Blagovijest u Gospiću

rektora Bogoslovnog sjemeništa u Rijeci mons. Nikice Uravića i Nadbiskupskog sjemeništa „Zmajević“ u Zadru vlč. Marina Ninčevića, te ostalih svećenika. Misi su nazočili i predstavnici županijskih (u ime župana bio je predsjednik skupštine Krmpotić i dožupan Mataija) i gradskih (gradonačelnik Kolić, predsjednica skupštine Prpić, dogradonačelnica Grgurić) vlasti te dekan veleučilišta „Nikola Tesla“ g. šutić, ravnatelj skrednje škole u Gospiću Orešković i drugi.Obraćajući se nazočnima  biskup Bogović je pojasnio da je ovogodišnji sastanak biskupa riječke crkvene pokrajine otkazan zbog smrti majke biskupa Ivasa i zbog poteškoća na putovanju koje su imali biskupi vraćajući se iz Izraela (kvar na „Lufthansinom“ zrakoplovu u Telavivu).U propovijedi biskup je Srakić istakao Mariju kao uzor suradnje u ostvarenju Božjih planova. Marija je surađivala u ispunjenju Starog Zavjeta, surađivala je u otkupiteljskoj patnji Krista pod križem, surađivala je u prvoj Crkvi, te i danas surađuje u životu Božjeg naroda. u životu Božjega naroda kroz proslave različitih blagdana, u pučkoj tradiciji i pobožnosti, sakralnoj umjetnosti, ali i nacionalnoj povijesti. Neposredno prije svete mise u katedrali mons. Srakić je u intervju za vjersku emisiju Radio Gospića „Glas Crkve u Lici“ ukratko predstavio svoju biskupiju koja je površinom otprilike jednaka Gospićko-senjskoj, ali je znatno napučenija. Dok naša biskupija broji oko 80 tisuća katolika, dotle samo đakovačka broji oko 500 tisuća, a još 50 tisuća se nalazi u Srijemskoj biskupiji na području Srbije. Biskupija danas broji 178 župa razvrstanih u 16 dekanata. Tu djeluje 232 dijecezanska svećenika i 40 redovničkih. Na Teologiji u đakovu studira 129 studenata i studentica. Od toga su 33 svećenički kandidati. Na području ove biskupije djeluje 8 muških i 17 ženskih redovničkih družbi te jedan svjetovni institut. U osnovnim i srednjim školama na području biskupije djeluju 342 vjeroučitelja, od toga su 185 laici i laikinje, 34 redovnice i 122 svećenika. U Domovinskom ratu u đakovačkoj i Srijemskoj biskupiji potpuno je uništen 281 objekt (od toga 25 crkava); teško su oštećena 154 objekta (od toga 46 crkava); manje su oštećena 144 objekta (od toga 67 crkava).

Propovijed biskupa Srakića i pozdrav biskupa Bogovića...

MARIJA UZOR SURADNJE U OSTVARENJU BOŽJIH PLANOVA

Uvod

Blagdan je Blagovijesti ili Navještenja Marijina. Blagdan Gospodnji, ali i blagdan Gospin. Danas slavimo onu tajnu vjere koju izričemo u molitvi „Anđeo Gospodnji“ riječima: „I Riječ je tijelom postala i prebivala među nama“, Tim blagdanom, tim svetim događajem, ili još bolje rečeno, tim otajstvom vjere slavimo početak ostvarenja obećanja Božjih i svojih očekivanja. Bog Stvoritelj je postavio jedan zakon kojega se on drži, a to je zakon suradnje. On traži suradnju čovjeka u ostvarenju svojih planova. Marija koja u tome sudjeluje jest znak i uzorak kako treba surađivati, ali je ujedno i znak budućnosti prema kojoj idemo.

1.    Marija surađuje u ispunjenju Starog Zavjeta

To je ispunjenje započelo onoga časa kad je skromna djevica prihvatila Božju volju i poruku pred arkanđelom Gabrijelom.

