OBILJEŽENA 35. GODIŠNJICA STRADANJA SABORSKOG: „OVDJE MORA POBIJEDITI ŽIVOT“

Gospićko-senjski biskup mons. Marko Medo pohodio je danas Župu svetog Ivana Nepomuka u Saborskom, gdje je sudjelovao u komemoraciji obilježavanja 35. godišnjice pogibije i progona mještana Saborskoga. Misnom slavlju prethodila je komemoracija, kolona sjećanja, polaganje vijenaca i molitva kod masovne grobnice, gdje je molitvu i odriješenje za pokojne predvodio biskup Medo. Euharistijsko slavlje u župnoj crkvi sv. Ivana Nepomuka biskup je predvodio u zajedništvu sa župnikom Saborskog i Plaškog vlč. Brunom Lovakovićem te drugim svećenicima Ogulinskog dekanata. Komemoraciji i misnom slavlju nazočili su i potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, načelnik Općine Saborsko te drugi visoki uzvanici.

U nastavku donosimo cjeloviti tekst homilije koju je biskup Marko Medo održao tijekom misnog slavlja:
Draga braćo i sestre, dragi Saborčani, poštovani branitelji, obitelji poginulih, poštovani predstavnici vlasti i svi koji ste danas došli na ovo sveto mjesto! Prije trideset i pet godina, 12. studenoga 1991., palo je Saborsko. Biskup Mile Bogović, svoj je tekst o povijesti ovoga mjesta naslovio Saborsko između dviju pustoši. Prva je pustoš došla krajem 15. stoljeća, pred Turcima, kad je mjesto ostalo bez stanovnika. Druga je došla 12. studenoga 1991. Između njih stoje gotovo tri stoljeća života, rada i vjere: crkva svetoga Ivana Nepomuka podignuta 1726. na ruševinama stare, nova župna crkva iz 1865., naraštaji koji su ovdje kršteni, vjenčani i pokopani. Tu je i rana Drugoga svjetskog rata, kad je ova mala općina izgubila oko pet stotina ljudi. Danas smo ovdje da se sjetimo. Ne zato da otvaramo rane, nego zato što se ono što je zaboravljeno ne može ni izliječiti. Dvanaestoga studenoga na selo su krenuli zrakoplovi, tenkovi, teško topništvo i više od tisuću vojnika. U popodnevnim satima palo je i posljednje uporište. Toga je dana ubijeno trideset i osam Saborčana, a ubojstva su se nastavila i idućih dana. Na komemoracijama čitamo pedeset i jedno ime. U ulici Varoš gotovo nije bilo kuće bez ubijenoga. Preživjeli, među njima mnogo staraca, danima su se probijali kroz neprijateljske redove i snijegom okovanu šumu: jedni preko Kapele do Brinja i Otočca, drugi do Slunja. Selo je spaljeno, a crkva pretvorena u hrpu kamenja. Počinitelji, osuđeni u odsutnosti, za te zločine nisu odgovarali. To su činjenice. Ipak, jer pred Bogom nijedno ime nije izgubljeno.

