bener

Tehničke upute za voditelje hodočašća

Uočnica Velikoj Gospi u Oštarijama propovijed biskupa Zdenka Križića

Oštarije 14. 08. 2018,

Svi evanđelisti spominju više žena po imenu, koje slijede Isusa za njegova javna djelovanja, i poslužuju ga. Uz navođenje imena nekih žena koje ga prate, evanđelisti dodaju da su sa Isusom i mnoge druge bez da ih po imenice spominju. Međutim, ne spominje se nikada ime Isusove majke Marije. Za vrijeme njegova javnog djelovanja ona nije s Isusom. Ali Ivan evanđelist izričito spominje Marijinu prisutnost na Kalvariji u najtežim i najdramatičnijim trenutcima Isusova života, kako smo čuli u današnjem evanđeoskom odlomku. Za pretpostaviti je da je bilo puno pokušaja od Marijine rodbine da ju spriječe da ne dolazi u Jeruzalem u takvoj situaciji i da je poštede gledati svojim očima tako grozno stradanje svoga djeteta. Međutim, Mariju u tome nije moglo ništa spriječiti. Ona želi biti sa svojim sinom i uz rizik da i sama zdravstveno krahira, da joj užasne slike i scene koje će gledati, nikada ne nestanu ispred očiju.

No, zasigurno je njezina prisutnost ispod Isusova križa ulazila u sam projekt Božjeg plana spasenja. Bog je htio Mariju pod Isusovim križem bez obzira na sve. Marija je zasigurno pretpostavljala da se Isusu sprema neka teška stvarnost. Već duže vrijeme prijetnje prema Isusu su se nadvijale sa svih strana. Evanđelist Ivan navodi da su to već svi znali i pitali se da li će Isus uopće doći u Jeruzalem na svetkovinu jer su „glavari svećenički, skupa sa farizejima, izdali naredbu da im javi tko bi doznao gdje je Isus, da ga uhvate“ (11,57).

I učenici su bili jako svjesni tih prijetnji, pa jedan od njih, Toma, kada je čuo da se Isus zaputio prema Betaniji koja je blizu Jeruzalema, jer je bio čuo da je Lazar umro, kao u nekom očaju izjavljuje: „Hajdemo i mi da umremo s njim“.

Sigurno je i Marija imala u sebi taj crni predosjećaj. Ona nije Isusa slijedila u njegovu navještaju Radosne vijesti kada je obilazio sela i gradove, ali u ovom času njezina prisutnost je tražena.

Ovo je vrhunac Isusova djela otkupljenja, a Marija je pozvana da u tom djelu bude prva suradnica.

U rajskom vrtu su bili jedan čovjek i jedna žena koji su grijehom prouzročili ljudski pad, potrebno je sada da opet budu jedan čovjek i jedna žena koji će donijeti spasenje palom čovječanstvu.

Zato se Isus ovdje svojoj majci u ovoj prilici obraća sa „ženo“ aludirajući na događaj u Edenskom vrtu. Ovo je situacija koja nadilazi redoviti familijarni odnos sa svojom majkom. Ovo je trenutak spasenja i otkupljenja.

Zato je Marija tu jedina osoba kojoj se Isus osobno obraća dok je visio na križu. I tu s križa Isus predaje Mariju za majku jednom svom učeniku, ali ne samo njemu nego svim vjernicima za sva vremena.

Kako bi se drugačije mogao razumjeti ovaj događaj? Zašto bi Isus svoju majku predao Ivanu za majku, kada Ivan ima svoju majku, i ta ista se nalazi tu ispod križa?

Osim toga, ako je Isus pozivajući svoje učenike da ga slijede od svih tražio da napuste svoje obitelji, i roditelje i braću i sestre, i oni su to učinili: kakvog smisla ima sada Ivanu, koji je ostavio svoju majku, da mu Isus sada daje svoju?

Isto tako, Isus predajući svoju majku Ivanu, s ovim gestom nije mislio da Ivan preuzme svu brigu za njegovu majku, jer je ostala sama, budući da je Josip već prije umro, a žena bez neke muške glave gubi mnoga prava u javnom životu toga vremena.

Ovo nikako ne bi bilo uobičajeno niti normalno. Isus bi zasigurno, da se radi samo o brizi za Mariju, nju predao nekom iz svoje rodbine. U evanđelju se nabrajaju mnoga muška imena iz Isusove rodbine koje se naziva Isusovom braćom, a spominju se i sestre.

Tako čitamo reakciju ljudi njegova zavičaja na početku njegova javnog djelovanja: „Odakle ovome tolika mudrost i čudesna moć? Zar on nije tesarov sin? Zar mu se majka ne zove Marija, a braća njegova: Jakov, Josip, Šimun i Juda? Zar se njegove sestre ne nalaze među nama“ (Mt 13,54-56).

Ovo potvrđuje da bi bilo puno normalnije da Isus preda svoju majku nekome iz svoje velike rodbine.