Pogledajmo pobliže taj događaj:

Arkanđeo Gabrijel je pozdravio Mariju obiteljskim pozdravom: »Zdravo, milosti puna!«, ili još točnije rečeno: »Veseli se, milosti puna!«. Taj je pozdrav daleko većeg sadržaja negoli naš »Dobar dan« ili grčki »Veseli se«. U tom anđeoskom pozdravu čujemo jeku proročkih obećanja, kao što su ona proroka Sofonije - »Klikći od radosti, Kćeri Sionska, viči od veselja, Izraele. Veseli se i raduj se iz sveg srca... Gospodin, Kralj Izraelov, u sredini je tvojoj« (3, 14-15). Ili onog proroštva Zaharijina: »Klikni iz sveg grla Kćeri sionska, Viči od radosti, Kćeri Jeruzalemska. Tvoj Kralj, eto, tebi se vraća pravičan je i pobjedonosan« (9, 9).

Ti povici odnose se na »Kćer Sionsku«, tj. narod Izraelski (posebno na Jeruzalem), oličen (predstavljen) u zamišljenom liku jedne djevojke. - Ti isti povici radosti našli su svoje ostvarenje u jednoj djevojci, ne više zamišljenoj, nego živoj, koja stoji pred anđelom u ime cijelog naroda. U osobi Marijinoj Izrael je primio ostvarenje poruke: Bog šalje Kralja, Mesiju, usred svoga naroda.

Božja zamisao mogla se ostvariti jer je Marija izrekla svoj: »Neka mi bude«. Od sada cijela povijest ne samo Izraelskog naroda nego cijelog svijeta kreće novim putem, ne više putem obećanja nego ostvarenja. I postojanje Izraelskog naroda po Mariji dobiva smisao, jer je ona svojom spremnošću surađivati na Božjem planu omogućila da »Bog doista bude s nama«.

2.    Marija - pod Križem

Marija je nazočna i u drugom važnom događaju ljudske povijesti. Opisuje nam to Evanđelista Ivan u svome evanđelju. Vama je to dobro poznato: bilo je to pod križem. Promatrajući svoju Majku i učenika Ivana sa svoga križa Isus se obraća Majci i govori: »Ženo, evo ti sina«, a zatim je rekao Ivanu: »Sinko, evo ti Majke«, i dodaje: »od tog časa uze je učenik k sebi«. Budući da je cijelo Ivanovo evanđelje puno slikovitosti, ni u tim Isusovim riječima ne smijemo gledati samo sinovsku ljubav koja nastoji osigurati svojoj majci obiteljski smještaj. Vjernici koje je predstavljao »učenik, kojega je Isus ljubio«, primaju novu Evu. No taj puta ne Evu neposlušnu koja želi »iskusiti dobro i zlo«, nego Evu, koja ostaje vjerna Božjim riječima. Da, toga časa, kad se rađa novi život na svijetu, od kojeg će živjeti kasnija pokoljenja, potrebna je majka tog novog života. I daje se nova majka, majka svih živih. Od naše strane to je najljepše ime koje možemo njoj pridijevati: Majka. Zato je svaki blagdan Marijin, blagdan Majke. Pa i ovaj.

3.    Marija - u prvoj, mladoj Crkvi

Prisutnost ove nove majke napose se osjetila u prvim danima mlade Crkve. Sveto nam pismo ne govori, je li Marija bila nazočna u dvorani zadnje večere baš u samom času kad je sišao Duh Sveti. No pisac Djela apostolskih opisujući prve dane nakon Isusova uzašašća daje nam to naslutiti: »Svi su ovi bili jednodušno ustrajni u molitvi zajedno s nekim ženama. Isusovom majkom Marijom i braćom njegovom« (Dj 1, 14). A i Predaja nam kaže da je bila nazočna i Marija Isusova Majka. Kao što je u času navještenja Marija označavala Izraelski narod, na dan silaska Duha Svetoga ona je znak novog naroda Božjega, da, ona je Žena koja kod porođajnih muka ne misli na svoje trpljenje. Ako uzmemo da je svatko od nas »Crkva«, Crkva u malom, onda je Marija s tog stajališta, živo oličenje (poosobljenje) Crkve, također naša Majka.

