bener

    USKRS - NEDJELJA USKRSNUĆA GOSPODNJEG

    Uskrs, 21. travnja 2019. župljani Gospića proslavili su vrlo svečano u svojoj katedrali. Središnju sv. misu u 10 sati predvodio je gospićko-senjski biskup mons. Zdenko Križić, koncelebrirali su tajnik i kancelar preč. Mišel Grgurić, domaći župnik preč. Mario Vazgeč, a asistirali đakon vlč. Mario Kralj, bogoslovi Bruno Lovaković i Domagoj Tujmer i sjemeništarac MarkoButković. Pjevao je katedralni zbor pod vodstvom i uz orguljsku pratnju Franje Puškarića.

    Biskup je propovijed počeo sa  zanimljivim izvješćem evanđelista Ivana koji donosi prve vijesti o Isusovu uskrsnuću i o reakciji učenika, konkretno njega, i apostola Petra.Marija Magdalena dolazi na grob i vidi da je kamen s groba odmaknut i grob je prazan. Ni na kraj pameti joj nije, da bi se tu radilo o Isusovu uskrsnuću. Misli da je Isusovo tijelo ukradeno,da su ga Isusovi neprijatelji uklonilijer boje se da bi Isusov grob postao hodočasničko mjesto. Nisu nam nepoznata ovakva ponašanja i u našem vremenu. Kolike su ubili za vrijeme i poslije rata, pa i ovdje u našem gradu,i značajnih ljudi, ali ih je režim proglasio neprijateljima, a onda je taj isti režim nastojao sakriti mjesto gdje su oni pokopani. Bojali su se da to mjesto mnogima ne postane privlačno. Tako, misli Magdalena,  da se dogodilo i s Isusom.Petar i Ivan, kada su čuli da je grob prazan, odlaze trčeći na grob. Ivan navodi detalj da su on i Petar trčali zajedno, ali da je on prestigao Petra i prvi došao do groba. Nije se čuditi, bio je dosta mlađi od Petra.Ivan vidi svojim očima ono o čemu im je Magdalena govorila, ali Ivan, iz poštovanja  prema Petru, čeka Petra i pušta da on prvi uđe u grobnicu.Zanimljiv je završetak tog izvješća. Ivan veli da je, nakon što je sve vidio, povjerovao. A u sljedećem retkuproturječi samom sebi govoreći, kako oni još nisu upoznali Pisma 'da Isus treba uskrsnuti od mrtvih'. To znači,bili su još daleko od vjerovanja da je Isus uskrsnuo.Ivan i Petar su, istina, povjerovali, ali ne u tom trenutku. Ivan zna, dok piše evanđelje, da je on vjernik svakim atomom svoga bića. Ne želi se niti sjećati vremena kada još nije povjerovao. Međutim,vjera je u njemu rođena kasnije, nakon susreta sa živim Isusom. Tek tada je maknut kamen, ne s groba, nego s njegova srca i on se otvorio vjeri.

    Drugi evanđelisti stavljaju naglasak da se na grobu anđeo ukazao ženama i dao im jasnu zapovijed da pođu učenicima i jave im radosnu vijest Isusova uskrsnuća, aliim odmah i naznačuje mjesto susreta. Veli: „Krenite žurno i recite učenicima njegovim: 'Uskrsnuo je od mrtvih i, eto, pred vama ide u Galileju. Ondje ćete ga vidjeti.'“ Anđeo objavljuje prvim posjetiteljima groba dvije velike istine. Prva: Bog Isusa nije napustio, uskrisio ga je i potvrdio njegovu slavu. Bog čovjeka ne ostavlja samog u patnji, iako se nekada, može činiti kao da je Bog daleko. Drugo: Isus nije napustio svojih učenika,iako su oni njega napustili. On njihsada traži i sabire.

    Prva briga Uskrsloga jeokupiti svoje učenike da bi s njima zajedno - ponovno započeo put od kojega su se udaljili. Bog ne samo da nas nikada ne napušta, nego nas traži kada se mi udaljimo od njega. Te dvije Božje vjernosti su temelj nade svakog vjernika.Isusovo uskrsnuće nije nadilaženje križa, nego njegova objava, njegovo razumijevanje. Križ i uskrsnuće su zajedno Radosna vijest i ne odvajaju se jedno od drugoga.Uskrsnuće se ne svodi samo na to da je to pobjeda života nad smrću. To jevelika istina, ali je previše općenita. Bît Isusova uskrsnuća ide dublje i poruka je puno jača: život, kakav je živio Isus, pobjeđuje smrt. To je glavna poruka. Zato je uvijek naglasak da je Raspeti taj koji je uskrsnuo. To je ljubav koja je pobijedila smrt. Smrt pobjeđuje onaj život koji se žrtvuje i troši iz ljubavi prema drugima, koji se daruje drugima kroz dobrotu i služenje.

