bener

    Cerovnik - crtice iz povijesti mjesta

    cerovnik zvona(Cerovnik, 30.08.2015.) - Na nedjeljnoj svetoj misi upriličeno je svečano podzanje dva zvona na toranj župne crkve, na kraju mise blagoslovljena je spomen soba župnika žrtve iz II. svj. rata, vlč. Dragutina Fifke. Kroz misne slavlje htjelo se zahvaliti i za tek dovršene poslove obnove krovišta na župnoj crkvi, župnom stanu i "maloj crikvi". U uvodnom dijelu kod svečanog podizanja i postavljanja zvona nazočni su upoznati s crticama iz povijesti ove župe i mjesta. Na kraju misnog slavlja tijekom blagoslova spomen sobe predstavljen je lik i djelo vlč. Dragutina Fifke I Cerovničke žrtve. Oba teksta možete pročitati u nastavku. 

    CEROVNIK - CRTICE IZ POVIJESTI MJESTA

    Najstariji tragovi života na području Cerovnika potječu još iz kasnog brončanog te starijeg i mlađeg kamenog doba, tj. od početka 9. do kraja 1. stoljeća prije Krista kada je ovdje živio ilirski narod Japodi. S ove strane Kapele bila su dva veća japodska centra – Metulum i Terponos (Terpon) Neki povjesničari smještaju Terpon na današnji Trojvrh, gdje se u zaselku Jančići nalaze tri brijega: Veliki Vrh ili Trojvrh, Mala Metaljka i Velika Metaljka. Na V.elikom Vrhu i Velikoj Metaljki bile su japodske gradine, a na Maloj Metaljki japodsko groblje. Terpon su osvojili Rimljani predvođeni Oktavijanom, koji će kasnije postati carem. Ispod Trojvrha je bilo također rimsko naselje i groblje koje neki pripisuju Grcima pa otud izraz „Grčko groblje“. Dolaskom Hrvata i teritorijalnom organizacijom cerovničko područje pripalo je Dalmatinskoj Hrvatskoj. Godine 1163. spominje se župa Modruš, a kao njezini vladari spominju se Krčki knezovi ili Frankopani. Godine 1486. jedan od Frankopana, Bernardin daje sastaviti Urbar Modruški. Prema tom Urbaru na cerovničkom području svoje posjede i kmetove su imali pojedini plemići i vazali (kao Gojmerčići, Anton Marković u Zavrhu, Martin Oštriharić u Zavrhu i Bužah te Ivan Klinčić u Zavrhu i na Vrhovich), kao i crkve (u Zavrhu, koje pripada modruškoj crkvi Sv. Duha i zemlja pri svetom Martinu) i samostani (samostan sv. Nikole/Mikule u Gvozdu imao je posjede u Bužah) te modruški kaptol (u Zavrhu). U Urbaru se spominju i neka prezimena koja su tada bila zastupljena na cerovničkom području: Benac, Bošnjak, Burić, Čeh, Domšić, Gamzić, Gojmerčić, Klinčić, Kralić, Krizmanić, Marković, Popović (ostalo sačuvano do danas) itd. U Urbaru su nabrojena 32 naselja među kojima se spominju i ona koja danas pripadaju župi Cerovnik. To su Zavrh i Bužičevci ili Bužah. U Zavrhu se u popisu kmetova spominje kmet Domša na Ceroviki. Tu je zapravo po prvi put upotrijebljen naziv Cerovik po kojem će kasnije cijelo naselje dobiti ime Cerovnik. Ivan Kukuljević Sakcinski u svom djelu Acta croatica (Listine hrvatske) za Cerovnik spominje izraz Cerović. Cerovnik je prema predaji dobio to ime po ceru (ceriku), koji je prije naseljavanja tu rastao kao gusta šuma. Po Gojmerčićima će kasnije jedno naselje biti nazvano Gojmerac. U Bužah je pisac Modruškog urbara Martin Oštriharić, kojeg se u istom Urbaru spominje