7. obljetnica uspostave biskupije

       Prvi Gospićko-senjski biskup mons. Mile Bogović ustoličen je u Gospiću na blagdan sv. Jakova 25.srpnja 2000. godine. Nije slučajno izabran blagdan sv. Jakova za njegovo ustoličenje: sv. Jakov je bio zaštitnik Krbavske biskupije koju su turska osvajanja izbrisala. Biskup se vraća u ove krajeve pod zaštitom sv. Jakova apostola. Svake godine on slavi misu na blagdan sv. Jakova na temeljima katedrale na Udbini. Tako je bilo i ove godine. Župnik fra Nediljko Knezović sa župskim suradnicima pobrinuo se da prostor bude dolično pripremljen za slavlje.
       U 11 sati oko biskupa okupili su se kanonici Senjskog kaptola, svećenici, bogoslovi i sjemeništarci i vjernici. Posebno se isticala grupa mladih koji su se pripremili za primanje sakramenta krizme. Nakon pozdrava biskup je započeo misno slavlje. U propovijedi je u kratkim crtama ocrtao burnu prošlost krbavske biskupije. Biskupski štap koji su nosili krbavski biskupi vratio se u ove krajeve i to nakon 500 godina. Zub vremena sve gurne u zaborav ali snagom vjere pobjeđujemo prolaznost. Nakon što su ispovjedili apostolsku vjeru zajedno sa narodom, mladi su pristupali biskupu koji im je podijelio sakrament kršćanske zrelosti. Pjevanje je predvodio mjesni župski zbor.
       Župnik fra Nediljko zahvalio je svojim vjernicima za trud u pripremi ovog slavlja. Nakon mise narod se povukao u hladovinu. Domaćini su u zgradi škole priredili zakusku biskupu, svećenicima, krizmanicima...
U isto vrijeme radovi na izgradnji crkve hrvatskih mučenika napreduju. Veliki „kran“ dizalice koji se upravo montira znak je da će se radovi nastaviti još većim intenzitetom.

Cjelovita propovijed biskupa Bogovića na sv. Jakova na Krbavi: 

1.    Zašto smo na blagdan sv. Jakova i ovdje?

U travnju 2000. godine već su sazreli uvjeti za osnivanje Gospićko-senjske biskupije, a odlučeno je da ću ja biti prvi njezin biskup. Apostolski nuncij Giulio Einaudi zapitao me 29. travnja 2000. godine imam li neki dan na koji bih želio preuzeti upravu biskupije, odgovorio sam mu da bih želio da to bude 25. srpnja na dan sv. Jakova, zaštitnika krbavske biskupije. Htio sam time reći da želim nastaviti ono što su naviještali apostoli, a na ovim prostorima njihovi nasljednici krbavski biskupi. Budući daje papinsko svečano pismo (bula) trebalo izići bar dva mjeseca prije, ona je službeno datirana 25. svibnja. Tako je 25. srpnjajubilarne 2000. godine održana svečanost uspostave Gospićko-senjske biskupije.
       Kako je u međuvremenu preminuo nadbiskup Anton Tamarut, koji me je trebao uvesti u službu, biskupski štap, simbol biskupske i apostolske vlasti, predao mi je predsjednik HBK nadbiskup zagrebački Josip Bozanić. Predao mije ne bilo koji štap nego onaj krbavskih biskupa, koji je 1460. odnesen u Modruš, a otuda 1493. - u vrijeme Krbavske bitke - u Novi Vinodolski i završio u Sakralnoj baštini u Senju gdje se i danas nalazi.
       U dogovoru s biskupijskim svećenstvom, odlučio sam da ću svake godine na taj dan, tj. na blagdan sv. Jakova, zaštitnika krbavske biskupije, služiti svetu misu na temeljima krbavske katedrale. I zato sarn danas ovdje kao biskup sedmi put zajedno s kanonicima starodrevnog Senjskog kaptola, svećenicima, bogoslovima, sjeme ni starci m a, krizmanicima, s vjernim pukom udbinskim i ostalim vjernicima.
Ako me Bog pozivi, ostaje mi još jedna sedmica.

