USKRS - NEDJELJA USKRSNUĆA GOSPODNJEG
Uskrs, 21. travnja 2019. župljani Gospića proslavili su vrlo svečano u svojoj katedrali. Središnju sv. misu u 10 sati predvodio je gospićko-senjski biskup mons. Zdenko Križić, koncelebrirali su tajnik i kancelar preč. Mišel Grgurić, domaći župnik preč. Mario Vazgeč, a asistirali đakon vlč. Mario Kralj, bogoslovi Bruno Lovaković i Domagoj Tujmer i sjemeništarac MarkoButković. Pjevao je katedralni zbor pod vodstvom i uz orguljsku pratnju Franje Puškarića.
Biskup je propovijed počeo sa zanimljivim izvješćem evanđelista Ivana koji donosi prve vijesti o Isusovu uskrsnuću i o reakciji učenika, konkretno njega, i apostola Petra.Marija Magdalena dolazi na grob i vidi da je kamen s groba odmaknut i grob je prazan. Ni na kraj pameti joj nije, da bi se tu radilo o Isusovu uskrsnuću. Misli da je Isusovo tijelo ukradeno,da su ga Isusovi neprijatelji uklonilijer boje se da bi Isusov grob postao hodočasničko mjesto. Nisu nam nepoznata ovakva ponašanja i u našem vremenu. Kolike su ubili za vrijeme i poslije rata, pa i ovdje u našem gradu,i značajnih ljudi, ali ih je režim proglasio neprijateljima, a onda je taj isti režim nastojao sakriti mjesto gdje su oni pokopani. Bojali su se da to mjesto mnogima ne postane privlačno. Tako, misli Magdalena, da se dogodilo i s Isusom.Petar i Ivan, kada su čuli da je grob prazan, odlaze trčeći na grob. Ivan navodi detalj da su on i Petar trčali zajedno, ali da je on prestigao Petra i prvi došao do groba. Nije se čuditi, bio je dosta mlađi od Petra.Ivan vidi svojim očima ono o čemu im je Magdalena govorila, ali Ivan, iz poštovanja prema Petru, čeka Petra i pušta da on prvi uđe u grobnicu.Zanimljiv je završetak tog izvješća. Ivan veli da je, nakon što je sve vidio, povjerovao. A u sljedećem retkuproturječi samom sebi govoreći, kako oni još nisu upoznali Pisma 'da Isus treba uskrsnuti od mrtvih'. To znači,bili su još daleko od vjerovanja da je Isus uskrsnuo.Ivan i Petar su, istina, povjerovali, ali ne u tom trenutku. Ivan zna, dok piše evanđelje, da je on vjernik svakim atomom svoga bića. Ne želi se niti sjećati vremena kada još nije povjerovao. Međutim,vjera je u njemu rođena kasnije, nakon susreta sa živim Isusom. Tek tada je maknut kamen, ne s groba, nego s njegova srca i on se otvorio vjeri.
Drugi evanđelisti stavljaju naglasak da se na grobu anđeo ukazao ženama i dao im jasnu zapovijed da pođu učenicima i jave im radosnu vijest Isusova uskrsnuća, aliim odmah i naznačuje mjesto susreta. Veli: „Krenite žurno i recite učenicima njegovim: 'Uskrsnuo je od mrtvih i, eto, pred vama ide u Galileju. Ondje ćete ga vidjeti.'“ Anđeo objavljuje prvim posjetiteljima groba dvije velike istine. Prva: Bog Isusa nije napustio, uskrisio ga je i potvrdio njegovu slavu. Bog čovjeka ne ostavlja samog u patnji, iako se nekada, može činiti kao da je Bog daleko. Drugo: Isus nije napustio svojih učenika,iako su oni njega napustili. On njihsada traži i sabire.
