PROPOVIJED BISKUPA MONS. MARKA MEDE NA MISI VJEČNIH ZAVJETA URŠULINKE S. MARGARETE OD DJETETA ISUSA

Ponedjeljak, 16. 11. 2026.

PROPOVIJED BISKUPA MONS. MARKA MEDE NA MISI VJEČNIH ZAVJETA URŠULINKE S. MARGARETE OD DJETETA ISUSA

U nastavku donosimo cijelu propovijed mons. Marka Mede:

''Draga sestro Margareta, drage sestre uršulinke, dragi roditelji, članovi obitelji, poštovana braćo svećenici, draga braćo i sestre!

Danas je za našu katedralu poseban dan. Prvi put u postojanju naše biskupije jedna kći koja je u ovoj crkvi rasla u vjeri, koja je ovdje, u zajednici mladih, otkrila ljepotu Crkve i ovdje, među nama, prvi put osjetila Gospodinov poziv, vraća se danas na isto mjesto da Bogu izrekne svoj konačni, doživotni „da“. Pred nama je s. Margareta od Djeteta Isusa – Lucijana Mraović, kako je mnogi od vas pamte iz školskih klupa i susreta mladih.

Rođena je u Gospiću, 25. studenoga 1998. godine, kao prva od četiriju kćeri obitelji Ivana i Nikoline, rođene Bunčić. U Gospiću je odrasla, završila Osnovnu školu i Opću gimnaziju. Tijekom srednjoškolskih dana uključila se u zajednicu mladih i aktivno sudjelovala u životu župe. Upravo je tada prepoznala svoj životni poziv. Po završetku školovanja otišla je u samostan sestara uršulinki u Slavonski Brod. Prve redovničke zavjete položila je 21. studenoga 2021. godine u Slavonskom Brodu, gdje je kroz petogodišnje razdoblje nastavila svoj redovnički hod.

Deset godina hoda, molitve, učenja i služenja dovelo ju je do ovoga dana. I rekao bih da je providonosno što se to događa baš na 33. nedjelju kroz godinu, kad Crkva čita prispodobu o talentima. Jer danas, draga sestro Margareta, ti Gospodinu ne vraćaš samo jedan dio onoga što si od Njega primila – ti Mu stavljaš na raspolaganje sve.

Jednoga su se dana u Lambarénéu, u srcu Afrike, susrela dvojica divnih kršćana prošloga stoljeća: Raoul Follereau i Albert Schweitzer. Obojici srca zapaljena ljubavlju za Krista, spontano su počeli razgovarati o Njemu – što je već samo po sebi znakovito: o čemu kršćani razgovaraju kad se susretnu? U jednom trenutku Raoul Follereau, neumorni apostol gubavaca, upita doktora Schweitzera: „Slušaj! Kad bi ti se dogodilo da na jednoj od ovih siromašnih afričkih ulica susretneš Isusa, što bi učinio?“ Liječnik koji je, već slavan i cijenjen, napustio karijeru i blagostanje kako bi se potpuno darovao siromasima Afrike – a kasnije će primiti i Nobelovu nagradu za mir – načas je oklijevao, a zatim odgovorio: „Znaš li što bih učinio? Pognuo bih glavu od srama: učinili smo tako malo od onoga što nam je On naložio.“

Tako govore istinski kršćani, tako govore sveci, tako govore oni koji svakodnevno uspoređuju mjeru vlastite ljubavi s mjerom bez mjere Božje Ljubavi, koja se očitovala na Isusovu križu. Sveti Franjo Asiški, u posljednjem razdoblju svoga života, govorio je svojoj braći: „Počnimo, braćo, služiti Gospodinu Bogu, jer smo do sada učinili malo ili gotovo ništa!“ Isti sveti nemir ostavila je u baštinu svojim kćerima i sveta Anđela Merici, utemeljiteljica Družbe svete Uršule, kojoj ti, sestro Margareta, danas zauvijek pripadaš. Na kraju svojih Savjeta, kada im je već sve rekla, ona svojim sestrama ne kaže: „Dosta je, sada se odmorite“, nego: „Započnite novi život!“ Doživotni zavjeti nisu cilj na kojem se staje, nego vrata kroz koja se ulazi u novi život. Danas ne završava tvoja formacija – danas zapravo počinje tvoje „zauvijek“.

