60. obljetnica smrti vlč. Miroslava Bulešića
Nakon 60. godina od mučeničke smrti Sluge Božjega Miroslava Bulešića u Lanišću su se 24. kolovoza okupili hrvatski biskupi i svećenici, zajedno s biskupima iz Kopra i Trsta, te pohodili župnu kuću u kojoj je 24. kolovoza 1947. god. ubijen mladi svećenik Miroslav Bulešić.
Molitva trećeg časa je bila na laniškom dijelktu i napjevu, a predvodili su dr. Josip Grbac i preč. Marijo Žmak. Točno u 11 sati, kada je bio ubijen Miroslav Bulešić, započela je molitva Srednjeg časa u laniškoj župnoj crkvi. Molitvu je predvodio kardinal Josip Bozanić s hrvatskim nadbiskupima i biskupima, dvojicom biskupa iz Kopra, tršćanskim biskupom te oko 250 svećenika. Na početku slavlja sve nazočne pozdravio je mons. Ivan Milovan, biskup porečki i pulski, te izrazio radost što su se u Lanišću okupili svećenici iz svih krajeva Hrvatske na svojem prvom svećeničkom hodočašću. Biskup Milovan je istaknuo: "Već je tome šest desetljeća otkako se ovaj blagdan sv. Bartola, ovdje u Lanišću, ali i u Svetvinčentu i cijeloj biskupiji Porečkoj i Pulskoj, proslavlja ne samo kao slavlje apostola nego također kao spomen na najveće svjedočanstvo vjere koje je položio mladi svećenik Miroslav Bulešić na krvavoj krizmi u Lanišću, 24. kolovoza 1947. Ta se je krizma odvila u prostoru ove crkve, okršaji napadača i branitelja bili su tu vani, ispred i oko crkve. Ovdje je oltar Srca Isusova na kojem je don Miro, tog dana, nakon što je krizma bila završena, još na kraju u velikoj pobožnosti i sabranosti služio svoju posljednju misu u čast Srca Isusova. Nekoliko minuta nakon te mise on će u obližnjem župnom stanu prinijeti žrtvu/misu vlastitog života. I vjernički puk Lanišća i čitave Istre odmah je don Mira doživljavao ne tek kao slučajnu tragičnu žrtvu progonitelja Crkve, nego upravo kao mučenika vjere, koji je čitavo svoje svećeništvo živio potpuno, intenzivno, hrabro i dosljedno – iskazujući u više navrata u ono opasno vrijeme također spremnost na mučeništvo, kako o tom svjedoči njegov dnevnik i živi svjedoci. Mučenička smrt na krizmi u Lanišću bila je samo pečat na taj život, sav predan Bogu i čovjeku."
Na početku propovijedi biskup Bogović je podsjetio na Kristovo umiranje koje je u konačnici okrenuto prema životu te je takvim umiranjem preminuo istarski svećenik Miroslav Bulešić. "Našli smo se ovdje ne da osuđujemo mučitelje, nego da se nadahnjujemo primjerom Bulešićeva života i njegovom svjedočkom-mučeničkom smrću. Želimo komemorirati i ostale svećenike, pogotovo one stradale u drugom svjetskom ratu i ranom poraću, žrtve poglavito partizanske mržnje na Crkvu. Ukupan broj ubijenih svećenika (i svećenika redovnika) s današnjeg područja Hrvatske je 302. U usporedbi sa stanjem klera 1938., to znači da je stradalo oko 15% aktivnog klera. U BiH stradanja svećenika, dijecezanskih i redovničkih, bila su dvostruko veća. Stradanja katoličkih svećenika bila su najviše od partizana, manji dio od četnika. Tek par postotaka otpada na sve ostale (Nijemce i Talijani 8, ustaše 2)", istaknuo je u nagovoru gospićko-senjski biskup.
Biskup Bogović je posvjedočio da i današnje vrijeme ima svoje poteškoće, ima napast da se nametne isti stil govora, "nije pošteđeno okolnosti u kojima pravednik smeta, gdje je smatran kao provokator kojega treba u najmanju ruku oklevetati i zablatiti, ako se već ne može radikalnije isključiti. Od koga se prvenstveno očekuje da bude branitelj ugroženih, da uz opasnost po život stoji na braniku istine i pravde? Jasno je da je na to pozvan svaki čovjek i svaki kršćanin. No u prvom redu osjećajmo se na to pozvani mi svećenici. Mi naviještamo da nema drugoga puta spasenja osim križa Gospodina našega Isusa Krista."
