Homilija biskupa Bogdana na ređenju mons. Mede
Donosimo u cijelosti homiliju vojnoga biskupa u Republici Hrvatskoj Jure Bogdana upućenu na biskupskom ređenju novoga gospićko-senjskog biskupa Marka Mede u subotu 14. prosinca 2024. u gospićkoj katedrali.
„Gospodine, ti znaš da te volim“
Iz 61, 1-3a; Ps 23 (22), 1- 2a; 1Pt 5, 1-4;Iv 10, 11-16;
1. Draga braćo u biskupstvu, braćo svećenici, poštovani redovnici i redovnice, rodbino i prijatelji našega ređenika, poštovani predstavnici društvenih vlasti i ustanova, draga braćo i sestre u Domovini i inozemstvu, svi koji nas pratite na Hrvatskome katoličkom radiju, Hrvatskoj televiziji i drugim medijima, sve vas srdačno pozdravljam.
Svečana ulazna procesija biskupâ i svećenikâ, brojna nazočnost Božjega naroda u gradu Gospiću, nositelja crkvenih, društvenih i državnih službi i uloga, Isus Dobri Pastir iz Evanđelja, zaziv Duha Svetoga, čitanje bule Petra naših dana pape Franje, znakovito govore i svjedoče o važnome događaju za mjesnu Crkvu Gospićko-senjsku, za Katoličku crkvu, naš narod i Domovinu: o ređenju za biskupa don Marka Mede, svećenika Vojnoga ordinarijata u Republici Hrvatskoj. Dragi don Marko, srdačno Te u ime svih nas pozdravljam.
Čvrsto vjerujem da ćeš ono što su prvi biskup mlade Gospićko–senjske biskupije blagopokojni Mile Bogović i njegov nasljednik danas nadbiskup splitsko-makarski metropolit Zdenko Križić zajedno s klerom, pukom i Bogu posvećenim osobama, započeli i vodili i Ti uspješno nastaviti: propovijedati riječju i djelotvornom ljubavi Kraljevstvo Božje u neumrlim dušama, utvrđivati braću u vjeri, izgrađivati Crkvu Božju u našemu hrvatskom društvu.
2. Potječeš iz Strupnića, župe Ljubunčić, u Livanjskome kraju u Banjolučkoj biskupiji, iz brojne, vjerničke katoličke obitelji. Tvoje rodno mjesto, tvoj livanjski kraj i zavičaj, stoljećima na vjetrometini svjetova, susretištu kultura i svjetonazora, obilježen teškim stradanjima i stalnim seljenjima, ključao je životom. Označen marljivošću i poduzetnošću livanjskoga čovjeka privržena obitelji, duboko je prožet i označen pripadnošću Katoličkoj crkvi i hrvatskomu narodu. Svi ti dijelovi od tradicionalne kršćanske obitelji, rodne župe i zavičaja, preko dalje formacije i boravka kod franjevaca trećoredaca, duboko su utkani u tvoju osobnost, tvoj ljudski, duhovni, domoljubni, katolički, crkveni profil, svećenika Vojnoga ordinarijata u Republici Hrvatskoj, a sada novoga Gospićko-senjskog biskupa. Zahvaljujem Ti na predanome radu u Vojnome ordinarijatu, na službi vojnoga kapelana u kapelanijama sv. Ivana Pavla II. u Ministarstvu obrane Republike Hrvatske, sv. Mihovila na Hrvatskome vojnom učilištu „dr. Franjo Tuđman“ i konačno posljednjih šest godina na službi generalnoga vikara u našoj vojnoj biskupiji. Hrvatska vojska, Hrvatska policija, vojni i policijski kapelani i drugi svećenici, svi koji Te poznaju, u Tebi prepoznaju čovjeka otvorena srca za svakoga, svećenika s prepoznatljivim identitetom, zauzeta dušobrižnika, koji sluša i slijedi glas Isusa Dobroga Pastira kojemu sve želiš dovesti…
3. Kada si prihvatio biskupsko imenovanje i danas na dan Tvoga ređenja, zajedno s vjerničkim pukom pitaš se tko je biskup, hoćeš li to moći i kako ćeš kao biskup najbolje odgovoriti u službi koja Ti je povjerena. Svijest o ljudskim ograničenostima, krhkosti i malenosti svakoga ljudskoga bića, pred Isusovim pozivom s apostolom Petrom, u vjeri i s pouzdanjem u Spasitelja i Otkupitelja čovjeka s kojim ploviš na istoj lađi odgovorio si, ispovjedio vjeru i moliš „Gospodine, Ti znaš da Te volim“ (Iv 21, 15-17).