Prva briga Uskrsloga jeokupiti svoje učenike da bi s njima zajedno - ponovno započeo put od kojega su se udaljili. Bog ne samo da nas nikada ne napušta, nego nas traži kada se mi udaljimo od njega. Te dvije Božje vjernosti su temelj nade svakog vjernika.Isusovo uskrsnuće nije nadilaženje križa, nego njegova objava, njegovo razumijevanje. Križ i uskrsnuće su zajedno Radosna vijest i ne odvajaju se jedno od drugoga.Uskrsnuće se ne svodi samo na to da je to pobjeda života nad smrću. To jevelika istina, ali je previše općenita. Bît Isusova uskrsnuća ide dublje i poruka je puno jača: život, kakav je živio Isus, pobjeđuje smrt. To je glavna poruka. Zato je uvijek naglasak da je Raspeti taj koji je uskrsnuo. To je ljubav koja je pobijedila smrt. Smrt pobjeđuje onaj život koji se žrtvuje i troši iz ljubavi prema drugima, koji se daruje drugima kroz dobrotu i služenje.
Mnogima se često, takav život može učiniti kao rasipanje života, kao nešto beskorisno što nema smisla, što osobu iscrpljuje, troši i ubija. A baš je ovdje snaga uskrsnuća. U toj raspetoj ljubavi je snaga koja pobjeđuje smrt.Mnogi će život ljubavi i dobrote proglašavati besmislenim. Poznata je i ona izreka: 'Dobar i budala su isti'.Kako je to pogrješno! Dobar i budala ne samo da nisu isti, nego nisu ni slični jedan drugome.Ljudi koji se žrtvuju i troše za druge ne čine to zato što su ograničeni ili nastrani, slabi i nesposobni, nego zato što u svojoj nutrini osjećaju da samo takav život ima smisla. To je Božja snaga koja u njima djeluje i potiče ih na dobro. Pavao će to potvrditi riječima: 'Ljubav Kristova potpuno nama ovladava.' (2Kor 5,14). To ima značenje kako nas ljubav Kristova tjera da činimo dobro. To nije nasilje Isusove ljubavi, nego osoba tako uživa u dobru koje čini bez obzira na cijenu tog dobra.Sveti Pavao kada govori o vrijednostima koje čovjek nosi u sebi, ističe tri najveće vrijednosti: vjeru, nadu i ljubav. Apostol potom, tvrdi da i od ove tri najveće vrijednosti, ljubav je najveća. Zbog čega? Ljubav je najveća, prije svega, zato što je ona jedina neprolazna, što je ona vječna.U drugom životu s nama će preživjeti samo ljubav koju budemo imali. Vjera više neće trebati, jer ćemo Boga gledati licem u lice. Nada će biti suvišna, jer je naša nada ostvarena, pa ona više ne treba. Ali ljubav ostaje. Ona je jedina energija života, ona je struja koja u nama proizvodi svijetlo i zbog čega tama nema pristupa u naš život.Zato će apostol Petar u svom navještaju, koji smo čuli u prvom čitanju, istaknuti upravo tu Isusovu kvalitetu s naglaskom da je Isus 'prošao zemljom čineći dobro', jer Bog bijaše s njim (Dj 10,38). Dobrota i ljubav bilisu snaga njegova uskrsnuća. To je i snaga našeg uskrsnuća. Izvor te snage je Bog, 'jer Bog bijaše s njim', kako se veli za Isusa.
Svi mi, pozvani smo hodati sa svojim Bogom i vršiti djela Božja, onda smrt neće imati nikakvih izgleda u našem životu.Uskrsli Isus nam jamči da ide pred nama, i da je s nama, da nismo nikada sami. S njim nema poteškoće koja se ne može svladati, niti dobra koje se ne bi moglo realizirati. Amen.“ – završio je biskup Križić svoju propovijed.
Na kraju mise bio je blagoslov jela, biskup je svima čestitao Uskrs, također i župnik Vazgeč.
s. Robertina Medven