U današnjem evanđelju farizeji pitaju Isusa kada će doći kraljevstvo Božje. On im odgovara: „Kraljevstvo Božje ne dolazi tako da privlači pozornost... Jer, evo, kraljevstvo je Božje među vama“ (usp. Lk 17,20-21). Dvanaestoga studenoga 1991. ovdje se vidjelo samo kraljevstvo sile: zrakoplovi, tenkovi i uništavanje. Činilo se da je ono pobijedilo. Ali kraljevstvo Božje bilo je ovdje, tiho i neprimjetno: u ranjenom mladiću koji je zadržavao agresore da bi drugi preživjeli; u rukama koje su kroz snijeg vodile i nosile starce; u molitvi majki u podrumima; u vjeri koja nije umrla ni u šumi ni u progonstvu. To je kraljevstvo ponajprije u ljudskim srcima, tamo gdje Bog prebiva. Isus u istom odlomku dodaje nešto što ne smijemo zaboraviti: „Ali prije treba da on mnogo pretrpi i da ga odbaci ovaj naraštaj“ (Lk 17,25). Put Sina Čovječjega vodi preko križa. Zato patnja Saborčana ne stoji izvan Kristova otajstva, nego u njemu. I sam Isus je padao pod križem i kroz tu muku očitovao ljubav prema svakom čovjeku, na sličan način i Saborčani su prinijeli svoju patnju za svoje obitelji, svoje mjesto i domovinu. Isus govori i o svojem danu koji će doći kao munja što „sijevne i zasja od jednoga kraja neba do drugoga“ (Lk 17,24). Prvi su kršćani taj dan iščekivali s čežnjom, jer osuda zla znači pobjedu dobra. Ljudska pravda za Saborsko nije izrečena do kraja, ali ljudska pravda nije posljednja riječ. Psalam koji smo slušali kaže da Gospodin ostaje vjeran dovijeka, da potlačenima vraća pravicu, podupire sirotu i udovicu, a grešnicima mrsi putove (usp. Ps 146). Zato ne moramo nositi teret osvete. Pravdu prepuštamo Bogu, a kao vjernici upućujemo molitve i tražimo snagu za opraštanje.

Prvo čitanje, kratko pismo svetoga Pavla Filemonu, pokazuje kako iz rane može izrasti bratstvo. Pavao, i sam u okovima, vraća Filemonu odbjegloga roba Onesima i moli ga da ga primi „ne više kao roba, nego više od roba – kao brata ljubljenoga“ (Flm 16). Pavao ne briše ono što se dogodilo, ali ne dopušta da prošlost određuje budućnost. To je poziv i za nas. Mi cijenimo mučenike, ali se ne opterećujmo mučiteljima, zlim mislima i osvetom. Nemojmo rat zadržavati i čuvati u svom srcu... pozvani smo biti graditelji zajedništva i mira. Ukoliko bi bilo drugačije onda bi mržnja bila posljednja pobjeda onih koji su ovdje rušili i ubijali. Kraljevstvo Božje među nama raste ondje gdje praštamo, gdje si pomažemo i gdje ne dopuštamo da nas podijele ogovaranja i stare podjele. Danas Crkva slavi i svetoga Jozafata, biskupa i mučenika, koji je upravo 12. studenoga 1623. dao život za jedinstvo Kristove Crkve. Neka nam njegov zagovor pomogne da iz sjećanja na patnju gradimo zajedništvo, a ne nove podjele.

Danas Saborsko nije u ruševinama. Kuće su obnovljene, crkva svetoga Ivana Nepomuka ponovno stoji. Ali znamo i to da je ljudi sve manje. Saborsko je obnovljeno, ali ovdje mora pobijediti život. Ako ovdje ne pobijedi život, neprijatelj je ipak uspio u svojoj zloj nakani. Pobjeda života znači obitelji koje ostaju, djecu koja se rađaju i odgajaju u vjeri, mlade kojima ćemo ostaviti razlog da ostanu, i mjesto u kojem se ljudi poznaju i pomažu jedni drugima. To je danas naš način obrane Saborskoga. Vaš zaštitnik, sveti Ivan Nepomuk, poput mosta povezuje staro i novo Saborsko. Neka on bude most i između naraštaja koji pamti i naraštaja koji dolazi.

Draga braćo i sestre, za ubijene Saborčane molimo danas da ih Gospodin primi u svoje kraljevstvo, u kojem više nema ni suza ni rana. Za njihove obitelji molimo utjehu, a za sve nas snagu da pamtimo bez mržnje i gradimo bez straha. Dođi, Gospodine Isuse! Vjerujemo Božjoj riječi da kraljevstvo Božje nije negdje daleko, nego među nama – ovdje, u Saborskom. Amen.

Galerija fotografija