Zajednica Kristovih vjernika Crkva, uči nas Drugi vatikanski koncil, „već od postanka svijeta bila je unaprijed slikovito prikazivana, u povijesti izraelskog naroda i u Starom savezu čudesno pripremana, u posljednja vremena ustanovljena te izlijevanjem Duha Svetoga očitovana, a na koncu će vjekova biti slavno dovršena“ (Lumen Gentium, br. 2). Ona je apostolska jer je utemeljena na apostolima i to u trostrukome smislu. Bila je i ostaje sagrađena na ‘temelju apostola’ (Ef 2, 20), svjedokâ koje je Krist izabrao i poslao propovijedati; pomoću Duha svetoga koji u njoj prebiva, ona čuva i prenosi nauk, dobar polog, zdrave riječi koje je čula od apostola (Usp. Tim 1, 13-14). Sve do ponovnoga Kristova dolaska Crkvu posvećuju i njom upravljaju apostoli po svojim nasljednicima u pastirskoj službi: zboru biskupâ, „kojima pomažu svećenici, u zajedništvu s Petrovim nasljednikom, vrhovnim pastirom Crkve“ (Ad Gentes, br. 5)[1].
4. Riječ Božja, koja nam je naviještena uvodi nas u narav i poslanje pastirske službe u Crkvi. Duhom Svetim pomazan, poručuje prorok Izaija, Božji čovjek postaje blagovjesnikom siromasima, iscjeliteljem slomljenih srdaca, glasnikom slobode, prorokom i nositeljem nade, osloboditeljem zasužnjenih, tješiteljem ožalošćenih. Umjesto ruha žalosti on je donositelj i glasnik radosti[2]. A u vršenju pastirske službe, negda vrsni ribar iz Galileje, neustrašivi propovjednik evanđelja, apostolski prvak i mučenik sveti Petar, iz vlastitoga životnog iskustva i duboke povezanosti s Isusom, daje jasne upute i temeljne pastoralne smjernice starješinama, pastirima Božjega naroda: „Pasite povjereno vam stado Božje, nadgledajte ga – ne prisilno, nego dragovoljno, po Božju; ne radi prljava dobitka, nego oduševljeno; i ne kao gospodari Baštine nego kao uzori stada“ (1 Pt 2-3). Ovo je izrečeno i napisano prije devetnaest stoljeća, a čini se kao da je danas izišlo iz apostolske tiskare. Duhom Svetim nadahnuta Božja riječ, poklad vjere sačuvan u Tradiciji Crkve i Svetome pismu, vrijedi uvijek, za sve ljude i sva vremena, do eshatona!
5. U školi Dobroga Pastira. Dragi biskupe Marko! Ne postoji škola ni obrazovanje čijim se svršetkom odmah prima biskupska služba. Nisu je završili ni u njoj diplomirali prvi apostoli, ali su Radosnu vijest – evanđelje – pronijeli cijelim svijetom. Uspjeli su u tome jer ih je vodio Duh Gospodnji kojemu su bili otvoreni i poslušni. Samo je jedna škola za pastirsku, za biskupsku službu: nasljedovanje Krista, Dobroga Pastira.
Kristov pastir uči od Krista, ali i od ljudi s kojima surađuje, a to su svećenici i vjernici laici. Lički pastiri, premda ih je danas sve manje, mogu Te mnogo čemu naučiti, ponajprije u strpljivosti prema stadu i okolnostima čuvanja svoga blaga. Ovdje su velebitske livade i planinski pašnjaci, ličke rijeke, jezera i ponornice, bogate šume, prostrana polja, more i čiste vode ovdje u ovome rajskom kraju gdje priroda snažno govori o Bogu, pastiri se Kristovi školuju brže nego igdje drugdje.
6. „Gospodine, Ti znaš da te volim“, Tvoje je biskupsko geslo. Ipak, nije sve tako jednostavno, život je ljudski složen, prepun križeva i kriza, kako nam je svima dobro znano. Naš zemaljski hod sličan je onomu danu na Galilejskome jezeru nakon Uskrsnuća kada se Isus treći put ukazao učenicima (Iv, 21). Šimun Petar tada je zajedno sa svojim drugovima odlučio ribariti. Evanđelist Ivan zapisao je da iskusni ribari te noći ne uloviše ništa. Koliko li je bilo razočaranje kada su svu svoju nadu položili u ljudsko iskustvo, vlastite mreže i brodicu, a od ulova ništa?! Kolika li razočaranja kada iskusni ribar ili pastir nema nepoznatomu gostu, iza kojega se skrivao uskrsnuli Isus Krist, ponuditi ništa za prismok na doručku? Moliš i radiš, bacaš mreže i naviještaš Božju riječ, a čini se da nema rezultata. Razočaranje traje sve do onoga trenutka dok Krist ne kaže „Bacite mrežu na desnu stranu lađe i naći ćete« (Iv 21, 6). Nastavlja evanđelist Ivan: „Baciše oni i više je ne mogoše izvući od mnoštva ribe“ (Iv 21, 6). Po danu, protivno svakoj zemaljskoj logici, ulovili su pune mreže. Uvijek je dobar ulov kada se sluša i baca mreža „na Isusovu riječ“. Shvatiše apostoli da je uspješan pastoral, spasenje čovjeka, samo onda kada se sluša glas Dobroga Pastira, samo onda kada se naš rad oslanja na Boga, samo onda kada zajedno surađuju Bog i čovjek.
