Slavlje blagdana sv. Fabijana i Sebastijana, suzaštitnika župe Otočac i cijele Gacke

Nedelja, 20. 1. 2019.

Slavlje blagdana sv. Fabijana i Sebastijana, suzaštitnika župe Otočac i cijele Gacke

Jutros je u 9 sati služena je „mala maša“, misu je predvodio kancelar Krčke biskupije mons.Zvonimir Seršić, dok je „velika maša“ počela procesijom u 10:20 sati kroz Gačanski park hrvatske memorije. Misno slavlje je predvodio biskup ordinarij mons.mr.Zdenko Križić, u koncelebraciji s biskupom u miru mons.dr.Milom Bogovićem, preč. Josipom Šimatovićem župnikom na Udbini i udbinskim dekanom, don Jurom Ladišićem svećenikom u miru, preč.Mišelom Grgurićem biskupijskim kancelarom i tajnikom biskupa Križića, te domaćinom mons.mr.Tomislavom Šporčićem otočkim župnikom i dekanom.

 U svojoj homiliji biskup Zdenko je kazao kako danas slavimo dva mučenika Fabijana i Sebastijana, zaštitnike grada Otočca i Gacke doline. Ne znamo puno iz njihova života jer tada nije bilo crkvenih povjesničara ili kroničara koji bi brižno napisali biografije mučenika, a mučenika je bilo puno. Uglavnom sve što je došlo do nas došlo je usmenom predajom, a usmene predaje su se s vremenom nadopunjivale, obogaćivale, pa je nekada teško znati što je stvarna povijesna istina, a što je legenda. Ono najvažnije uvijek imamo: istina da su to bili mučenici, istina je da su ostavili jake tragove u kršćanskoj pobožnosti i kultu. U tom vremenu štovanje kršćana je bilo gotovo isključivo prema mučenicima i priznavaocima, tj. osobama koje su bile mučene zbog vjere pa su onda od posljedica mučenja kasnije umrli. Mučenici su bili prvim kršćanima, a i kasnije, vrhunski uzori vjere i ljubavi prema Bogu – ističe biskup Križić.

Prvi kršćani su mučeništvo doživljavali kao poseban Božji poziv, kao poseban dar Duha Svetoga koji jedini daje snagu za mučeništvo. Mučeništvo se ne može podnijeti samo ljudskim snagama. Ljudskim snagama čovjek može napraviti samoubojstvo iz različitih pobuda, ali to ne ide pod kategoriju mučeništva. Kršćansko mučeništvo je posljedica dubokog iskustva Boga i čiste ljubavi prema Bogu. U tom mučeništvu nema ni grama mržnje, zlobe ili osvete prema bilo kome. Život mučenika se već u mučeništvu pretvara u vječni život. To nije ni ubojica niti sudac oni koji proizvode mučenike, nego je to Duh Sveti. Bog čovjeku vjere daje izvanredne snage u teškim trenucima života. Tako da i ono nemoguće postane moguće. Možda i sami imamo takvih iskustava. Nekada se čudimo kako smo neke stvari, neke patnje, mogli podnijeti i izdržati. Da, sa svojim snagama i ne bi mogli ni danas ni jučer, ali s Božjom snagom se može, pa koliko god nešto izgledalo nemoguće. Nameće se pitanje koliko bi danas bilo vjernika koji bi bili spremni, - neću reći: dati život za svoju vjeru, - nego podnijeti izvjesne žrtve ili poniženja za svoju vjeru. Nažalost ima previše vjernika koji će doduše reći da vjeruju, ali će u svakoj imalo delikatnoj situaciji lako zatajiti, zanijekati, skriti svoju vjeru. Kao da se stide što su vjernici, kao da se osjećaju manje vrijednim – poručuje biskup Zdenko.

Koliko se neće nikada pomoliti ili barem prekrižiti prije jela, ako su u prisutnosti drugih, pa čak kada su ti isti vjernici. Koliko neće stati u obranu istine, u obranu evanđeoskih vrijednosti, samo zato da se ne zamjere mentalitetu ovoga svijeta koji udara po tim vrijednostima i nudi neke svoje vrijednosti koje su protivne Isusovim. Isus će u tom smislu jasno reći da tko njega zataji pred ljudima, ne može računati da će poslije ovoga života biti od Isusa prepoznat kao njegov. Danas se mnogi opredjeljuju za vjeru koja ništa ne košta, za nekog privatnog Boga koji od njih ništa ne traži, koji se sa osobom u svemu slaže, koji sve odobrava. Ovo nije vjera, to je idotarija. Za mnoge Bog nije netko, nego nešto. Često se i od vjernika čuje: „Ja vjerujem da nešto postoji!“ Ovakva vjera je vjera koja još uvijek Boga nije ozbiljno susrela. Nema prave vjere bez dubokog osobnog susreta s Bogom, bez jačeg iskustva Boga, Boga koji se osjeća u dubini srca, Boga koji se diše, kako su govorili neki duhovni učitelji. Zato nam je svima važno provjeravati svoju vjeru . I nas Isus pita kao jednom svoje učenika : „ A što vi kažete tko sam ja ?“ Svi mi koliko god bili vjernici moramo trebamo zastati pred ovim Isusovim pitanjem, i dati svjestan odgovor. Ne odgovor koji smo naučili iz katekizma, nego odgovor koji priozlazi iz našeg života, iz našeg iskustva Boga. Do tog iskustva smo dolazili molitvom, sakramentalnim životom i zauzetom ljubavlju. To je bio put svetih Fabijana i Sebastijana. U Bogu su našli snagu za vjernost do mučeništva koje su u miru podnijeli i preko njega ušli u novi život gdje patnje i boli više nema. Neka svojim zagovorom trajno prate sve ljude ovoga grada i cijele Gacke doline – zaključio je biskup Križić.

Euharistijsko slavlje animirao je crkveni zbor „ Sv. Cecilija“ a za orguljama bila je prof.Branka Bernardi.

  Vijesti - Sve