Međutim, ovdje se radi o nečem drugom. Dajući Mariju Ivanu za majku i dajući Ivana Mariji za sina, Isus tu svojoj majci daje posebno poslanje koje će ona nositi u vidu zauzetosti za spasenje svih ljudi. Marijino poslanje nije završilo pod križem, nego sada dobiva novo poslanje jednako važno kao i ono do križa.

Ivan je ovdje samo simbol svih Isusovih učenika do kraja svijeta na koje se sada proteže Marijino materinstvo i njezino posredništvo.

Činjenica da je Isus ovdje izabrao Ivana kome daruje majku, a ne recimo Petra koji je postavljen kao apostolski prvak, govori o posebnom značenju tog Marijinog materinstvo.

Marijino materinstvo nije od Isusa uspostavljeno kao neki viši stupanj u crkvenoj hijerarhiji, jer je za to izabran Petar, i on to ostaje. Marijino materinstvo je dano u vidu jače intimnosti sa Isusom i jačeg sudjelovanja u njegovu životu.

Ivan je bio učenik Isusov koga je Isus posebno volio. On je naslonio glavu na Isusove grudi i kao ni jedan drugi učenik, čuo otkucaje Isusova srca. On je bio posebno privilegiran, bio je svjedokom svih događaja Isusove muke i jedini je vidio krv i vodu koji su potekli iz Isusova boka, a koji simboliziraju sakramente i duhovne darove koji su zasluženi Isusovom smrću.

Takav Ivan je bio najprikladniji kao predstavnik Isusove zajednice da u ime svih prihvati Mariju koja je postala posrednica milosti zasluženih od njezina sina.

Marija je darovana kao učiteljica u vjeri, kao zagovornica koja posreduje za Isusovu braću i sestre u svim životnim nevoljama da nikada ne dožive da su od Boga ostavljeni i da ih je Božja ljubav napustila.

Nakon što je Isus rekao Mariji „Evo ti sina“, obraća se potom Ivanu govoreći „Evo ti majke“. Čini se kao da je ovo rečeno Ivanu posve suvišno. Samo ono rečeno Mariji bi bilo posve dovoljno da se shvati da Marija postaje Ivanu kao majka a Ivan Mariji kao dijete.

Međutim, Isus je siguran da je Marija dobro razumjela njegove želje i poslanje koje preuzima, ali je važno da to dobro shvati i Ivan, odnosno i svaki drugi Isusov učenik u budućnosti Crkve.

Tako sa drugom izjavom Isus poziva Ivana i sve nas da imamo dječji stav prema Mariji, da postanemo svjesniji da u njoj imamo majku kojoj možemo doći u svakoj našoj potrebi i patnji. Da prema Mariji gajimo posebnu ljubav i štovanje.

Tako su Isusove riječi: „Evo ti majke“ mogu smatrati početkom kršćanskog štovanja i posebnog afektivnog odnosa prema Mariji kao majci i zaštitnici.

Isti evanđelist dalje navodi svoj osobi stav: „Od onoga časa uze ju učenik k sebi“. Ovo samo potvrđuje kako je Ivan dobro razumio Isusovu želju koju je izrekao u tim riječima.

Od onoga časa Marija je Ivanu model ljubavi i vjernosti Bogu, ali i sigurno utočište i zaštita u svim životnim nedaćama.

Već je davno prije anđeo rekao Josipu: „Ne boj se uzeti k sebi Mariju“. Te riječi Nebo ponavlja uvijek iznova i svima nama. Uz Isusa, nema sigurnijeg oslonca u našem kršćanskom životu, ni vjernijeg modela za svakog Isusova učenika.

To je itekako iskusio i patnički puk ovoga kraja. Koliko je ovdje bilo patnje i stradanja! Pa i ovi zidovi koji su ostatci velebne crkve iz 15. stoljeća, prozvani su „Zidovi plača“ ovog naroda zbog njegova stradanja i mučeništva.

Ali usprkos tome narod ovom svetištu dade naziv: „Gospa od Čudesa“. Narod je i u stradanjima prepoznao Božju blizinu i njegovu pomoć. Marija je ovom narodu uvijek iznalazila neku luku spasa, i onda kada je situacija izgledala nemoguća.

Ta čudesa nisu nešto što se događalo samo u prošlosti, nego i danas. Tamo gdje ima vjere, tamo gdje se moli, tu se čudesa događaju. Neka ovdje molitva hvale Bogu i majci Mariji nikada ne prestane.

I Bog se raduje kada zbog velike vjere može izvoditi svoja čudesna djela. Posebno molimo za čuda obraćenja, promjene života na bolje. Neka se to čudo dogodi u svima nama koji smo se večeras okupili u ovom dragom svetištu.

A Mariju molimo da kao što je bila maka naše prošlosti bude majkom i naše sadašnjosti i budućnosti. Amen.

Tags: Oštarije, Velika Gospa

Ispis E-mail

Pretraživanje stranice