    Mnogima se često, takav život može učiniti kao rasipanje života, kao nešto beskorisno što nema smisla, što osobu iscrpljuje, troši i ubija. A baš je ovdje snaga uskrsnuća. U toj raspetoj ljubavi je snaga koja pobjeđuje smrt.Mnogi će život ljubavi i dobrote proglašavati besmislenim. Poznata je i ona izreka: 'Dobar i budala su isti'.Kako je to pogrješno! Dobar i budala ne samo da nisu isti, nego nisu ni slični jedan drugome.Ljudi koji se žrtvuju i troše za druge ne čine to zato što su ograničeni ili nastrani, slabi i nesposobni, nego zato što u svojoj nutrini osjećaju da samo takav život ima smisla. To je Božja snaga koja u njima djeluje i potiče ih na dobro. Pavao će to potvrditi riječima: 'Ljubav Kristova potpuno nama ovladava.' (2Kor 5,14). To ima značenje kako nas ljubav Kristova tjera da činimo dobro. To nije nasilje Isusove ljubavi, nego osoba tako uživa u dobru koje čini bez obzira na cijenu tog dobra.Sveti Pavao kada govori o vrijednostima koje čovjek nosi u sebi, ističe tri najveće vrijednosti: vjeru, nadu i ljubav. Apostol potom, tvrdi da i od ove tri najveće vrijednosti, ljubav je najveća. Zbog čega? Ljubav je najveća, prije svega, zato što je ona jedina neprolazna, što je ona vječna.U drugom životu s nama će preživjeti samo ljubav koju budemo imali. Vjera više neće trebati, jer ćemo Boga gledati licem u lice. Nada će biti suvišna, jer je naša nada ostvarena, pa ona više ne treba. Ali ljubav ostaje. Ona je jedina energija života, ona je struja koja u nama proizvodi svijetlo i zbog čega tama nema pristupa u naš život.Zato će apostol Petar u svom navještaju, koji smo čuli u prvom čitanju, istaknuti upravo tu Isusovu kvalitetu s naglaskom da je Isus 'prošao zemljom čineći dobro', jer Bog bijaše s njim (Dj 10,38). Dobrota i ljubav bilisu snaga njegova uskrsnuća. To je i snaga našeg uskrsnuća. Izvor te snage je Bog, 'jer Bog bijaše s njim', kako se veli za Isusa.

    Svi mi, pozvani smo hodati sa svojim Bogom i vršiti djela Božja, onda smrt neće imati nikakvih izgleda u našem životu.Uskrsli Isus nam jamči da ide pred nama, i da je s nama, da nismo nikada sami. S njim nema poteškoće koja se ne može svladati, niti dobra koje se ne bi moglo realizirati. Amen.“ – završio je biskup Križić svoju propovijed.

    Na kraju mise bio je blagoslov jela, biskup je svima čestitao Uskrs, također i župnik Vazgeč.

    s. Robertina Medven

    uskrs 2019 01

    uskrs 2019 01

    E-mail

    VELIKA SUBOTA – VAZMENO BDIJENJE

    Velika subota spomendan je Isusovog boravka u grobu. Ove godine, 20. travnja 2019.  s početkom u 21 sat, Vazmeno bdijenje je u gospićkoj katedrali  predvodio  gospićko-senjski biskup mons. Zdenko Križić, u zajedništvu s biskupom u miru mons. dr. Milom Bogovićem, tajnikom i kancelarom  preč. Mišelom Grgurićem, domaćim župnikom preč. Mariom Vazgečem, uz asistenciju đakona Maria Kralja, bogoslova Brune Lovakovića i Domagoja Tujmera i sjemeništarca Marka Butkovića. Bdijenje je počelo kraj katedrale blagoslovom ognja i uskrsne svijeće, potom su svi pošli u procesiji u katedralu gdje su vjernici svoje svijeće upalili na uskrsnoj, otpjevan je svečani hvalospjev uskrsnoj svijeći. Nakon biblijskih čitanja te pjevanja antifona i psalama, biskup Križić održao je sljedeću propovijed:

