Biskup mons. mr. Marko Medo
Msgr. Marko Medo rođen je 10. ožujka 1972. u Strupniću, općina Livno, Bosna i Hercegovina.
Formacija:
Osnovnu školu pohađao je u Strupniću.
1987.: stupio je u sjemenište franjevaca trećoredaca glagoljaša na Ksaveru u Zagrebu;
1987. - 1991.: pohađao je Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju u Nadbiskupijskom sjemeništu u Zagrebu;
1991. - 1992.: obavlja novicijat u franjevačkom samostanu u Zadru;
1992. - 1997.: nastavlja studij filozofije i teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu;
27. lipnja 1998.: zaređen za prezbitera u zagrebačkoj prvostolnici
2007.: magistrirao je pastoralnu teologiju na Papinskom pastoralnom institutu Redemptor hominis Papinskoga lateranskog sveučilišta u Rimu.
Tijekom dvogodišnjeg studija u Rimu boravio je u generalnoj kući Reda, Bazilika Svetog Kuzme i Damjana.
Službe i dužnosti:
U svojoj redovničkoj zajednici franjevaca trećoredaca obnašao je različite odgovorne službe, kako u pastoralu, tako i u odgoju i upravi provincije;
1998. - 2002.: župni vikar u Belišću i Kloštru Podravskom;
2002. - 2011.: obnaša službe tajnika provincije i odgojitelja sjemeništaraca, promotora za duhovna zvanja te je bio član Uprave provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša u Zagrebu;
2011.: obnaša dužnost vojnog kapelana pri vojnoj kapelaniji u Ministarstvu obrane Republike Hrvatske u Zagrebu;
2013.: prvi puta odlazi u Mirovnu misiju u Afganistan; Nakon te misije još je dva puta odlazio u Afganistan kao vojni kapelan, s hrvatskim vojnim kontingentom u sastavu snaga NATO-a;
2014. - 2015.: uz službu vojnog kapelana, bio je župnik župe bl. Alojzija Stepinca i gvardijanom samostana Krista Kralja u Ogulinu;
2. studenoga 2015.: inkardiniran je u Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj;
2016. - 2018.: uz službu vojnog kapelana, vršio je službu biskupskog vikara za pastoral MORH-a i OSRH;
27. ožujka 2018.: imenovan je generalnim vikarom Vojnog ordinarijata u Republici Hrvatskoj, a tu je službu obnašao sve do sada;
2021. - 2023.: uz službu generalnog vikara Vojnog ordinarijata u RH, vrši službu vojnog kapelana na Hrvatskom vojnom učilištu u Zagrebu;
U Vojnom ordinarijata član je raznih vijeća i službi.
Kao generalni vikar pratio je Vojnog ordinarija na svim međunarodnim putovanjima Mirovnih snaga u raznim zemljama: Afganistanu, Bruxellesu, Poljskoj, Litvi, Francuskoj itd. Sudjelovao je na brojnim međunarodnim susretima o dušobrižništvu vojske. S vojskom je sudjelovao na raznim hodočašćima: Rim, Lurd i drugdje. Bio je član Vijeća za pastoral obitelji pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji.
Osim hrvatskog govori talijanski i služi se engleskim i njemačkim jezikom.
BISKUPSKI GRB I GESLO
U grbu msgr. Marka Mede, biskupa gospićko-senjskoga, štit je podijeljen na dva polja: prvo, veće, plavo polje sa zlatnim plosnatim križem i drugo, manje, zeleno polje s trima srebrenim valovitim linijama. Uokolo štita prikaz je krunice Blažene Djevice Marije na čijemu kraju visi cvijet velebitske degenije. Iznad štita nalazi se zlatni križ krbavskih biskupa, ispod štita traka s geslom: „Gospodine, ti znaš da volim“ (Iv 21,16), a na rubu štita nalaze se uobičajeni ukrasi za dijecezanskoga biskupa: zeleni šešir s parom od šest zelenih kićanki.
Zlatni križ krbavskih biskupa ubraja se u najdragocjenije sakralne predmete hrvatske kulturne, ali i crkvene baštine, a biskupi su ga nosili kao znak dostojanstva i crkvene službe. Kao i nekada, tako mu je i značenje unutar grba isto te je onda i kao takav znak apostolskoga nasljedstva u Gospićko-senjskoj biskupiji.
