, kolačići za praćenje (tracking cookies) i posebno kolačići trećih strana često se koriste kao način da se načine dugoročni zapisi o korisnikovoj povijesti surfanja.
  • Ostale vrste kolačića odrađuju funkcije nužne za moderan Web. Možda su najvažniji autentifikacijski kolačići, pomoću kojih server zna je li korisnik ulogiran i ne. Također zna i pod kojim je računom korisnik ulogiran.