Proslava mučeničke smrti Sluge Božjega Miroslava Bulešića i okupljanje hrvatskih svećenika i biskupa u Lanišću bio je veliki događaj za tu župu koja je mnogo pretrpjela u vrijeme komunizma radi svoje vjere. Mnogi su isticali kako su tadašnje vlasti mislile kako će s ubojstvom Miroslava Bulešića prestrašiti narod, njega staviti u zaborav i proglasiti neprijateljem naroda. Međutim, to se nije dogodilo; tek tada je Mirosalv Bulešeić počeo živjeti u srcima vjernika Istre. Postaje uzor mladima, a tisuće dolaze na njegov grob moliti.
Miroslav Bulešić (1920 – 1947) bio je svećenik, profesor i odgojitelj sjemeništa u Pazinu. Umro je mučeničkom smrću 24. kolovoza 1947. godine. Ubijen je u župnoj kući u Lanišću, u kojem je toga dana izaslanik Svete Stolice dijelio sakrament potvrde. Desetak komunističkih mrzitelja vjere vlč. Miroslava su ubili nožem, a izaslanika Sv. Stolice mons. Jakova Ukmara pretukli.
Svetvinčenat, (IKA) - Središnje slavlje o 60. obljetnici mučeničke smrti Sluge Božjega Miroslava Bulešića održano je 24. kolovoza u Svetvinčentu, mjestu gdje se danas nalazi njegov grob koji je već desetljećima mjesto molitve i hodočašća. Vjernici su se počeli u popodnevnim satima okupljati sa svih strana Istre, ali i drugih krajeva Hrvatske, na grobu Sluge Božjega Miroslava Bulešića. Prije predprograma, svi svećenici i biskupi predvođeni kardinalom Bozanićem i mjesnim biskupom Milovanom molili su na mučenikovu grobu. Na misnom slavlju je sudjelovao i predsjednik hrvatske Vlade dr. Ivo Sanader sa suprugom i suradnicima, istarski župan Ivan Jakovčić te načelnik općine Svetvinčenat. Na kraju misnog slavlja dr. Sander je posjetio grob Miroslava Bulešića.
Priprema za misno slavlje je započela u 16.50 sati moljenjem žalosne krunice i čitanjem duhovnih misli iz "Dnevnika" Miroslava Bulešića. Krunicu je predvodio preč. Jordan Rovis, pulski dekan, nekadašnji župnik Svetvinčenta. Otajstva su predmolili: vlč. Ivan štoković, rodom iz Svetvinčenta, s. Janjka Mazić iz Pule, bogoslov Izidor Sekicki, u ime majki i roditelja Jaga Katić iz Labina te Mirela Mrak iz Trviža u ime mladih. Misli je čitao porečki pjesnik Tomislav Milohanić. Prije misnog slavlja dr. Josip Grbac je govorio o smislu slavlja, istaknuvši kako Crkva ne upire prst u one koji su činili zločine već se okuplja na grobovima mučenika da moli za njihovo obraćenje te da po njihovu zagovoru udijeli svijetu pravednost i mir.
Svečana procesija, u kojoj su sudjelovali bogoslovi, fratri iz svih provincija iz Hrvatske i Bosne Hercegovine koji se pripremaju na vječne zavjete te 230 svećenika, započela je iz mjesne škole. Misno slavlje predvodio je kardinal Bozanić zajedno sa 16 nadbiskupa i biskupa iz Hrvatske i Slovenije. Na početku misnog slavlja svima je dobrodošlicu zaželio porečki i pulski biskup Ivan Milovan, istaknuvši kako se biskupija Porečka i Pulska – ali i sva Crkva u Hrvatskoj – spominje najvećeg svjedočanstva vjere koje je žrtvom vlastitog života dao Sluga Božji Miroslav Bulešić. Spominjemo se duhovne veličine don Mira, njegova predanja i vjernosti, hrabrosti i dosljednosti u svećeničkom služenju u teškom vremenu rata i poraća, te posebno njegove mučeničke smrti, rekao je biskup Milovan.
Kardinal Bozanić je u homiliji istaknuo kako sveci, mučenici poput Miroslava Bulešića, umiru zazivajući: "Isuse, primi dušu moju". Njegova mučenička smrt nije ostavila ravnodušnim Crkvu u Istri i Hrvatskoj, premda su komunističke vlasti zabranile da bude pokopan u svojoj rodnoj župi, nisu dopustile vjernicima dolazak na njegov pogreb; pokušali su na sve načine zabraniti spominjanje njegova imena. Komunisti su željeli staviti u zaborav šutnje najvećeg sina Crkve u Istri, prijetili su vjernicima misleći ako će iz straha zaboraviti mučenika Bulešića. Međutim, oni su prošli a vlč. Miro živi u srcima vjernika Istre. Oni su mislili da je sa smrću završila Bulešićeva povijest, a ona je tek tada počela i sada živo živi u srcima vjernika napaćenog naroda u Istri.