kao kneza, imao i svoj dvor Bucitin (Bučitin). U istom mjestu se nalazila taverna (gostionica) i crkva sv. Martina. Ivan Klinčić, drugi pisac Urbara Modruškog imao je svoje posjede na Vrhovich (brdu Vrhovcu). Kralj Ferdinand je 1535. godine plemićima Antunu i Mihajlu (Mihalju) Klinčiću de Banvrh darovao dvor u Vrhovich (Vrhovcu) te posjede kod sv. Martina u kotaru Bužanskom. Tijekom 16. i 17. stoljeća naselje Zavrh se više ne spominje. Umjesto toga se u 17. stoljeću se spominje mjesto Vrhovce. Vajin Vrh je navodno dobio ime po nekom Vuji koji ga je naselio. Mještani obrazlažu da naziv dolazi od riječi vino (njemački: Wein – u izgovoru: Vajn), jer se navodno na južnim obroncima naselja uzgajala vinova loza, kao i na nedalekoj Viničici. Naselje (Modruška) Munjava je dobila ime po istoimenom potoku Munjavi koji protječe ovim mjestom. Naselje Vojnovac se pojavljuje na popisima stanovništva tek od 1890. godine i ne zna se pouzdano otkuda mu to ime. Budući da se nalazi u neposrednoj blizini Vajin Vrha, odnosno njegovih južnih obronaka na kojima se uzgajala vinova loza, može se pretpostaviti da je u korijenu naziva ista riječ vino, ali u drugačijoj varijanti. Povijest cerovničkog kraja i sudbinu njegovih mještana tijekom 18. i 19. stoljeća možemo pratiti u širem povijesnom kontekstu Vojne krajine, odnosno Ogulinske pukovnije. Godine 1765. Cerovnik postaje satnija, ali je već 1787. godine ukinuta i njezino područje je raspodijeljeno Josipdolskoj, Modruškoj i Plaščanskoj satniji, a jedno vrijeme i Oštarijskoj. Godine 1832. godine otvorena je prva škola u Cerovniku. Prvi cjelovitiji opis Cerovnika dali su Franjo Julije Fras 1835. godine u Topografiji Karlovačke vojne krajine i župnik Matija Barac 1850. godine u odgovoru na anketu Ivana Kukuljevića Sakcinskog. Oko 1848. godine otvorena škola u Modruškoj Munjavi, a krajem 19. stoljeća otvorena je škola na Vojnovcu. Cerovnik je s obližnjim naseljima imao najviše stanovnika 1900. godine – ukupno 2 522. Političkim i teritorijalnim podjelama krajem 19. stoljeća Cerovnik je pripao kotaru Ogulin i općinama Modruš, Josipdol i Plaški. Godine 1908. godine u Cerovniku je osnovana Hrvatska seljačka zadruga. U Prvom svjetskom ratu s područja Cerovnika je prema dostupnim podacima stradalo 30 žrtava. Godine 1921. u Cerovniku je osnovano hrvatsko seljačko prosvjetno i dobrotvorno društvo „Seljačka sloga“. Jugoslavenska narodna knjižnica i čitaonica otvorena je u Cerovniku 1933. godine. Tijekom Drugog svjetskog rata ustaše se u nekoliko navrata napali mjesno pravoslavno stanovništvo. Cerovnički kraj su napadali četnici, kao i talijanski vojnici koji su 22.01.1943. strijeljali veći broj domaćih stanovnika u Sabaljskoj Dragi. Veliku štetu su nanijeli partizani, kako u ratu tako i nakon rata odvodeći ljude na Križni put i druga mjesta gdje su izvršavali egzekucije. Prema procjeni u Drugom svjetskom ratu i poraću stradalo je oko 207 Cerovničana. U školskoj godini 1943./1944. otvorena je škola na Trojvrhu. U Domovinskom ratu područjem župe Cerovnik prolazila je prva crta obrane, a život je izgubilo 8 Cerovničana.

