Biskup Zdenko Križić predvodio slavlje svetkovine Tijelova u Senju

Na svetkovinu Presvetog Tijela i Krvi Kristove 3. lipnja, svečano večernje euharistijsko slavlje i tijelovsku procesiju predvodio je u senjskoj katedrali gospićko-senjski biskup Zdenko Križić, a koncelebrirali su: domaći župnik Richard Pavlić, župni vikari Mario Kralj i Igor Lulić te bivši župni vikar, sada župnik ogulinski Nikola Prša, asistirao je bogoslov Kruno Brajdić i posluživali ministranti.

Na početku misnog slavlja župnik Richard Pavlić pozdravio je predvoditelja oca biskupa Križića, sve prisutne  i svima zahvalio  za odaziv.

Biskup se u propovijedi osvrnuo na Posljednju večeru na kojoj je Isus, uoči svoje smrti, uzeo u ruke kruh te rekao svojim učenicima: „Ovo je tijelo moje – za vas. Ovo činite meni na spomen“ (1 Kor11, 24). Tako isto učinio je uzevši vino. Kao što je našem tijelu potrebna  hrana, tako je i duši potrebna hrana. Isus nam za hranu daje samoga sebe. Tijelovo je svetkovina kojom slavimo spomen na uspostavu Euharistije, ali i ponajprije potrebu vjernika da imaju još jedan dan posebne zahvalnosti za neizmjeran Isusov dar i kao zadovoljštinu za grijehe nevjere u stvarnu Isusovu prisutnost u euharistiji. Papa Grgur IV. 1264. blagdan Euharistije uvodi za cijelu Crkvu.

U 13. stoljeću bilo je mnogo poznatih osoba koje su primile viđenja ili nadahnuća da se u Crkvi uvede jedan takav blagdan kojim bismo na poseban način častili euharistiju. Veliki teolog onog vremena, Toma Akvinski, sastavio je  svečani časoslov i svečanu misu za taj blagdan, a napisao je i najljepše himne ikad napisane u čast euharistije. Neke od njih i mi dobro znamo i pjevamo ih na euharistijskim slavljima, posebno prigodom klanjanja Presvetoj euharistiji. Podsjetimo se himna „Usta moja, uzdižite“ iz njega prigodom klanjanja pjevamo zadnje dvije kitice:                     

Divnoj dakle tajni ovoj klanjajmo se smjerno mi,
stari zakon žrtvi novoj nek se sada ukloni,

vjera duši čovjekovoj nek spoznanje dopuni.

Bogu Ocu, Bogu Sinu hvala s pjesmom radosnom,
slavimo im veličinu, častimo ih dušom svom,
k Duhu Svetom nek se vinu glasi s dikom jednakom. Amen.“

Poznati su nam također euharistijski himni: „Klanjam ti se smjerno“ i „Hvali Sion Spasitelja“. Ti stihovi nastali su iz duboke kontemplacije i adoracije njihovih autora. U sljedećim stihovima, pisac Isusa naziva „Pelikane nježni“:

„Pelikane nježni, Spasitelju moj, blatna me u Krvi peri presvetoj.
I kap njena može svijet da spasi cijel, da bez ljage bude posve čist i bijel.

 Isuse kog sad mi krije veo taj, žarku želju molim ti mi uslišaj
Daj da otkrito Ti lice ugledam i u slavi tvojoj blažen uživam.“

U srednjem vijeku vjerovalo se da ptica pelikan hrani svoje mlade samim svojim tijelom i svojom krvlju. Bila je simbol roditeljske žrtve za djecu, a onda je za vjernike pelikan postao simbol Isusa koji svojim vjernima daje svoje tijelo i krv kao hranu na životnom putu.

Sveti Toma Akvinski u jednoj molitvi pred križem u crkvi u Orvietu čuo je riječi Isusa s križa: „Toma, lijepo si napisao o meni.“ Nije teško Isusa razveseliti. Molimo ga da mu nešto radosti može podariti i svatko od nas.

Stari zavjet je pun simbolike koja upućuje na Isusa. Židovi su krvlju janjeta   premazivali nadvratnike  kuća prije izlaska  iz Egipta, da smrt mimoiđe njihove prvorođene sinove. Snaga Isusove krvi daleko nadilazi onu starozavjetnog janjeta. Isusova krv jamstvo je vječnog života. Isus će sebe definirati kao „kruh života“ i dodati: „Ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove nećete imati života u sebi.“ (Iv 6,53).

U prvom čitanju čuli smo kako narod sklapa Savez s Bogom. Za savez je potrebno prikazati na žrtveniku žrtvu životinje. Krvlju te životinje škropi se poslije  narod da bi se naglasilo kako narod ovim savezom ulazi u krvni, odnosno rodbinski odnos s Bogom.

Isus, uspostavljajući euharistiju, govori o novom savezu u njegovoj krvi,  krvi Sina Božjega. To je vječni savez po kojemu postajemo djeca Božja. Slavljenjem euharistije, na ovu svetkovinu, izričemo veliku zahvalnost Isusu na tom neizmjernom daru. Dajemo zadovoljštinu za one koji u taj dar ne vjeruju i do njega ne drže i tako se odriču nebeskog lijeka i božanske snage. U ovoj svetkovini molimo i za sve vjernike koji vjeruju u Isusovu prisutnost u euharistiji, ali ne dolaze do svijesti da i oni, primajući dar s neba, trebaju postajati dar za druge. Molimo za sve nas da, primajući Tijelo koje se za nas predalo, i mi se predajemo za druge u ljubavi i služenju. Dopustimo euharistiji da nas pretvara u dar, kako je to bio naš Učitelj za sve nas. Molimo ga, neka nam pomogne da i mi budemo svjesniji veličine tog Isusovog dara, da u njemu otkrijemo Isusa koji nas voli, koji se za nas brine i po euharistiji želi ostati s nama u sve dane do svršetka svijeta. Amen.“ – završio je propovijed biskup Zdenko.

 Nakon svete pričesti  krenula je  iz katedrale tijelovska procesija s Presvetim Oltarskim Sakramentom ulicama i trgovima grada Senja i zaustavljala se uz četiri  postavljena oltara gdje su bila prigodna čitanja, klanjanje Presvetom i molitva biskupa za vjernike i grad. U procesiji su, nakon križa, pošli prvopričesnici i djeca posipajući laticama cvijeća ispred Presvetog, potom biskup s Pokaznicom i svećenici koncelebranti, bogoslov i ministranti. Baldahin su nosili članovi DVD-a Senj. Iza njih su pjevanje predvodili pjevači katedralnog zbora pod ravnanjem Ivana Prpića Špike i potom se uključili brojni vjernici.

Procesija je prošla gradom i vratila se u katedralu gdje je  obavljeno kratko klanjanje uz prigodne euharistijske pjesme, pohrana hostije, završni blagoslov  i zahvalnica Tebe Boga hvalimo.

s. Robertina Medven

Galerija fotografija