4.    Marija - u životu Božjega naroda

Život Božjega naroda i na Istoku i na Zapadu dokazao je kroz povijest da je Marijin put pravi put prema nebu, prema Gospodinu. Marija je prvi odgovor od strane ljudi na Božju dobrotu. Ona je naša »prethodnica«, Ona pokazuje kako treba odgovoriti Bogu, kako treba s Bogom surađivati. Taj Božji narod znao je kroz povijest cijeniti taj biser ljudskog roda.

a) Blagdani - Božji je narod slavio Mariju ustanovom najrazličitijih blagdana preko godine. Mi ih znamo: Blagdan Rođenja, Očišćenja, Blagovijesti, Uznesenja, Pohođenja, Bezgrješnog začeća, Snježne Gospe...

b) Nazivi - Osjećajući njezinu pomoć i zaštitu Božji je narod Gospu nazivao najrazličitijim imenima koja su označavala njezinu ulogu u Otkupljenju i životu svakog pojedinca: Pomoćnice kršćana, Majko Božje milosti, Utočište grješnika, Izvore života, Vrata nebeska... U svom oduševljenju prema Mariji kršćanski zanos pronalazio je neprestano nove nazive. Imena su se nagomilavala u beskraj jedno za drugim, i kršćanski su je narodi častili slijedeći svoju maštu, ili bolje reći, svoje srce: Naša Gospa od Milosti, Naša Gospa od svih Milosti, Naša Gospa Pomoćnica, Naša Gospa od Dobre Pomoći, Naša Gospa od Mira, Naša Gospa od Spremne pomoći...

c) Crkve - Od prvih kršćanskih vremena njoj su se dizale crkve, hramovi, oltari. Postoje iskopine još iz apostolskog doba, iskopine crkava Mariji posvećenih. U staro doba u samom Carigradu bilo je 58, a u njegovoj neposrednoj blizini još 20 crkava Mariji posvećeno. U Francuskoj samo u napučenim centrima, mjestima, selima ima 1300 crkava i kapela posvećenih Mariji. Ne idimo tako daleko, u našim krajevima ima 400 crkava i 8000 kapelica i oltara njoj posvećeno.

Srednji vijek je poznat po gradnji velebnih katedrala i crkava od kojih je većina Mariji posvećena. Kad je pred jednom od njih u Coutances-u (Kutansu) stajao, glasoviti graditelj Vauban uskliknuo je: »Koji je uzvišeni luđak podignuo te divote?« Najčešće ne znamo imena graditelja, zapravo nisu ih oni gradili nego Božji narod koji se odricao svog imetka, svog vremena... »Siromašni daju svoju radnu snagu, bogati srebro, svećenici znanje, a umjetnici svoj genij. To je nešto jedinstveno u povijesti umjetnosti« (E. Male).

d) Pobožnosti srca - Iz kamenitih hramova kroz blagdane i zazive trebalo bi prodrijeti u svetište duša. U svakom kršćanskom srcu podignut je oltar Mariji. Uđimo u jednu katoličku crkvu i gledajmo one koji mole. Ako ima pedeset osoba, dvadesetipet ih ima krunicu u ruci. A još polovica od ostalih, budimo sigurni, zazivaju Djevicu. Za dobar dio vjernika moliti znači moliti se Mariji. Pa tko će im to zamjeriti? Zar nije veliki Dante, pjesnik i teolog srednjeg vijeka pjevao: »Gospo, vrijednu, silnu svak te znade, - ko pomoć ište bez tebe taj sprema - na let se, a za nj krila ne imade« (XXX, 13).