    „Kada je na Veliki petak popodne,Isus sin Božji umro na križu, nije ostalo puno vremena za obred pokopa. Isus je umro oko 15 sati, ali za obred pokopa trebalo je najprije tražiti dozvolu od Pilata, jer se to redovito nije dopuštalo, budući da su na križu završavali osuđenici za najteža kaznena djela, a pokapani su u neke zajedničke grobnice i najčešće, na neznanim mjestima.Međutim, Pilat je, na iznenađene mnogih, dopustio da se Isusovo tijelo može pokopati s redovitim obredima ukopa. No, Isus nema svoje grobnice, pa je i to trebalo providjeti. No vrijeme je sve  pritiskalo na žurbu, jer sa zalazom sunca započinje novi dan, a to je subota i veliki dan Pashe kada su bile zabranjene sve fizičke aktivnosti.Znamo da su dvojici razbojnika raspetih s Isusom prebijane golijeni, a Isusu su, iako su vidjeli da je već umro, proboli bok, to sve iz žurbe da osuđenici čim prije umru te ih se može ukloniti prije zalaza sunca.Tako je obred Isusova pokopa obavljen na brzinu, i nije bilo mogućnosti iskazati mu svu dužnu pozornost, kakav je bio običaj.

    U nedjelju, rano ujutro, žene idu obaviti ono što nisu stigle u petak popodne. I tu doživljavaju iznenađenje, bolje reći zaprepaštenje. Veliki kamen s grobnog ulaza maknut je, a grob u koji je Isus pokopan, prazan.Tu imaju i viđenje: dva čovjeka u blistavoj odjeći išla su im u susret s pitanjem: 'Zašto tražite Živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu.' Oni to govore čudeći se, kako to žene ne znaju te nastavljaju: 'Sjetite se, što vam je govorio dok je još bio u Galileji.'Isus je u više navrata govorio o svojoj muci i smrti, ali je uvijek nadodao da će treći dan uskrsnuti. Izgleda da nitko nije razumio to što je on govorio, kao da nitko nije računao s njegovom mukom i smrću, a još manje s njegovim uskrsnućem. Vidi se to i iz činjenica: učenici nisu bili kadri prihvatiti njegovu muku, a sada, kad nalaze prazan grob, zadnja im je pomisao  Isusovo  uskrsnuću. I žene koje prve dolaze na grob i nalaze ga praznog, uz spomenuto viđenje, samo su se jače uplašile i ništa više. Najstariji evanđelist Marko izričito veli da žene od straha o tome nisu nikome ništa govorile.

    Luka, u odlomku koji smo čuli, kaže da su žene to rekle apostolima, 'ali su se njima te riječi činile kao tlapnja te im ne vjerovahu'.Žene su im  vjerojatno, sve ispričale vrlo nesuvislo,  jer su se same tako osjećale. Petar je unatoč tomu pojurio na groblje, više iz znatiželje nego iz vjere, i vidio sve onako kako su žene pričale, ali ni to mu nije bilo dovoljno da bi povjerovao, nego, kaže evanđelista, 'vrati se kući čudeći se tomu što je vidio'.  Možemo uočiti da evanđelja realno pripovijedaju o događaju uskrsnuća. Nije im neugodno priznati svoju nevjeru, svoje sumnje, svoje neznanje, svoju tvrdokornost. Ovo dakako, pokazuje kako je vjera teška stvarnost. Učenici su vidjeli mnoga Isusova čudesa, pa i uskrsnuća nekih mrtvih osoba, bili su očevici njegove božanske moći, slušali njegove  navještaje koje je On potvrđivao svojim djelima, ali sve to nije bilo dovoljno da mu povjeruju. Zapravo, oni su od Isusa slušali i čuli samo ono što im je odgovaralo, što ih je oduševljavalo, što im je bilo simpatično i privlačno! Ništa čudno, jer je i danas kod mnogih vjernika tako. Mnogi od vjere biraju samo ono što im odgovara, odnosno, ono što nije zahtjevno. To nije prava vjera.Vidimo, nitko od učenika, niti od žena, nije povjerovao zato što je vidio prazan grob, nego povjerovali su tek onda kada su susreli Uskrsloga. Bez susreta sa živim Bogom nema prave vjere. Nitko neće postati vjernik gledajući Boga stvoritelja na prekrasnim Michelangelovim freskama na zidovima Sikstinske kapele, ili promatrajući prekrasni i veliki Isusov kip na Corcovadu u Rio de Janeiru, ili stojeći pred tabernakulom. Do vjere dolazi se kada osoba dopusti Bogu ulazak u njezin život, kada se susretne s Bogom u dubini svoje nutrine.

