
Proslavljen spomendan svete Male Terezije u samostanu Presvetog Srca u Gospiću
U samostanu sestara Karmelićanki u Gospiću, u srijedu 1. listopada svečano je proslavljen spomendan sv. Terezije od Djeteta Isusa – Male Terezije, crkvene naučiteljice i zaštitnice misija. U ozračju molitve, zajedništva i duhovne radosti, vjernici su se okupili kako bi zahvalili na svjedočanstvu svetice koja je svojim „malim putem“ dotaknula srca milijuna.
Slavlje je započelo pjevanom večernjom molitvom, nakon koje je uslijedila svečana sveta misa koju je predvodio gospićko-senjski biskup mons. Marko Medo. U koncelebraciji su sudjelovali Mišel Grgurić, kancelar biskupije, o. Tiho Radan, Herbert Beriša, Tomislav Šporčić i Vitomir Glavaš.
Na koncu mise biskup Medo blagoslovio je ruže koje su vjernici potom ponijeli u svoje domove kao znak zagovora sv. Male Terezije.
> „Ljubav se mora očitovati djelima: više me raduje da me više ljubiš, nego da više znaš,“ podsjetio je biskup Medo, citirajući sveticu.
U homiliji, mons. Medo osvrnuo se na snagu ljubavi koja se čuva i prenosi, čak i kad nije lako prepoznati. Nadahnut osobnim zapisima i duhovnim tekstovima, istaknuo je:
> „Ljubav se čuva snimanjem. Ljubav se čuva pisanjem. Ljubav se čuva sećanjem.“
U tom duhu, nakon mise na javno štovanje izložen je relikvijar svete Male Terezije od Djeteta Isusa i njezinih roditelja, svetih Ljudevita i Azelije Martin. Relikvijar, kao sveti predmet koji čuva tjelesne ostatke i predmete povezane s njihovim životom, bio je središte tihe molitve, osobne zahvale i dubokog duhovnog doživljaja.
> „Relikvije su dar Crkvi, poziv na svetost u svakodnevici, baš onako kako je to živjela obitelj Martin,“ istaknuo je o. Emmanuel Schwab, rektor svetišta u Lisieuxu.
U osobnim zapisima koji su se dijelili među vjernicima, moglo se pročitati:
> „Pamozi ispuniti naše dane ljubavlju“
> „I zasluženo dajmo snagu i polet“
– riječi koje pozivaju na svakodnevno življenje ljubavi kao zvanja.
Slavlje je završilo pjesmom i zahvalnošću za svjedočanstvo svetice ljubavi i jednostavnosti, čiji „mali put“ ostaje trajno nadahnuće svim vjernicima – da u svakodnevnim gestama, riječima i pogledima prepoznaju Božju prisutnost.