    VLČ. DRAGUTIN FIFKA I CEROVNIČKE ŽRTVE

    Dragutin Fifka rođen je u Zdetinu, župa Steni u biskupiji Olomouc u Moravskoj (Češka), 27. ožujka 1890. g. od oca Antona i majke Josipe. Kada su Dragutinu bile 4 godine, njegova obitelj se doselila u župu Okučani u Slavoniji. Školovao se u Zagrebu i Senju, a 1916. godine je zaređen za svećenika Senjsko-modruške ili Krbavske biskupije. Službu kapelana je obnašao u Perušiću, Gospiću, Ogulinu, Grižanama, opet u Gospiću, zatim u Senju, Slunju i Ravnoj Gori. Nakon toga je bio upravitelj župe u Crnom Lugu, Lukovdolu i Plemenitašu. Godine 1933. imenovan je za upravitelja (administratora kako se inače potpisivao) župe Cerovnik, gdje je i stanovao, a povjerena mu je briga i za župu Plaški sve do pred Božić 1939. godine. U više navrata je imao problema i nesuglasica s cerovničkim koji su mu čak prijetili i smrću. U prosincu 1933. godine Fifka je poslao Biskupskom Ordinarijatu u Senju dopis u kojem izražava želju da pristupi Društvu svećenika klanjalaca. Budući da je bio Čeh, tj. nije bio državljanin Jugoslavije, zabranjeno mu je po odredbi Ministarstva bogoštovlja 5. svibnja 1935. godine katehizirati u mjesnoj školi pa povremeno župne kateheze održava u crkvi. Zbog toga se odrekao čehoslovačkog državljanstva i zatražio hrvatsko, odnosno jugoslavensko. U lipnju 1938. godine banska uprava mu je ponovno dozvolila katehizirati u mjesnoj školi. Godine 1939. moli premještaj iz župe Cerovnik ili da mu se rezidencija iz Cerovnika preseli u Plaški. No, ubrzo župu Plaški preuzima fra Šime Vladović iz Ogulina, a Fifkina rezidencija i dalje ostaje u Plaškom. Pronio se glas o njemu da je bio sklon partizanskom oslobodilačkom pokretu, budući da je njegov nećak surađivao s partizanima. Priču da je Fifka bio komunist opovrgavao je i vlč. Alojzije Kunce. Jednom su ga za vrijeme rata pitali da li se boji, a on je rekao: „Bogu duša“. Iako su tijekom rata brojne obitelji iselile iz Cerovnika u obližnja mjesta gdje je bilo donekle sigurnije, vlč. Fifka je ostao u Cerovniku među tamošnjim vjernicima čuvajući crkvu Uzašašća Isusova. Kada su talijanski vojnici 22. siječnja 1943. godine izvršili napad na Cerovnik i okolna sela, ubili 36 Cerovničana i zapalili veliki broj kuća, ugroženo stanovništvo se većinom iselilo prema Josipdolu i Ogulinu, a vlč. Fifka je zapisao: „Župnik ostaje na svom mjestu u službi do Bož. volje.“ U više navrata tijekom rata je bio opljačkan. Tako su ga 27. veljače 1943. godine opljačkali talijanski vojnici. Talijanska vojska ga je također 20. veljače iste godine i uhvatila te odvela u Ogulin, ali su ga pustili pa je prenoćio kod ogulinskog župnika. Te noći su mu, vjerojatno partizani, iz župnog stana odnijeli dosta osobnih stvari. Dana 24. svibnja 1943. godine otišao je u Josipdol po plaću i svratio k josipdolskom župniku Matiji Horvatu. Približavala se noć pa ga je vlč. Horvat nagovarao da prenoći kod njega zbog svoje sigurnosti. No, on nije htio ostaviti samu svoju majku Josipu pa je ipak u sumrak krenuo sam prema Cerovniku. Putem su ga, u blizini pravoslavne crkve „Svetog Aranđela“ u Popovićima, napali četnici, opljačkali ga i zaklali nožem. Proboden je na vratu ispod dušnika u pravcu srca, odrezan mu je jezik i u usta ugurana maramica. Pokojnikovo mučenički ubijeno tijelo dovezeno je 25. svibnja poslijepodne do župne crkve u Josipdolu gdje je bilo izloženo te pokopano na josipdolskom groblju pokraj župne crkve. Zbog ratnih okolnosti Fifkin grob je bio zapušten do te mjere da na njemu nije bilo više ni križa. Znalo se jedino da mu je grob uz Fabijana Pavlića. Zalaganjem popa Mate Pavlića, 1984. godine postavljen je na Fifkinom grobu betonski okvir i križ. Na Spasovo, 20. svibnja 2003. godine obilježena je 60. obljetnica Fifkine mučeničke smrti i iznad ulaza u sakristiju župne crkve postavljena spomen-ploča njemu u čast. Križarsko društvo iz Josipdola nosi njegovo ime. Godine 2007. nastojanjem tadašnjeg cerovničkog župnika o. Miljenka Sušca i popa Mate Pavlića uređen je Fifkin grob i postavljen nadgrobni spomenik te održano komemorativno slavlje koje je u josipdolskoj župnoj crkvi predvodio pop Mate Pavlić. Prigodom slavlja krizme u Cerovniku 29. srpnja 2012. godine gospićko-senjski biskup Mile Bogović je otvorio Godinu mučeničke smrti Dragutina Fifke. Spomen na njegovo ime zabilježen je i u Hrvatskom martirologiju XX. stoljeća autora Ante Bakovića.
    Uz vlč. Fifku treba spomenuti i ostalih 206 žrtava koji su rođeni i kršteni na području župe Cerovnik, a stradali su za vrijeme Drugog svjetskog rata i poraća. Za 151 žrtvu imamo dopunjene i potvrđene podatke na temelju matica i Stališa duša, dok za 55 žrtava imamo samo ime i prezime i možda još pokoji podatak. Nadamo se da ćemo uspjeti te podatke još donekle nadopuniti. Svaka od tih žrtava ima svoju priču stradanja, a svakako treba istaknuti ovdašnje župljane koje su 22. siječnja 1943. godine u Sabaljskoj Dragi pobili talijanski vojnici u sklopu operacije čišćenja od partizana. Jedan dio Cerovničana je nestao na Križnom putu, a i nakon rata su pojedini od partizana odvedeni i ubijeni bez ikakvog suđenja i prava na dostojan pokop i grob.

    cerovnik franjo

    Tags: Josipdol, povijest, Cerovnik, Dragutin Fifka, Modruš

    E-mail

    Pretraživanje stranice