To je i poruka današnjeg Evanđelja: riječi prispodobe o talentima spasonosan su „udarac“ našoj tvrdokornoj osrednjosti. Isus govori u prispodobi: „Čovjek, polazeći na put, dozva sluge i dade im svoj imetak… Nakon dugo vremena dođe gospodar tih slugu i zatraži od njih račun“ (Mt 25,14.19). Gospodar slugama predaje „svoj imetak“, golem kapital neprocjenjive vrijednosti. Jedan je talent u Isusovo vrijeme vrijedio koliko plaća za gotovo dvadeset godina rada. Slika talenata naglašava širinu Božjih darova: svatko od nas je ulog ljubavi, svatko od nas je dragocjen kapital, svatko od nas je „Božji san“ pozvan postati stvarnost!

Draga sestro Margareta, i tebi je Gospodar povjerio svoj imetak. Dao ti je život u obitelji koja te prva naučila što znači voljeti i dijeliti – kao najstarija od četiriju sestara rano si naučila brinuti se za druge. Dao ti je vjeru, koju si primila i u kojoj si rasla u ovoj biskupiji. Dao ti je zajednicu mladih i ljude koji su te pratili i hrabrili. Dao ti je hrabrost da s osamnaest godina ostaviš sve poznato i kreneš u nepoznato. Dao ti je poseban dar za djecu, koji si brusila studijem i služenjem. Sve je to „njegov imetak“. Danas ga ne zakapaš, nego ga cijeloga, bez ostatka, ulažeš.

Želim podsjetiti na jedan duboko religiozan prizor iz Fellinijeva filma „Cesta“. Gelsomina, nesretna i pomalo nespretna djevojka, povjerava jednom čovjeku u cirkusu svoju tjeskobu i pita: „Čemu ja služim? Što mi je činiti?“ Taj čovjek, premda jednostavan i bez ikakve naobrazbe, otkriva veliku mudrost. Podiže kamenčić s ceste i kaže: „I ovaj kamenčić, kad već postoji, nečemu služi. Misliš da ti nikome ne služiš? Ne, to nije moguće: i ti nečemu služiš.“ To pitanje – „Čemu služim? Što da učinim sa svojim životom?“ – postavlja svaki mlad čovjek. Postavljala ga je i Lucija, ovdje, u ovoj katedrali. I pronašla je odgovor: služim Bogu, a služeći Njemu, služim djeci, siromasima, Crkvi. Draga braćo i sestre, neka nam današnji dan bude znak: i mi nečemu služimo; i naš je život Božji dar koji čeka da bude uložen.

Ovo je velika istina: sve i svi smo Božji dar. Prema Isusovu nauku svaki je čovjek dar, pa bio bolestan ili obilježen bilo kakvim nedostatkom: svatko je „vrijedan“ u Božjim očima i stoga je svatko od nas dar neizmjerne vrijednosti. Sve ono što jesmo i sve ono što imamo moramo staviti u službu drugima; trebamo učiniti da postane ljubav!

U tom je smislu iznimno istinita tvrdnja da ćemo pred Boga donijeti samo ono što smo dali, a ne ono što smo zadržali. Ono što gomilamo, polažemo u banku sebičnosti – i zato ćemo to izgubiti; ono što darujemo, polažemo u banku ljubavi – i to će biti naše zauvijek. Zato Isus hvali dvojicu slugu koji su uložili primljene talente i umnožili ih: to su sveti, to su oni koji su oprali svoje haljine u Krvi Jaganjčevoj, to jest ušli u božansku logiku Ljubavi i darivanja sebe.

Danas to čini sestra Margareta. Zavjetom čistoće Bogu ne daje samo dio svoga srca, nego cijelo srce, kako bi ono postalo slobodno ljubiti svakoga. Zavjetom siromaštva ne zadržava ništa za sebe, jer zna da je njezino jedino pravo blago Krist. Zavjetom poslušnosti ne zadržava ni vlastitu volju, nego je predaje u Božje ruke. To nije gubitak – to je najsigurnije ulaganje koje postoji: sve položeno u „banku ljubavi“, gdje ništa ne propada.