Nitko se toga jutra nije usudio pitati Isusa tko je jer: „Znali su da je Gospodin“ (Iv 21,12). To se galilejsko jutro neprestano ponavlja u životu svakoga vjernika, svećenika i biskupa. Svaki put kada se oslonimo na Dobroga Pastira, vidimo istinska obraćenja, rast zajednice, Crkve kako mjesne tako i opće i tada znamo da nije do nas: Gospodin je! Na nama je samo baciti mreže na Njegovu riječ. Sve nas zajedno nose ti plodovi koji uključuju i naš trud, nas beskorisnih slugu, a Njegov blagoslov i ulov. Nakon doručka upitao je Isus apostola Petra dva puta ljubiš li me, a treći put voliš li me? Petar odgovara polovično, a treći put, kada je shvatio da se treba do kraja predati, ne samo ljubiti nego voljeti jer ljubav traži potpuno predanje, odgovara da je spreman bez računice prepustiti se Kristovu vodstvu. Žeravica na kojoj je Isus pripravio doručak podsjeća na noć kada je Petar pred sluškinjom u strahu i nevjerici tri puta zatajio Isusa. Tu je Krist dao Petru drugu priliku, a apostol koji je gorko zaplakao potvrdio je svoju ljubav riječima: »Gospodine, ti sve znaš! Tebi je poznato da te volim« (Iv 21,17).
„Evo nam Petra, čovjeka koji niječe i ljubi; koji niječe zbog ljudske slabosti, ali ljubi po božanskoj milosti; triput je ispovjedio ljubav koju je triput zanijekao strah. Zato ga je Gospodin triput upitao, kako bi trostruka ispovijest dokinula trostruko odricanje“, piše Ti papa Franjo u buli imenovanja biskupom.
7. Dragi biskupe Marko! Svoju pastirsku službu Gospićko-senjskoga biskupa započinješ u došašću, kad se cijela Crkva priprema za proslavu svetkovine Kristova rođenja. U Tvojoj prostorno velikoj biskupiji kršćanstvo ima duboke korijene i označeno je bogatom duhovnom i kulturnom baštinom, ali i dubokim traumama višestoljetnih sudara političkih interesa, ratnih osvajanja i razaranja. Prva godina Tvoje biskupske službe odvijat će se u Jubilejskoj, Svetoj godini. Mi biskupi Hrvatske biskupske konferencije zajedno s Tobom i svi biskupi Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine uputili smo u prvu nedjelju došašća, 1. prosinca ove godine, Pastirsko pismo svim pripadnicima Božjega naroda u našim biskupijama, svim hrvatskim vjernicima u Domovini i inozemstvu. Pismo „Na kršćanskim temeljima, u zajedništvu Crkve, hodočasnici nade, u prigodi Jubilejske godine 2025., 1100. obljetnice Splitskih crkvenih sabora i početaka Hrvatskoga kraljevstva“ želi nas potaknuti „na vjerničko življenje vremena pred nama u 2025. godini koju iščekujemo kao milosno vrijeme“. Želja nam je da ovo pismo o Jubilejskoj, Svetoj godini, drugim važnim crkvenim jubilejima na razini cijele Crkve i našim hrvatskim crkveno-nacionalnim jubilejima, bude tijekom 2025. godine važno štivo u svim našim obiteljima.
Budi pastir Božji i lički, budi predvodnik Božjega naroda poput Božanskoga Učitelja Isusa Krista, Dobroga Pastira: u katoličkome nauku čvrst kao Velebit, uporan u radu kao brzaci Plitvičkih jezera, milosrdan i topao kao lička vuna, oštar u obrani vjere kao lička zima, hrabar i uporan kao Senjski uskok, nesustrašiv i silan u propovijednju Božje riječi kao senjska bura, a kada čuješ zavijanje vukova ili brundanje medvjeda, Ti Gospodinu ponavljaj molitvu i određenje svoga srca i biskupske službe: „Gospodine, Ti znaš da Te volim.“ Neka Te u Tvojoj pastirskoj službi prati zagovor Blažene Djevice Marije od Krasna i Tvoga nebeskog zaštitnika sv. Marka evanđelista.
Amen.
[1] Vidi Katekizam Katoličke crkve, br. 857.
[2] Vidi Iz, 61,1-3a.