2.    Sto pripada prošlosti a što je potrebno svakom vremenu i naraštaju?

Kada si dozovemo u pamet daje na ovom mjestu bio u srednjem vijeku grad krbavske županije, daje taj grad postao 1185. biskupijsko sjedište za cijelo područje sve do današnje Rijeke, postane nam jasno kako je sve na ovom svijetu prolazno. Sto je od toga ostalo? Vrijeme je bilo nenaklono tom gradu i cijelom kraju. Srušile su se njegove kule i tornjevi i sve je prekrila zemlja. Tek marljiva ruka arheologa uz slabu podršku društvenih struktura otkriva jasne tragove rrrvatskc slave na ovim prostorima, kako bi rekao Simun Kožičić Benja. Otkrivenje tek središnji dio krbavskog grada-njegova katedrala posvećena današnjem svecu - sv. Jakovu Starijem, apostolu. Granice krbavskog grada ni približno nisu došle na vidjelo.
       Ima li smisla, pitate se, tragati za tim povijesnim ruševinama i ruševinama povijesti?
       Sto li sve nije nastalo i nestalo, rodilo se i umrlo, izgrađeno i srušeno? Nastajali su gradovi i obrušavali se. nastajale su moćne države i nestajale u nemoći, vladale su moćne ideologije i odbačene kao štetne. No ono što je Jakov dobio u zadatak da širi svijetom ljubav Božju koja se najviše očitovala na Isusovom križnom putu i na Kalvariji, to ne prolazi i bit će važno i vrijedno do kraja svijeta. Poruka je to da Bog nije na strani onih koji čovjeka mrze, iskorištavaju i ugrožavaju, nego na strani onih koji čovjeka ljube, pomažu i spašavaju. U njima će život pobijediti smrt, u njima će sretna vječnost pobijediti nesigurnu vremenitost.
       Siriti tu poruku bila je glavna zadaća apostola koje je Isus poslije svoga uskrsnuća poslao u svijet. S tom zadaćom krenuo je i sv. Jakov. Legenda kaže daje dospio sve do španjolske. Taj zadatak preuzela je prije sedam godina na blagdana sv. Jakova Gospićko-senjska biskupija. U svijet je ušla nova snaga i počela se širiti iz Jeruzalema na sve strane. Ta snaga i sada djeluje i nezaustavivo će djelovati sve do konca svijeta. Ta snaga je najuspješnija kada se ne oslanja na silu. Zapravo samo onda i ondje nije imala kada se i gdje se oslanjala na silu. A bilo je i takvih slučajeva.No u ovom svijetu i dalje će djelovati \ druge sile. Bilo je sila koje su osudile Jakova na smrt, bilo je sila koje su rušile i ovu njegovu crkvu, ima i bit će sila koje će nastojati obezvrijediti poruku koju je Jakov naviještao, koje će i dalje rušiti crkve u kojima se okupljaju oni koji su takvom naviještaju povjerovali, ali neće nitko uspjeti ugasiti u svijetu nadu koja nam je po Kristu darovana. To svjedočimo i svi mi koji se danas nalazimo na temeljima crkve koja je bila posvećena sv. Jakovu apostolu.

 3. Na Jakovljevom zadatku

       Tu Jakovovu poruku nastavit će širiti na ovom prostoru Gospićko-senjska biskupija. Bili su na ovim prostorima nekada moćni hrvatski banovi, poznati srednjovjekovni velikaši, poslije slavni krajiški generali.Nije bez temelja mišljenje nekih stručnjaka daje ovdje zapravo nikla hrvatska srednjovjekovna država.Bilo je na ovim prostorima mnogo gradova i građevina među kojima se isticahu Krbavski grad na ovom mjestu sa svojom katedralom sv. Jakova.Ne idemo na naše korijene zato što želimo obnavljati stare sustave i gradove. Ne idemo ni na obnovu granica stare biskupije niti zidina stare katedrale. No ono što želimo svakako nastaviti jest onaj isti evanđeoski navještaj koji je ovdje svjedočen i odavde se širio. Zato smo pokrenuli projekt CHM koja stavlja naglasak na vrjednotama života i žrtve za druge. Takva poruka potrebna cijelom svijetu a posebno ovim našim prostorima na kojima je tako često nasilje usmjeravalo povijesna zbivanja.  Srušena je Jakovljeva katedrala, ali nije izgubila na vrijednosti poruka koju je Jakov naviještao i za koju je život prikazao.Na Jakovljevu zadatku je dakle smisao osnivanja Gospićko-senjske biskupije;Na Jakovljevu zadatku je gradnja Crkve hrvatskih mučenika nedaleko od ove katedrale. Ta crkva bit će ponad mjesta našeg stradanja da nam neprestano govori kako križ postaje pobjednička poruka kada ga se s Kristom nosi.
       Zahvaljujemo ovdje Bogu što imamo onih koji će nastaviti Jakovljev put i put krbavskih biskupa. To su naši sjemeništarci i bogoslovi. 6 (sjemeništaraca) + 6 (bogoslova) — točno koliko je apostola krenulo iz Jeruzalema u svijet. Obišli su slunjski dekanat. Svoje ljetno druženje završit će upravo ovdje. Molimo se za njih da se dobro pripreme kako bi apostolskim žarom naviještali evanđelje u našoj biskupiji.
Evo ovdje su naši krizmanici koji žele biti otvoreni istome Duhu koji je Jakov s drugim apostolima primio. I vi ćete primiti istoga Duha koji je vodio apostole i sv. Jakova. Tim Duhom vođeni došli su vjerovjesnici i na ovo naše područje. Nemojte dopustiti da u vama utihne taj evanđeoski glas. širite ga u svojoj sredini, prenesite ga na nove naraštaje. Bit će s vama i dalje vaši roditelji, vaš župnik i vaš biskup. No uz suradnju s darovima Duha, sada ćete moći samostalnije i dosljednije biti svjedoci poruke koju je sv. Jakov širio svuda gdje je stigao.
 

  Vijesti - Sve