Prvo čitanje iz Knjige mudrih izreka pjeva hvalospjev „ženi vrsnoj“, koja je „vrednija od bisera“ (Izr 31,10). Lijepo je da tvoje redovničko ime, Margareta, znači upravo to – biser. A Isus u Evanđelju govori o trgovcu koji je, kada je našao jedan dragocjeni biser, otišao, prodao sve što je imao i kupio ga (usp. Mt 13,45-46). Danas si ti, draga sestro, i jedno i drugo: biser koji je Bog pronašao i kojem se raduje, ali i onaj trgovac koji je našao najdragocjeniji biser – Krista – i za Njega daje sve.

Sveti Pavao nas u drugom čitanju podsjeća: „Svi ste vi sinovi svjetlosti i sinovi dana… nismo od noći ni od tame“ (1 Sol 5,5). Tvoje krsno ime, Lucijana, u sebi nosi to značenje – svjetlo. Neka tvoj život bude svjetiljka koja svijetli i ne gasi se, nego bdije u iščekivanju Zaručnika.

Isus nam danas govori i o različitosti darova: zašto? Isus osobito naglašava: Bog dijeli svoje darove s velikom maštovitošću, to jest različitom mjerom. Je li ta različitost nepravedna? Nikako. Različitost darova znači da Bog ne voli jednoličnost: svatko od nas ima samo svoj put posvećenja; svatko od nas ima svoju zadaću i svoj poziv – zadaću i poziv koji su jedinstveni, osobni i neponovljivi.

Srce vaše karizme, a koliko se može vidjeti, draga Margareta, iz dosadašnjeg tvog života, osobiti talent koji ti je Bog dao, jest ljubav prema studiju pedagogije i odgoju djece. Sveta Anđela u svojim Savjetima traži da se svaka osoba koja nam je povjerena nosi urezana u umu i srcu, i to ne samo po imenu, nego sa svim što je čini onim što jest; i dodaje da će se više postići ljubaznošću i blagošću nego oštrinom i strogim prijekorima. Neka to bude putokaz tvome radu s najmanjima: svako dijete nosi u srcu po imenu, i neka te prepoznaju po blagosti. A tvoje ime – „od Djeteta Isusa“ – neka te uvijek podsjeća da u svakom djetetu služiš samome Isusu.

Isus u posljednjem prizoru prispodobe dodaje lik čovjeka koji je iz straha zakopao svoj talent. Taj čovjek pripada onima koji se ne uzdaju u Boga, na sve se žale, prosvjeduju protiv tame, a ne pale ni ono malo svjetla koje su dobili na dar. Isus ga osuđuje jer je to čovjek koji odbija ljubiti!

Strah je najveći neprijatelj talenata. Zato su tako dragocjene riječi svete Anđele, kojima hrabri svoje kćeri: „Imajte nadu i čvrstu vjeru u Boga, jer će vam On pomoći u svemu.“ I još: „Pokrenite se, vjerujte, trudite se, nadajte se, vapite Mu iz svega srca – i bez sumnje vidjet ćete čudesne stvari.“ To je posve suprotno od zakopavanja talenta. Draga sestro Margareta, kad dođu dani umora i tame – a doći će – sjeti se ovih riječi i ovoga dana.

Drage sestre uršulinke, hvala vam što ste sestru Margaretu prihvatile, odgajale i pratile. Neka vam riječi iz oporuke vaše Majke budu vodilja: što budete složnije, to će Isus Krist više biti među vama kao otac i dobri pastir.

Za nekoliko trenutaka, sestro Margareta, pred ovim oltarom, u katedrali posvećenoj Navještenju Blažene Djevice Marije, izreći ćeš svoj „da“. Neka on odjekne kao Marijin odgovor: „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!“ (Lk 1,38). Nemoj se nikada zadovoljiti time da si „učinila dovoljno“; sa svetim Franjom, sa svetom Anđelom i sa svim svetima svakoga dana iznova reci: „Počnimo iznova!“ A kad jednoga dana Gospodar dođe i zatraži račun, neka ti uputi riječi današnjeg Evanđelja: „Valjaš, slugo dobri i vjerni! Nad malim si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti. Uđi u radost gospodara svoga!“ (Mt 25,21). Amen.''

  Vijesti - Sve