Biskup Bogović s povjesničarima
Budući da će Komisija HBK za hrvatski martirologij organizirati u travnju znanstveni simpozij o žrtvama i mučenicima komunističke vlasti u Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini, smatra se uputnim u Hrvatskom institutu za povijest održati prethodno jedan pogovor na istu temu. Oba instituta spremna su pomoći u organizaciji simpozija i u stručnoj suradnji.
Željko Holjevac izvijestio je u kojoj je fazi priprema zbornika sa simpozija koji su organizirani u Gospiću, Otočcu i Udbini. Sudionici su se složili s prijedlogom Ivana Rogića da inicijativa dobije svoj „organizacijski sklop“ kako bi se pospješio rad na tako važnim zadacima. Šakić je istaknuo da njegov Institut već 20 godina radi na tome da žrtve drugog svjetskog rata prestanu biti tek statističke brojke, nego ljudi s imenima, sa svojim vrlinama i slabostima. U tom smislu govorio je i Ravančić, pozdravljajući prijedlog da njegov Institut organizira spomenuti pogovor prije simpozija o žrtvama. Mataija je tu dodao da Lika i danas živi posljedice svoga mučeništva te istaknuo potrebu razmjene baze podataka o ratnim i poratnim žrtvama jer je mnogo toga učinjeno ali nije „umreženo“. Smatra da bi na spomenutim zadacima dobro došla suradnja Zadarskog sveučilišta koje je već prisutno u Gospiću. Črpić vidi dobre mogućnosti u uključenju Katoličkog sveučilišta i njegovog Povijesnog fakulteta na istraživanju mučeničke dimenzije ratnih i poratnih žrtava. Na svoj način može tu pripomoći i Komisija HBK Justitia et Pax, čiji je on član.
Sudionici su se u svojim govorima često navraćali na Crkvu hrvatskih mučenika i pokušavali formulirati viziju njezine uloge u budućnosti. O tome je bilo prilike još konkretnije govoriti na popodnevnom dijelu skupa koji je bio na Udbini. Ta Crkva nije samo liturgijski prostor nego uključuje razne nacionalne sadržaje koji nadilaze čisto crkvene okvire.
Crkva hrvatskih mučenika sa svim dodatnim sadržajima može doista postati učionica hrvatske povijesti, smatra Kolak, ali je potrebno razrađivati i dorađivati neke elemente koji već imaju jaku podlogu u projektu. Kekez ukazuje na mogućnost povezivanja raznih rekreativnih aktivnosti na Krbavskom polju sa sadržajima CHM. Šetić vidi u projektu CHM mnogo prostora za angažiranje Društva hrvatskoga zmaja. To je u prvom redu podmirivanje troška za kip Ivana Pavla II., ali i za uređenje Memorijalnog parka. Što se tiče toga parka, postignuta je suglasnost da naš „zid plača“ krene kronološki od početaka kršćanstva pa do danas i to tako da bude svakom hodočasniku uočljivo koja su vremena bila više a koja manje stradalnička za naš narod.
Matijević u okviru tih programa potiče još bolju suradnju dvaju instituta. Predložio je dogovor između dvaju ravnatelja instituta (Vlado Šakić i Jasna Turkalj) i po mogućnosti s čelnikom Hrvatskog katoličkog sveučilišta. Šakić smatra to i svojim prijedlogom, a Ravančić je uvjeren da će ga prihvatiti i ravnateljica Hrvatskog instituta za povijest dr. Jasna Turkalj. Zajednički je zaključak svih sudionika sastanka da je potrebno nastaviti organizirani rad na istraživanju prošlosti Like i na pitanju žrtava komunističkog režima te na daljnjem osmišljavanju projekta Crkve hrvatskih mučenika.