Plava boja simbol je sigurnosti i povjerenja, ali nebeskih visina i morskih dubina kojima je obilježeno područje Biskupije. U središtu plavoga polja nalazi se zlatni plosnati križ „kojega na krajevima oblikuju simetrična proširenja“, a preuzet je iz grba bl. Alojzija Stepinca. „U tom se obliku križevi prikazuju već od vrlo rane srednjovjekovne umjetnosti (zabilježeni od 7. stoljeća), a često su izrađivani od kovanog metala – gdje je proširenje rezultat kovanja u ravnu plohu, koje se imitira i u drugim umjetničkim prikazima, ali i u oslikavanju rukopisnih knjiga te postaje simbol znanja, kako svjetovnog tako i crkvenog“ (Šematizam Zagrebačke nadbiskupije, str. 83).
Zeleno polje simbol je mira, plodnosti i blagostanja, kao i simbol Livanjskoga polja, ali i poljâ koja se nalaze na području Like i Gospićko-senjske biskupije.
Tri srebrene valovite linije simbol su poznatih rijeka koje se nalaze na području Biskupije: Like, Gacke, Krbave, Otuče, Korenice, Korane, Dobre, Novčice, Slunjčice, Une i Zrmanje. Također podsjećaju i na izvor vode „koja struji u život vječni“ (usp. Iv 4, 14).
Gledajući štit u cjelini, podjela i boje štita upućuju na grb Livna, područje Biskupova rodnog mjesta.
Podno štita nalazi se krunica Blažene Djevice Marije na čijemu se vrhu nalazi zlatni cvijet velebitske degenije, poznatoga endemskog cvijeta koji raste na području Biskupije. Krunica je preuzeta iz grba Vojnoga ordinarijata u Republici Hrvatskoj, a velebitska degenija s grba msgr. Zdenka Križića, čime se označava Biskupova dosadašnja služba i nastavak apostolskoga djelovanja.
Ispod štita nalazi se bijela traka s Biskupovim geslom: „Gospodine, ti znaš da te volim“, a kako bi se naglasila Biskupova poveznica s Petrovim nasljednikom i Apostolskom Stolicom, oblik trake preuzet je iz grba pape Franje.
PAPINA BULA O IMENOVANJU GOSPIĆKO-SENJSKOG BISKUPA
FRANJO BISKUP SLUGA SLUGU BOŽJIH ljubljenom sinu MARKU MEDI, iz klera Vojnog ordinarijata, tamošnjem Generalnom vikaru, izabranom Gospićko-senjskom biskupu, pozdrav i blagoslov.
Evo nam Petra, čovjeka koji niječe i ljubi; koji niječe zbog ljudske slabosti, ali ljubi po božanskoj milosti; triput je ispovjedio ljubav koju je triput zanijekao strah. Zato ga je Gospodin triput upitao, kako bi trostruka ispovijest dokinula trostruko odricanje. Sam Jaganjac povjerio je zatim Petru jaganjce; onaj koji ih je svojima učinio, povjerio mu je vlastite jaganjce (usp. sv. Augustin, Govor 229/P). Ohrabreni ovim mislima te potaknuti primjerom pastoralne brige, Mi se, vršeći Petrovsku službu, među mnogim obvezama nastojimo pobrinuti o crkvenim zajednicama koje su lišene biskupskoga upravljanja. Kada sad misao svraćamo na Gospićko-senjsku biskupiju, koja poslije premještaja časnoga brata Zdenka Križića, O.C.D., na metropolitansko sjedište Splitsko-makarsko očekuje svojega Pastira, na tebe mislimo, ljubljeni sine, koji si urešen potrebnim vrlinama i darovima te očituješ ljubav prema Gospodinu i njegovoj Crkvi, Nama se činiš prikladnim da preuzmeš biskupsku službu. Čuvši dakle savjet Dikasterija za Biskupe, puninom Naše Apostolske vlasti i autoriteta, tebe imenujemo Gospićko-senjskim biskupom, sa svim udijeljenim pravima i danim odgovarajućim obvezama. Moći ćeš primiti biskupsko ređenje izvan Rima od katoličkog biskupa kojega budeš izabrao, služeći se liturgijskim pravilima; no prije toga tvoja će obveza biti da po propisu položiš ispovijest vjere te prisegu vjernosti Nama i Našim Nasljednicima. Upoznat ćeš kler i narod ove Biskupije o tvom izabranju, koje ljubazno potičemo da tebi, koji im sada dolaziš, dužno poštovanje odaju. Dok daruješ, ljubljeni sine, sebe i svoj život za spasenje vjernika ove biskupije, ponizno moli da im Gospodin pod tvojim vodstvom dade mudrost u otkrivanju istine te da joj u ljubavi vjerno služe, po zagovoru Majke Božje od Krasna i sv. Josipa.
Dano u Rimu, u Lateranu, sedmoga dana mjeseca listopada, o spomendanu Blažene Djevice Marije od Krunice, godine Gospodnje dvije tisuće dvadeset i četvrte, dvanaeste Našega Pontifikata.
FRANJO
Brian Edwin Ferme, Apost. Prot.
