GOSPIĆ: Biskupova božićna poruka
Dragi vjernici! često se osjećamo u ovom nenaklonom svijetu nemoćni i napušteni, slabi i nezaštićeni. Tako se katkada osjeti i cijela obitelj, a svjedoci smo da se slično osjeća i naš narod. čini nam se da su trenuci takvih osjećaja beskorisni. čak što više – štetni. Naviru nam pitanja: „Zar nismo zaslužili nešto bolje i zašto se to nama moralo dogoditi?“
Cijeli Isusov život poručuje nam nešto drugo, već od njegova rođenja. Iako je i sam bio podložan svim ljudskim nedaćama, stekao je, noseći se ispravno s njima, „ime nad svakim imenom“ (Fil 2, 9).
Pišem vam, dragi vjernici, ovu božićnu poruku na blagdan Krista Kralja kada nam evanđelje donosi sliku Isusa u nimalo povoljnoj poziciji: svezan i izudaran stoji pred predstavnikom svjetovnog moćnika – pred Pilatom.
Ako taj prizor nemoćnoga Pravednika pred sudom svijeta usporedimo s rođenjem Isusa Krista, kada se već kao dijete morao sklanjati pred nasilnikom Herodom, kao da nam se nameće zaključak: „Završio je kako je i počeo!“ Naime, u jednom i u drugom prizoru očitovana je nemoć pred sudištem ovog svijeta.
Skloni smo pitati zašto se tada - da se izrazimo riječima Staroga zavjeta – nije očitovala snažna Božja „desnica i mišica“ te zaštitila Pravednika?
Gledano čisto ljudskim očima, lako bismo mogli povjerovati da je Herodova i Pilatova pozicija po sebi uvijek bolja od Kristove. Zato ljudi priželjkuju više takvu poziciju: da mogu što im se prohtije i imaju što zažele, tj. da imaju moć i bogatstvo.
Isus je bio svjestan da za njega ne postoje izgubljene pozicije. Sa svake je on činio dobro na liniji svoga poslanja koje je „radi nas i radi našega spasenja“. što više ga zloća svijeta pritiskala, to se jače aktivirala i očitovala ljubav, pred Bogom i svijetom, koja je nadjačava. U časovima nemoći i odbačenosti zloća svijeta gura ga na rub besmisla, ali njegova neslomiva ljubav ostaje i dalje neokrnjena i čista. On nije tražio put kako steći za sebe poziciju moćnijega i jačega, nego kako biti moćniji i bogatiji za drugoga, za one koji se osjećaju nemoćni i bolesni, žedni su gladni, pritisnuti i progonjeni – kako njima biti blizu. Pače, poistovijetio se s onima koji ne samo da nisu mogli nego nisu ni željeli nametnuti se silom svojoj okolini, nego su sami bili izloženi nasilju i nepravdi sa strane te okoline. Krist će ih u svom konačnom pravorijeku prepoznati kao svoje. On ih već u ovom svijetu zove blaženima. A oni su doista slični onom nemoćnom djetetu koje mora bježati pred Herodom, onom Pravedniku koji stoji svezan pred Pilatom.
Do tog konačnog pravorijeka treba računati da će u svijetu i dalje djelovati pogonske snage koje nazivamo: mržnja, osveta, nasilje i različita druga zla. Koliko se toga dogodilo i događa pokrenuto tim zlim snagama! One su utjecale i na Isusov život, iako im se on nije nikada priklonio, a utjecat do kraja i na život svakoga čovjeka jer je svijet zaražen zlom.
Slikovito govoreći, svime što se na svijetu događa kao da se upravlja sa zapovjedne ploče prekrivene raznim tipkama na kojima piše što se kojom pokreće: ljubav, mržnja, istina, pravda, mir, nepravda, red, nered, i sl. U nekim momentima pritišću se više one loše, a u nekima one dobre.
U vremenima kada se razbukta zlo, u skupinama ili pojedincima, svijet je ispunjen glazbom zloće pa nastaju nemiri, neredi i sukobi. Takva znade postati upravljačka ploča ovoga svijeta.
Isus je instalirao jednu novu „upravljačku ploču“ na kojoj nema nijedne tipke koja bi pokretala zlo u svijetu, u pojedincu i skupinama. Nijedna tipka s te ploče nije pokrenuta, a da u njoj ljubav nije glavna pogonska snaga. Krist se, naime, nikada ne suprotstavlja zloći zloćom, nasilju nasiljem, mržnji mržnjom. On se svemu suprotstavlja ljubavlju i dobrotom. Zato će često izgledati da se ne zna i ne može nositi sa silama ovoga svijeta, da nije u „trendu“ ovoga svijeta, nemoćan kao u štalici ili pred Pilatom. No upravo kroz to nesudjelovanje u snazi zloće, snažno progovara ljubav. Nemati snage za mržnju, osvetu izgleda mnogo puta u ovom svijetu štetno, izraz nemoći, ali Bog je u tom smislu uvijek nemoćan jer je on čista ljubav. Kada te netko udari, možeš pritisnuti „tipku“ osvete pa mu još jače uzvratiti. No možeš pritisnuti tipku ljubavi, pa nećeš uzvraćati. Već time što nisi želio uzvratiti znači da radi neka bolja „tipka“.
Bog po svome Sinu i njegovoj Crkvi u svijetu neprestano oduzima snagu onih negativnih tipki, radi na njihovom potpunom isključenju, odnosno vodi prema vremenu kada će sa svojom ljubavlju biti sve u svemu. Kada Bog bude sve u svemu - slikovito rečeno - tada će biti izvan funkcije sve one tipke koje pokreću mržnju, nepravdu, nasilje i sve drugo što je suprotno od ljubavi prema Bogu i čovjeku.
Nemojte, dakle, dragi vjernici, shvaćati časove svoje nemoći beskorisnim i štetnim. I u našoj nemoći može se očitovati snažna Božja Ljubav prema nama i prema našoj braći.
Gornju sliku iz glazbe uzeo sam zato jer nam i bogoslužje često govori kako se u nebu pjeva „skladnim glasom“. Takvu skladnu nebesku pjesmu čuli su skromni pastiri u vrijeme Isusova rođenja jer je njegovim rođenjem i na zemlji postavljen temelj za „mir ljudima dobre volje“. Tim skladnim duhom odišu i melodije naših božićnih pjesama koje će i ovoga Božića odjekivati ne samo u našim crkvama nego i u našim srcima.
Neka se ovog Božića, o desetoj godišnjici naše Biskupije, pokrenu i još bolje čuju melodije naše ljubavi prema Bogu i čovjeku. „Slava Bogu na visini, a mir ljudima dobre volje!“ čestit Božić i radosne božićne blagdane svim vjernicima Gospićko-senjske biskupije kao i svim ljudima dobre volje želi vaš biskup Mile Bogović.
Na blagdan Krista Kralja, 2009. godine