"Mučenici, sveci – bez obzira u kojem vremenu živjeli – opasnost su za laž i samo po njima Crkva ostaje živom, slobodnom i djelotvornom. Isus svakom svojem učeniku i danas ponavlja: ako ste dobri, pošteni; ako ste spremni dati svoj život, ili ste ga izložili za druge; ništa vam ne jamči da vas neće predavati sudovima, bičevima, uvrjedama, smrti… Koliko li je samo kamenja bačeno na vjernike od tada do danas; koliko li je poštenih završilo u sužanjstvu, progonstvima i nasilnoj smrti?", zapitao se kardinal, podsjetivši da je i 20. stoljeće imalo brojne mučenike, osobito zbog fašizma, nacizma i komunizma. "Naše vrijeme, u odnosu na ono ranije, uz sve spoznaje i dosege, pokazuje se veoma okrutnim. No, nisu vremena zla, zao je čovjek koji bira zlo", upozorio je zagrebački nadbiskup, dodajući: "Danas se pred nama kršćanima, barem u ovom dijelu svijeta, više ne pojavljuju organizirane skupine željne krvi. Progonitelji su postali 'profinjeni'. S Crkvom se želi uspostaviti takozvanu političku i građansku korektnost, pa se nastoji: da se kršćani ne bi previše miješali u svakidašnji život, da bi bili što tiši, da bi bili na distanci. Na razne se načine pokušava diskreditirati i ušutkati Crkvu. Naime, u takozvanom civilnom društvu različite organizacije i udruge trebaju biti respektirane, ali na kršćane i Crkvu ne primjenjuju se ista prava. 'Politička korektnost' često nije ništa drugo doli laž i pokušaj kupovanja istine. A mi, svaki od nas kršćana, a ne samo predstavnici Crkve, pozvani smo na istinu bez uzmicanja, jer znamo da nije posrijedi naša snaga, nego ona koja dolazi od Boga i njegova Duhu".
Osvrnuvši se na pročitano Evanđelje u kojemu je Filip našao Natanaela – Bartola kojemu govori o pronađenom Mesiji, kardinal je istaknuo da svatko od nas ima svoj prostor u kojem nas samo Bog proniče i poznaje. "Ovdje smo, jer se želimo susresti s Bogom. I nama Filip ponavlja: Dođi i vidi. Ako smo istinoljubivi, otkrit ćemo da ovdje u Svetvinčentu postoji netko tko odražava Kristov lik. Tu, što nam je možda izgledalo odviše preblizu, postoji čovjek koji je istiniti vjernik, kršćanin, katolik, svećenik; istiniti Hrvat i Istranin u kome nema prijevare". Govoreći o liku Miroslava Bulešića, kardinal je rekao da je u ratnim događanjima, u metežu i nejasnoćama ideologija: fašizma, nacizma i komunizma u kojima se našla ispaćena Istra, stasao je svećenik koji je živio korjenitost vjere, a danas pred nama stoji kao blistavi dragi kamen. "Ta kristalna čistoća ovoga hrvatskog svećenika proizlazi iz prožetosti evanđeljem. Zbog svoje ukorijenjenosti u Radosnu vijest, bio je kristalno jasan", posvjedočio je predsjednik HBK na temelju mučenikovih zapisa iz duhovnoga dnevnika te pozvao okupljene svećenike da u mučenicima za Krista prepoznaju put svoga poslanja.
Kardinal se osvrnuo na vrijeme u kojem je Sluga Božji Miroslav Bulešić živio i režime koji su sustavno uništavali istarskog čovjeka i vjernika. Napose vrijeme nakon Drugog svjetskog rata, vrijeme komunizma, kada su se organizirano "sijala polja smrti, jame, fojbe i rovovi prepune leševa". Kardinal se zapitao: "Kako je moguće da se desetljećima utjerivao strah u kosti ljudima koji su znali istinu, a o njoj nigdje nisu smjeli progovoriti, nego se sustavno gradila laž o narodnoj vlasti, o volji naroda, o presudama u ime naroda? A kakva je bila vlast koja je nakon zločina u Lanišću postavila stražu, ne dopuštajući ni da se pomogne ranjenima? Kakva je to istraga u kojoj žrtve koje su podnijele toliko brutalnosti bivaju optužene, a kasnije i osuđene? Kakva je to narodna vlast koja narodu nije dopustila niti nazočnost na sprovodu svećenika zvjerski ubijena? I kakva je to bila sloboda koja je kažnjavala čak i spominjanje imena ovoga svetog Božjeg službenika?" Predsjednik HBK je istaknuo da su tadašnje vlasti na sve načine htjele ušutkati Miroslava Bulešića kako ne bi ukazivao na njihove zločine. Međutim, on je bio na liniji blaženog kardinala Alojzija Stepinca. Kad je Stepinac čuo za smrt ovog mladog istarskog svećenika zapisao je: "Sa velikom boli saznao sam nakon svog dolaska iz tamnice, da je ubijen vlč. g. Bulešić, taj dobri i idealni mladi svećenik. To umorstvo neće donijeti blagoslova ubojicama niti onima po čijim su direktivama izvršili to gadno umorstvo".