I ne samo mi katolici. Mariju isto tako pobožno štuje kršćanski Istok koji pali svijeće pred Bogorodičinim ikonama što rese svaku pravoslavnu crkvu i mnogu njihovu kuću.

5.    Marija u našoj prošlosti

Naši pradjedovi bili su svjesni da im Marija pomaže shvatiti Boga, shvatiti i prihvatiti čovjeka. Nije se radilo o nekakvom praznovjerju i sebičnom zazivanju u nevolji. Kad je prigodom 25-godišnjice ukazanja Majke Božje u Fatimi Papa Pio XII g. 1942. cijeli svijet posvetio Prečistom Srcu Marijinu, rekao je između ostalog i ove značajne riječi: »Blago narodu kojemu je Gospod njegov Bog i kojemu je Kraljica Majka Božja«. Ako bacimo samo letimičan pogled na našu prošlost, lako ćemo se uvjeriti, da je kroz 13 vjekova naše slavom ali i tragedijom ispisane povijesti naš narod častio Mariju i kroz to čašćenje nastojao ostati uz Boga. Povijest hrvatskog naroda mogli bismo nazvati »povijest pobožnosti i štovanja Blažene Djevice Marije«.

a) Naše najstarije crkve. ¬ Naše najstarije crkve bile su posvećene Mariji. Prva kršćanska crkva koju su uopće upoznali naši pradjedovi bila je današnja splitska katedrala, bivša grobnica cara Dioklecijana, koju je prvi biskup Ivan Ravenjanin pretvorio u kršćansku crkvu i posvetio je Blaženoj Djevici Mariji u VII. stoljeću.

b) Prvi hrvatski knezovi i vladari nastavili su to štovanje. U Solinu kraj Splita sagradili su za sebe grobnicu, i ta je crkva bila posvećena Mariji, a poznata je u povijesti pod imenom »Gospa od otoka«, kraj koje smo prije nekoliko godina proslavili naš značajan jubilej.

c) Kasnije su to štovanje i ljubav prema Mariji u našem narodu podržavali i širili osobitom revnošću i uspjehom naši redovnici: pavlini, franjevci, dominikanci i isusovci. S poviješću pavlinskog reda u našim krajevima tijesno je povezan razvoj naših marijanskih svetišta, npr. u Bistrici i Remetama. Franjevci su podignuli svetišta u Trsatu, Olovu, Sinju, Sotinu... Dominikanci su negdje neposredno negdje posredno uvodili Mariji najomiljeniju pobožnost sv. Krunice a uz nju škapular. Isusovci su čitave generacije naših mladića i djevojaka, muževa i žena i djece odgojili u naročitom štovanju Majke Božje preko Marijinih kongregacija.

U stoljetnim borbama s Turcima Marija je davala snagu i poticaj našim pradjedovima da ustraju u borbi za svoje svetinje. To dokazuje i slučaj s Tomom Bakačem, banom, koji je nakon jedne pobjede nad Turcima došao u Zagreb. Zagreb ga je veličanstveno dočekao, ali on je prošao kroz to mnoštvo svijeta i uputio se u katedralu da se ondje pred oltarom Majke Božje njoj zahvali za uspjeh.

Zaključak:

Sve to što je kršćanski svijet od početka činio i izražavao prema Gospi potvrđuje njegovu vjeru u otkupljenje koje se u punini ostvarilo u Mariji koja nam je primjer: »Marija ostaje za Crkvu i za kršćane uzor skromnog djelovanja koje se ne ostvaruje silom ovog svijeta, nego nutrinom koja izvire iz bogatstva i naravi koju usavršuje milost« (Laurentin).
 I Riječ je tijelom postala… Plodovi Božjeg nauma utjelovljenja Božje Riječi  ostvaruje se i po našoj suradnji, po našem „Neka mi bude“.