    Marija Magdalena povjerovala je, ne kada je vidjela prazan grob, nego kada je susrela Uskrsloga koji ju je pozvao njezinim imenom. Apostol Toma povjerovao je kada je stao pred Isusom licem u lice. Ostali učenici nisu povjerovali pred praznim grobom, nego kada su susreli Isusa živoga.Vjera nije, ne može i ne smije biti teorija. Vjera nije u tomu da Bog postoji, ili da postoji neka viša sila od koje zavisimo. Vjerovati u Boga, a ne imati kontakt s njim, ne razgovarati s njim, ne osjećati ga živo u svojoj nutrini- takva vjera ne daje mogućnost vjerovanja u uskrsnuće i vječni život. Zato imamo i danas toliko onih koji kažu da vjeruju u Boga, ali ne vjeruju u uskrsnuće.Apostol Pavao, pišući vjernicima u Korintu, čudi se kako ima podosta kršćana koji su prihvatili Isusa, ali ne vjeruju u uskrsnuće. Apostol ne može razumjeti takvu vjeru. Ne zna kakvu korist ljudi vide od takve vjere, čemu im ona uopće služi. Zato im Pavao veli:'A ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je vjera vaša, još ste u grijesima' (1Kor 15,17), i dodaje: 'Ako se samo u ovom životu u Krista ufamo,najbjedniji smo od svih ljudi.' (15,19).Bez vjere u uskrsnuće, bez vjere u vječni život, gube smisao sve naše žrtve, sva naša odricanja, sve naše nastojanje oko krjeposna života, pa im Pavao ironično poručuje: 'Ako mrtvi ne uskršavaju, jedimo i pijmo jer sutra nam je umrijeti.' (15,32).Pavao odmah zaključuje zbog čega neki kršćani ne vjeruju u uskrsnuće. Ne vjeruju samo zato što „ne poznaju Boga“ (15,34). To znači da žive neku površnu vjeru koja im ne daje mogućnost upoznati Boga. Oni vjeruju u Boga, ali se s njim ne druže,ne slušaju Božju riječ, ne komuniciraju s Bogom u molitvi, ne sudjeluju u sakramentalnom životu kršćanske zajednice. Bog tako ostaje u potpunoj magli, a oni u potpunom neznanju.Bez vjere u uskrsnuće život ne može naći smisao, a smrt postaje ruganje životu. Evo, zbog čega su i mnogi poznati ljudi pred smrt izjavljivali da život nema nikakvog smisla. U životu su imali sve što su mogli zamisliti, a onda izjavljujukako život nema smisla, ne znaju zašto su živjeli. Nasuprot ovima, imamo bezbroj ljudi vjere s posve suprotnim svjedočanstvom. Oni su jasno vidjeli da njihov život ima smisla, iako življen u velikim patnjama. Išli su prema smrti s puno vedrine jer su u njoj jasno nazirali vrata vječnosti i od Boga obećani novi život u kojem 'neće biti ni tuge, ni jauka ni boli' (Otk 21,4).“ Biskup je propovijed završio sa čestitkom:

    „Neka ovo vazmeno bdijenje, slavlje Isusova uskrsnuća, podari svima nama milost jačeg susreta s Uskrslim koji nam jamči da je s nama u sve dane do svršetka svijeta. Amen.“

    Nakon propovijedi bio je blagoslov krsne vode, obnova krsnih obećanja i nastavak svečane sv. mise. Pjevao je Katedralni zbor pod vodstvom i uz orguljsku pratnju Franje Puškarića.

    Na kraju bio je blagoslov jela i završna pjesma Kraljice neba raduj se, aleluja!

    s. Robertina Medven

    vazmeno bdijenje 01

    vazmeno bdijenje 01

    vazmeno bdijenje 01

    E-mail

    VELIKA SRIJEDA - MISA POSVETE ULJA

    Na Veliku srijedu, 17. travnja 2019. u gospićkoj katedrali okupili su se biskup u miru mons. Mile Bogović, svećenici i redovnici Gospićko-senjske biskupije i koncelebrirali Misu posvete ulja koju je predvodio biskup ordinarij mons. Zdenko Križić, uz asistenciju đakona, bogoslova i sjemeništaraca. Biskup je u propovijedi istaknuo da je ovo poseban dan za svećenike u kojem zahvaljuju Bogu na daru euharistije i svećeništva. Ne možemo ga slaviti zajednički sutra na Veliki četvrtak, jer su svećenici na taj dan zauzeti u svojim župama. Potom je za razmišljanje izdvojio između Isusovih učenika prvog Isusovog svećenika, svetog Petra, usredotočujući se, ponajprije na njegovu poznatu slabost, zataju te nastavio:

    Continue Reading

    E-mail

    VELIKI PETAK – SLAVLJENJE MUKE GOSPODINOVE

    VELIKI PETAK – SLAVLJENJE MUKE GOSPODINOVE

    (Gospi, 19.4.2019.)