Na kraju je kardinal Bozanić pozvao mlade da prouče povijest dvadesetog stoljeća koje je ubijalo pravednike, napose povijest antifašižma i komunizma na našem području. "Kakvo je to oslobođenje – ma s koje strane dolazilo – u kojemu su se odvodili u tamu smrti ljudi bez stvarne krivice i bez suđenja? Kakva je to bila vlast koja je od čovjeka koji je cijeli svoj život darovao svomu narodu htjela napraviti 'crnoga narodnog neprijatelja'? Netko to danas – ako se već ranije nije smjelo – i ovdje u Istri mora pitati, mora govoriti i upoznavati mlade da ono što se olako naziva antifašizmom često puta u Istri, kao i drugdje u Hrvatskoj, nije bilo ništa drugo doli pokrivanje zločina. Za zločine partizana, za koje nitko nije odgovarao, nije moglo, a ne može dakako ni danas biti pokriće to što su činili fašisti i nacisti. Jer ovdje su sve tri protuljudske ideologije činile zločine naizmjenično, iako su bile najgore odmazde onih koji bi trenutno prevladali, šireći usto mržnju i netrpeljivost. Zar danas još netko može povjerovati da bi se antifašizmu oduzela vrijednost, ako se jasno progovori o zločinima i zločincima s komunističke strane? Naime, još se uvijek olako izjednačava legitimna i opravdana obrana slobode s revolucionarnom borbom komunista za osvajanje vlasti", upozorio je kardinal Bozanić, ističući da spomen-slavlje don Mirove smrti nije revizija nego vizija povijesti koju smo dužni prema mlađim naraštajima. "Oni danas trebaju znati da je o jednoj smrti, o tisućama i stotinama tisuća smrti sa strane komunističkih vlasti bila nametnuta šutnja. Govor o ubojstvima i njihovim nalogodavcima, o zločinačkom sustavu komunističke strahovlade, plaćao se životom ljudi koji su željeli živjeti i raditi u miru. Naime, nećemo se osloboditi vraćanja u prošlost sve dok se ne rasvijetli istina o žrtvama totalitarističkih režima". Podsjećajući da je u krizna vremena narod u Crkvi osjećao svoj prostor blizine i sigurnosti, predsjednik HBK je rekao da bi danas svima trebalo biti jasno da se povijest ovoga dijela Hrvatske, prošlost istarskih ljudi ne može razumjeti bez nesebičnosti, žrtve i patnje katolika i bez neizmjernoga doprinosa Crkve, posebno svećenika, za suživot, za čuvanje vrijednosti ljudskosti koje su nevolje i zlo htjeli uništiti. Danas ne bi smjelo biti udžbenika hrvatske povijesti koji ne bi s ponosom isticao dobro koje su promicali crkveni službenici kojih se danas spominjemo, a koji su uosobljeni u mučeništvu sluge Božjeg Miroslava Bulešića", istaknuo je u propovijedi predsjednik HBK, zaključujući: "Zato danas zahvaljujemo Bogu za uzorne istarske svećenike koji se nisu povodili za ideologijama, nego su u povijesnim događajima osluškivali Božji glas, glas nebeskoga kraljevstva, imajući pred sobom povjerenu im zajednicu vjernika i čovjeka u potrebi, bez obzira iz kojega je naroda dolazio i kojim jezikom govorio". Propovijed je završio molitvom: "Svi sveti istarski mučenici; svi sveti hrvatski, slovenski i talijanski mučenici, molite za nas! Slugo Božji Miroslave, zagovaraj nas!".
Na kraju misnog slavlja biskup Milovan se zahvalio svima koji su dali prinos u pripremi toga slavlja. Biskup je svima zaželio sretan put i što skoriji susret u prigodi beatifikacije sluge Božjega Miroslava Bulešića. Misno je slavlje svojim pjevanjem uveličao mješoviti zbor istarskih župa predvođen zborom iz Žminja.