 

Pozdravni govor biskupa Bogovića:

 Blagdan zaštitnika naše katedrale slavimo ove godine 31. ožujka jer je kalendarski Blagovijest unutar Velikog tjedna pa je proslava trebala biti premještena. Prvi put slavlje predvodi predsjednika Hrvatske biskupske konferencije, i to upravo onaj koji je ovdje u Gospiću izabran na tu službu. To je đakovački i srijemski biskup mons. Dr. Marin Srakić. Predsjednik je 11. ovog mjeseca posjetio Gospić kada smo razgovarali o prilikama u Biskupiji i o službama koje gospićko-senjski biskup obnaša unutar HBK. Hvala što se odazvao našoj molbi da danas predvodi bogoslužje i propovijeda.
Biskupi naše metropolije došli su ovamo gotovo ravno iz Nazareta gdje se na početku naše ere zbio događaj koji danas slavimo. Bili su, naime, u Svetoj zemlji i riječki nadbiskup i metropolit mons. dr. Ivan Devčić i krči biskup mons. Valter Župan, a mons. Ivan Milovan porečki i pulski biskup bio je u Lurdu na biskupijskom hodočašću. Ovima u Izraelu se pokvario zrakoplov pa su se u Domovinu vratili sa zakašnjenjem tako da nismo mogli održati sabor biskupa naše metropolije.
Vojni ordinarij mons. Juraj Jezerinac nalazi se zapravo na svom području jer je on na svome gdje su vjernici vojnici i policajci. Ima ih dosta u Gospiću i još nekim našim mjestima. Napose nam je drago što ih ima na Krbavskom polju iznad kojega gradimo Crkvu hrvatskih mučenika. Pozdravljam mons. Jezerinca.
Trebali su ovamo stići naši susjedi iz Dalmacije na čelu s metropolitom, ali je umrla majka šibenskog biskupa mons. Ante Ivasa pa su danas ostali na sprovodu.
Zadarskog nadbiskupa zastupa rektor sjemeništa u Zadru vlč. Marino Ninčević, a naše sjemenište u Rijeci rektor mons. Nikica Uravić. Pozdravljam bogoslove i sjemeništarce. Prošle korizme doživjelo je naše svećenstvo teške udarce: jedan svećenika paraliziran, jedan oslijepio, a jedna čak ubijen. Sve se to osjetilo na Veliki četvrtak na našem svećeničkom skupu. No bili je tako utješno upravo tada vidjeti naše bogoslove i sjemeništarce u našem svećeničkom društvu. Sjetio sam se tada zgode koju je ovih dana zapisao don Anto Baković. Kada su njegova župnika vodili na strijeljanje Anto je plakao kao i drugi oko njega. Župnik mu reče: Anto ne plači nego me zamijeni! U to vrijeme stradali su u Gospiću župnik Dragutin Kukalj i kateheta Vladimir Kargačin. U našim današnjim teškoćama ohrabruje što vidimo tko će nas zamijeniti.
S nama su predstavnici županijskih i gradskih vlasti. Tu su predsjednik županijske skupštine Ličko-senjske Petar Krmpotić, dožupan Ivica Mataija i gospićki gradonačelnik Milan Kolić, te dekan šutić. Pozdravljam njih i njihove suradnike, ako i predstavnike vojske i policije i drugih ustanova.
Gospodo biskupi monsinjori, predstavnici gradskih i županijskih vlasti, dragi naši gosti, u ime svećenika i svih ovdje okupljenih vjernika ja vas od srca pozdravljam.
Pozdravljam i vas dragi svećenici, redovnici i redovnice, bogoslovi i sjemeništarci naše biskupije kao is ve vas prisutne u našoj katedrali na dan njezina zaštitnika. Pozdravljam i članove biskupijskog pastoralnog vijeća i preporučujem im da u ovoj Godini župnih pastoralnih suradnika unesu svu svoju revnost u stvaranju jaki župnih pastoralnih suradnika aktiviranju suradnica u pastoralu na području cijele biskupije.
Gospodine predsjedniče HBK, vodite nas kroz ovo liturgijsko slavlje.

 

  Vijesti - Sve