    U gospićkoj katedrali, Obred Velikog petka, 19. travnja 2019. s početkom u 18 sati predvodio je  gospićko-senjski biskup mons. Zdenko Križić u zajedništvu s tajnikom i kancelarom  preč. Mišelom Grgurićem, s domaćim župnikom preč. Mariom Vazgečem, umirovljenim svećenikom vlč. Zlatanom Sušićem, uz asistenciju đakona Maria Kralja, bogoslova Brune Lovakovića i Domagoja Tujmera i sjemeništarca Marka Butkovića.

    Obred je počeo prostracijom biskupa i svećenika pred „ogoljelim“ oltarom i klečanjem vjernika koji su molili u šutnji. Nakon toga slijedila su čitanja, čiji je vrhunac bio dramsko recitiranje Muke po Ivanu.

    Continue Reading

    E-mail

    CVJETNICA U GOSPIĆU

    Gospić,14.4.2019.

    Na Cvjetnicu, obred blagoslova maslinovih i drugih zelenih i cvjetnih grančica počeo je u 9,30 sati ispred crkve Sv. Ivana Nepomuka, a predvodio ga je biskup u miru mons. Mile Bogović, u zajedništvu sa župnikom preč. Mariom Vazgečem, đakonom vlč. Mariom Kralj, bogoslovima Domagojem i Brunom, sjemeništarcem Markom. Odatle do katedrale krenula je procesija u kojoj je sudjelovao veliki broj župljana. U katedrali su nakon procesije slavili sv. misa na kojoj su župnik Vazgeč, bogoslov Bruno i pjevači po ulogama čitali Muku Isusovu.

         Biskup Bogović se u propovijedi osvrnuo na Evanđelje prve korizmene nedjelje o Isusovom boravku četrdeset dana u pustinji, gdje ga je iskušavao đavao. Napasnik navodi Isusa da se priključi na njegov sustav – te traži slavu u svijetu i od svijeta, da mu to bude način života. Krist odbija put traženja slave od svijeta.

    Continue Reading

    E-mail

    VELIKI ČETVRTAK – MISA VEČERE GOSPODNJE

    Gospić, 18.4.2019. 

    Na Veliki četvrtak, 18. travnja 2019.  Misu Večere Gospodnje,kao obljetnicu Isusove prve mise, ustanovljenja Euharistije, sakramenta svetog reda i Posljednje večere koju je blagovao sa svojim učenicima,u 18,00 sati u gospićkoj katedrali, predvodio je gospićko-senjski biskup mons. Zdenko Križić u zajedništvu s biskupom u miru mons. Milom Bogovićem, generalnim vikarom mons. Marinkom Miličevićem, tajnikom i kancelarom biskupije preč. Mišelom Grgurićem, domaćim župnikom preč. Mariom Vazgečem, vlč. Zlatkom Sušićem, uz asistenciju đakona vlč. Maria Kralja, bogoslova i sjemeništarca. Pjevao je katedralni zbor pod vodstvom Franje Puškarića.

    Continue Reading

    E-mail

    CVJETNICA U SENJU

    Moli i budi siguran da će ti u tvojim životnim patnjama
    Bog uvijek poslati anđela utjehe.

    Senj, (IKA), 14.4.2019.

    Na Nedjelju Muke Gospodnje – Cvjetnicu 14. travnja, gospićko-senjski biskup mons. Zdenko Križić u zajedništvu s kancelarom i tajnikom preč. Mišelom Grgurićem, senjskim župnikom i kanonikom preč. Richardom Pavlićem, župnim vikarom vlč. Nikolom Prša predvodio je misno slavlje u senjskoj katedrali Uznesenja BDM. Svetoj misi prethodio je u 9,30 sati obred blagoslova palminih i maslinovih grančica na trgu Cilnica od kuda je krenula procesija do katedrale. Pjevanje korizmenih napjeva tijekom procesije predvodio je katedralni zbor sv. Cecilije koji je na sv. misi otpjevao Muku Gospodinovu. Ulogu evanđelista pjevao je voditelj zbora Ivan Prpić, a Isusovu ulogu župnik preč. Richard Pavlić.

    Continue Reading

    E-mail

    Više članaka ...

    Pretraživanje stranice