Bogojavljenje u Slunju
Naše poimanje čovjeka temelji se na vjeri da je on Božje stvorenje, da ga je Bog stvorio kao muško i žensko, da ga je Krist uzdigao na razinu svoga brata i djeteta Božjega. Taj čovjek po Isusu Kristu, pa i onda kada je u štali, zaslužuje da mu se poklonimo i da mu se darujemo, u duhu mudraca koji su došli k Isusu. Isus nije htio biti jedinka među ljudima, on je to dostojanstvo pribavio svakom čovjeku koji se na nj osloni. Tom čovjeku idu se pokloniti i jednostavni i učeni, pastiri i mudraci. To je kršćansko poimanje čovjeka, zaključio je biskup Bogović. Drugo je poimanje čovjeka Herodovo po kome čovjek vrijedi onoliko koliko može služiti svrsi imalo je u povijesti brojen poklonike kao Hitlera i Staljina za koje je čovjek mogao postati štetočina ako nije služila njihovim prohtjevima žeđi za vlasti.
Biskup je zatim progovorio o odnosu i razlici između učenja i odgoja. Ljudi pošto su drukčije odgojeni imaju različite sustave vrijednosti. Dobro odgojen čovjek koristit će svoje znanje za dobro, a loš na zlo. Kad majka uzme nož, djeca se mogu veseliti jer će ona njime odrezati kruh, ali kad ga uzme ubojica treba bježati od njega. Može to biti baš isti nož, ali nije u rukama iste osobe. Znanje je također jedna vrsta bogatstva; ovisi kako se tko njime koristi: da ljude obdaruje ili da ih podjarmljuje. Odgoj je ono temeljno, a sva druga znanja su nadogradnja. Bez sumnje je u nas danas pitanje odgoja (formacije), a ne tek znanja (informacije). Jasno nam je što je temeljno, a što je nadogradnja. Presudno je na kakav se sustav vrijednosti (odgoj) oslanja to znanje?. Ako je odgoj dobar, onda će se i znanje ispravno koristiti. Znanje može biti veoma korisno, ali nije dovoljno da bi se krenulo u ispravnom smjeru. Ovisi o kakvim je rukama, ovisi od odgojne podrške na kojoj stoji, od sustava vrijednosti koji ga podržava. To je temeljno, a drugo je nadogradnja. Znanje onoga koji mrzi čovjeka može biti jako opasno, kao Herodovo koji je sve dobro istražio i znao.
Zato začuđuje izjava neke skupine nastavnika koji su shvatili da se sporimo o nevažnim stvarima, nadogradnji a zaboravljamo temelje. Jednako je čudno da se premijer izruguje i ironizira stvar pa kaže da će osnovati udrugu roditelja za povijest i književnost, kad već Crkva traži da se pita roditelje za predloženi zdravstveni odgoj. Ne tumara mladež okolo zbog nedostatka znanja iz pojedinih predmeta, ne napijaju se i razbijaju zbog nedostatka znanja, nego zbog nedostatka moralnih i etičkih sustava vrijednosti koje se ispravnim odgojem dobivaju, a krivim razaraju. Kardinal je upotrijebio teške riječi da način kako to aktualna vlast danas nameće dovodi do „razaranja čovjeka i nesreće za Hrvatsku“. Treba djecu najprije učiti kako druge voljeti, kako živjeti za njih kao što su drugi za njih živjeli, da i oni poput Mudraca („tri dara nošahu“) nose dar za drugoga i tako k njima prilaze.
Predbacuje se Crkvi da je zaostala u prošlim stoljećima. Jesmo li mi nazadni kada se neprestano vraćamo unazad dvije tisuće godina? Mi i danas govorimo ovdje o događajima koji su se dogodili pred 20 stoljeća. Mi ne smatramo da je sve novije bolje, a sve što je starije da je lošije. Mnogo toga vrijedilo je jučer, vrijedi i danas i vrijedit će sutra. Jednako u 21. stoljeću kao i u prvom treba slušati svoju savjest, treba tražiti istinu kao što su je tražili mudraci „s istoka“. Jednako se danas treba čuvati onoga duha Herodova koji proučava, skuplja znanje o djetetu i glasno govori da to čini kako bi mu se poklonio, ali iza te varke krije se nakana da se dijete ukloni, da ga se ubije. Nisu se, dakle, na isti način služili znanjem koje su imali.
Nakon mise biskup je sa svojim sumještanima po tradiciji zaigrao kolo Janje moje.