BUŽIM: Proslava sv. Tere i obljetnica smrti bana Jelačića

Brošura čije izdanje je poduprla i ekološka udruga "Bužimski izvori" a koju je pripremio kancelar i tajnik Gospićko-senjske biskupije mr. fra Draženko Tomić donosi i prikaz same župe Bužim s osnovnim podacima vezanim za njenu povijest.

Organizira se prigodni program:

15. listopada u 17 sati biskup Bogović predvodi sv. misu u župi sv. Terezije Avilske u Bužimu; nastupa zbor HKPD JELAčIć iz Petrovaradina; sudjeluju Hrvatske povijesne postrojbe iz Dubrovnika, Pregrade, Otočca i Gospića.

16. listopada u 19 sati u KIC-u (Gospić) predavanje o banu JOSIPU JELAčIćU Bužimskom prigodom 150. obljetnice smrti; predavači su biskup Bogović i povjesničar dr. Anđelko Mijatović. Predavanjima ce nazočiti i član obitelji pokojnog bana Ječića Marcel Jelačić, nastupa zbor HKPD-a Jelačić iz Petrovaradina; u 17 sati u Bužimu sv. misa.

17. listopada u 18.30 sati u Malom salonu Muzeja Like u Gospiću izložba slika speleo-art Galerije Alti DDISKF-a Dinarida - Društva za istraživanja i snimanja krških fenomena, te promocija filma Bužimski Vrbas; u 17 sati sv. misa u Bužimu

17. i 18. listopada likovna kolonija u Bužimu i na Baškim Oštarijama.

18. listopada u 14 sati u Gradskoj sportskoj dvorani Gospić prijateljska košarkaška utakmica Veterana Cibone i Gospića; u 12.30 misa u Bužimu.

 

Dr. Anđelko Mijatović: HRVATSKI BAN JOSIP JELAčIć BUŽIMSKI
Hrvatski ban Josip Jelačić (1848. – 1859.) najslavniji je i najomiljeniji ban u hrvatskoj povijesti, i to stoga što su u «proljeće naroda», kako se naziva 1848. god., kada su svi europski narodi stvarali svoje nacionalne programe i tražili njihova rješenja, i Hrvati, pod Jelačićevim vodstvom, pozivajući se na svoju tisućljetnu državnost te na povijesno i prirodno pravo, ustali u obranu suvereniteta, ali i zagovarajući slobodu i ravnopravnost naroda u Habsburškoj Monarhiji.

Godine 1848. revolucionarni je val u čitavoj Europi pomeo sve sustave koji su 1815., voljom sila pobjednica nad Napoleonovom Francuskom  (Engleska, Pruska, Rusija, Habsburška Monarhija), nametnuti europskim narodima. Nisu tada pobjednice učinile to u duhu  modernih i suvremenih težnji, nego s ciljem oživljavanja starih monarhijskih sustava. Hrvati su se tada našli, bez vlastitih nacionalnih pa i  bez obrambenih institucija, na udaru hegemonističke velikomadžarske težnje koja je u svom programu imala stvaranje velike Madžarske od Karpata do Jadrana,  negirajući sve narode u tom području.

Revolucionarna previranja 1848. u Hrvatskoj imaju mnogo sličnosti s previranjima u drugim državama i narodima, a posebno su obilježena otporom spomenutom velikomađarskom programu. U svima njima Jelačić  je obnašao središnju i glavnu  ulogu. čim je postao banom prekinuo je sve državno-pravne veze s Madžarskom, među prvima u Europi ukinuo je kmetstvo u Hrvatskoj i tako pridonio pravednijem rješavanju socijalnoga pitanja, sazvao je Hrvatski sabor i posebno se založio za organizaciju banske vlasti i vojno-sigurnosnih institucija, a na madžarske ratne prijetnje odgovorio je ustrojstvom hrvatske narodne vojske.

Upravo, pod Jelačićevim je vodstvom, hrv. narod 1848. stvorio obrambene institucije i vojsku s kojom je, kad nisu uspjeli pregovori s Madžarima o mirnom rješavanju spora ustao u obranu domovine; koncem kolovoza 1848. oslobodio Rijeku; u početku rujna 1848. odbacio neprijateljeve oružane snage s granice na Dravi, oslobodio Međimurje, a potom rat prenio na protivnikovo područje. Jelačić se je iskazao kao veliki strateg i kao zapovjednik s velikim operativnim iskustvom. U Jelačićevoj vrhovničkoj civilnoj i vojnoj osobi 1848. ujedinjene su hrv. zemlje od Boke Kotorske, Dalmacije, Primorja i Rijeke do Mure, Drave, Dunava i Zemuna.

Kad je 1849. završio rat, a u Monarhiji zavedeni apsolutizam i centralizam odnosno ukinute nacionalne samouprave postignute u proljeće 1848., Jelačić se protivio takvoj politici Bečkoga dvora. Nastojao je što više sačuvati stečene hrvatske autonomne slobode.

Upravo i jedino njegovim zalaganjem koncem 1849. potvrđeno je priključenje Međimurja Hrvatskoj oslobođenoga 1848.; usprkos centralističkoj politici da nametne njemački jezik, u Hrvatskoj je hrvatski jezik ostao službenim; grad Zagreb je 1850. ujedinjen u jedinstvenu općinu i time su mu postavljeni temelji modernoga grada, u Zagrebu je 1851. radom počelo Hrvatsko narodno kazalište i time je Zagreb postao prvim kulturnim središtem hrvatskoga naroda; Josip Juraj Strossmayer 1849. postao je đakovačkim biskupom, a time i mecenom hrvatske kulture, prosvjete i znanosti, Zagrebačka biskupija uzdignuta je 1852. na stupanj nadbiskupije čime je Crkva u Hrvata postala neovisna od madžarskoga utjecaja itd. Jelačić je za svoga banovanja općenito mnogo pridonio razvoju moderna gospodarstva, cestovnih i željezničkih prometnica, školstva i prosvjete, sudstva i uopće kulturnoga života u Hrvatskoj. Zapravo, ukupnim djelovanjem Jelačić je u okviru prilika svoga vremena učinio sve za bolji razvitak Hrvatske i upravo su njegovim zalaganjem u vrijeme njegova 11-godišnjega banovanja u Hrvatskoj su uspostavljeni svi politički, kulturni, crkveni i gospodarski odnosi koji su u drugoj polovini XIX. stoljeća poslužili kao osnova razvoju moderne hrv. nacije i Hrvatske kao moderne europske države.

Hrvatski krajiški rod Jelačića posebno je u Lici nazočan već stoljećima. Od oko 1500. godine Jelačići su vlasnici četverokutne utvrde Bužim nedaleko od Gospića. Po toj tada dosta značajnoj utvrdi, dužine 39 metara i visine 24 – 30 metara, Jelačići, pa i ban Josip Jelačić, svom prezimenu dodavaju pridjevak Bužimski odnosno izraz kojim naglašavaju da su od Bužima. Svaku prigodu, pa i ovu, treba iskoristiti i ukazati na značenje roda Jelačića koji su stoljećima u hrvatskom narodu obnašali vrlo odgovorne i značajne uloge. To posebno zaslužuje ban Josip Jelačić koji je kao nijedna povijesna osoba ušao u kolektivnu svijest hrvatskoga naroda, ali i kao zagovaratelj ravnopravnih naroda i u kolektivno pamćenje drugih europskih naroda, posebno slavenskih naroda u Habsburškoj Monarhiji.

O povijesti župe Bužim pročitajte na ovoj stranici 

  Vijesti - Sve