GOLI OTOK: Ugradbeni kamen za CHM
Među dvadesetak posjetitelja ova dva nekadašnja zatvora bili su predsjednik Hrvatskog društva političkih zatvorenika Ličko-senjske županije Ivan Vukić, dopredsjednik HDPZ Rijeke i urednik časopisa Politički zatvorenik a ujedno i književnik Andrija Vučemil kao i članovi HDPZ Ogulina Josip Ceranić stariji i mlađi s obiteljima. Cilj je bio zabilježiti sve strahote koje su politički zatvorenici imali u bivšem komunističkom sustavu a koje su vrhunac okrutnosti i nečovječnosti doživjele na ovim kvarnerskim otocima koji su ušli u memoriju Hrvata po najgorim strahotama.
Ivan Vukić je istaknuo da je Lika bila veliko stratište a Goli otok saborni logor za civile. Isto je tako cilj da se ispravi česta netočnost da su na Golom otoku robovali samo IB-ovci. Andrija Vučemil koji je kao mladić osjetio okrutnost Golog otoka istaknuo je da nakon 1954. godine na Goli otok dolaze i ostali kadrovi na partijski preodgoj kao i oni s krvnim deliktima ali i politički zatvorenici.
U višesatnom obilasku Golog otoka uz stručno vodstvo Andrije Vučemila i Josipa Ceranića, starijeg i mlađeg ukazao je da su zatočenici dolazili brodom iz Bakra a zatim sa lukobrana u špaliru s obje strane su ih dočekivali zatočenici koji su im morali batinanjem poželiti dobrodošlicu. Zatvorenici bi bili zatim 21 dan u karanteni gdje bi im određivali zanimanje u kome bi radili. I danas je cijela jedna ulica prepuna golemih proizvodnih hala betonare, stolarije, pletione i obučare u kojima su zatvorenici proizvodili finalne proizvode a sve je to bilo dio kombinata Velebit čije je sjedište bilo na Golom otoku.
Kamen za memoriju na Udbini uzet je s mjesta gdje su pronašli ostatak sprave za mučenje, drvenih nosila na koja je stavljan veliki kamen a kojeg su naprijed nosila dva jača zatočenika a odzada kažnjenik. Posebno je dojmljivo bilo mjesto za mučenje tkzv. Petrova jama, kao i odjel C 102 za izolaciju, gdje su bile samice i gdje se radilo u kamenolomu. Posjećena je i srednja škola Rab II za zanimanja odnosno šUP. Na kraju se obišlo i „žicu“ odnosno dio gdje su zatočenici spavali i gdje su autonomno organizirali svoj život a što je bio i dvosjekli mač jer su najgori kriminalci u dosluhu sa stražarima mogli vršiti dodatnu torturu nad političkim zatvorenicima.
Posebno su emotivno primili svoj boravak na Golom bivši zatočenici a veliko iznenađenje obuzelo je Vučemila kada je na golemom platou za sakupljanje vode kišnice netko od posjetitelja Golog otoka nedavno od kamenja napisao njegov stih iz zbirke poezije „kamen na kamen opet samo kamen“.
Dojam „neutralnih“ posjetitelja je prilično sumoran, jer golemi kompleksi Golog otoka propadaju a time i mogućnost da se prikaže dio nekadašnjeg totalitarnog sustava mladim generacijama. Goli otok iz pravca Raba odnosno Lopara posjećuju brojni turisti, pretežito strani, no oni tu dolaze radi kupanja, kupovine suvenira a da većina njih uopće ne zna kakav se tu nalazio pakao koji je ubijao ljudskost u čovjeku.