GOSPIĆ: Blagoslov kapele u bolnici
uz sudjelovanje gospićkog župnika i dekana pop Ante Luketića, biskupova tajnika fra Draženka Tomića, župnika perušićkog vlč. Josipa Mustaća i udbinskog župnika fra Nediljka Knezovića. Ja pak, nažalost, u tome povijesnom događaju nisam mogao sudjelovati zbog sprovoda strica Mate u rodnom mjestu.
Upravo prema prethodnoj najavi i pozivu svim zainteresiranima, zajedno su u slavlju sudjelovali pacijenti, liječnici, medicinske sestre i tehničari ter ostalo bolničko osoblje i djelatnici. Obilježavanje toga Dana uključivalo je tri nadnevka: obljetnicu Marijina ukazanja u Lurdu (1858.), 150. obljetnicu zdravstvene skrbi u Gospiću (odnosno dolaska časnih sestara Sv. Križa u gospićku bolnicu), ter 60. obljetnicu komunističkog protjerivanja tih časnih sestara iz Gospića.
Svečanost je započela u 13 sati blagoslovom bolničke kapele, prije kojeg je molitvena zajednica Bl. Alojzija Stepinca predvodila moljenje krunice, započevši s lurdskom znakovitom pjesmom "Sred te se pećine Marija javi...", koja je izmamila suze radosnice na licima mnogih molitelja. Župnik Luketić svima je na početku uputio pozdrav i izrazio radost zbog toga događaja ter najavio raspored zbivanja.
Potom je ravnateljica gospićke Opće bolnice dr. Marija Vrkljan Ilijevski, koja je ujedno i predsjednica Hrvatskog katoličkog liječničkog društva, u pozdravnoj riječi posebno istaknula biskupa, svećenike i časne sestre ter zdravstvene djelatnike i pacijente bolnice, kao i ostale vjernike ter ukratko prikazala povijest dolaska sestara Sv. Križa preko Rijeke, Senja i Karlobaga u Gospić u svibnju 1895. godine po teškom vremenu velikih snjegova i hladnoće.
"Sestre su tada donijele ne samo snagu svoje vjere u Božju providnost, već i svoju medicinsku stručnost kojom započinje organizirana zdravstvena skrb za gospićko i ličko pučanstvo. časne sestre su svojim životom i djelovanjem odgajale i poučavale druge osobe o važnosti higijene, sterilizacije i održavanja materijala, kao i o važnosti pripreme hrane, kuhanja, pranja, peglanja...
Prognane su iz gospićke bolnice 1949. godine. Nestaje tada i bolnička kapela, prostor molitve i sabranosti. Evo danas nam časne sestre ponovno dolaze u radosti slavlja Gospe Lurdske i Svjetskog dana bolesnika, donoseći nam križ koji je ne samo njima nego svakoj kršćanskoj duši bio izvor snage za poslanje koje im je Gospodin namijenio. Izražavam i ovim putem zahvalu Milosrdnim sestrama Sv. Križa iz đakova za njihovo predano služenje u ovoj bolnici od 1895. do 1949. godine. U znak zahvale darujem im ličku torbu – jer su i one došle s torbom ovamo, ter ličku kapu s upisanim godinama njihova dolaska i progonstva i današnjega slavlja: 1895. – 1949. – 2009."
Nakon toga je s. Natalija Fadiga, zamjenica provincijalne poglavarice iz đakova u ime sestara Sv. Križa izrazila radost dolaska s pet sestara iz đakova na slavlje blagoslova bolničke kapele u Gospiću, sa željom da sadašnji zdravstveni djelatnici nastave svoj nesebični rad darivanja za nošenje križa mnogim bolesnicima, ter je u ime sestara obećala podršku u molitvi i duhovnom zajedništvu. Potom je glavnoj bolničkoj sestri vms Ruži Uremović, koja je ujedno predsjednica Hrvatskog katoličkog društva medicinskih sestara i tehničara, predala križ za bolničku kapelu.
Slijedio je obred blagoslova kapele, a potom su nazočni u procesiji hodnicima bolničkih odjela, s mirisom tamjana, iza darovanog križa, pjevajući marijanske pjesme krenuli prema velikoj dvorani na misu. U prigodnoj propovijedi mons. Bogović je najprije zahvalio djelatnicima bolnice za skrb koju su pružili nedavno preminulim svećenicima Marku Cvitkoviću i Toni Cvitkoviću. Istaknuo je razliku između bolesničke teorije i "prakse", spomenuvši kao poseban primjer u tome papu Ivana Pavla II. koji je javno cijelom svijetu svjedočio ono što je govorio i pisao, napose u svojoj okružnici "Spasonosno trpljenje".
Potom je biskup zahvalio upravi bolnice na čelu s dr. Ilijevski što je došlo do ostvarenja davnog plana: otvaranje kapele u bolničkim prostorijama. "Sjećam se dr. šime Vučkova koji je na tome mnogo radio u vrijeme Domovinskog rata, kao i svećenika Alojzija Kukeca koji je jedno vrijeme ovdje boravio kao bolnički kapelan. Današnja uprava je otvaranjem kapele učinila još jednu lijepu gestu u prilog bolesnika. I pored skrbi bolničkog osoblja, bolesnik osjeća slabosti koje ne može otkloniti ljudska ruka pa se zdušnije okreće onome u čijoj su ruci sudbine svih ljudi – prema Bogu. Nema sumnje da je klečanje pred Kristovim križem najbolja škola za svakog bolesnika. Tu se može naučiti kako muka nije neko izgubljeno vrijeme. Svaka muka može postati spasonosno trpljenje, ne samo za onoga koji trpi nego i za one za koje trpi", rekao je biskup.
Zatim je s posebnom zahvalnošću pozdravio sestre koje su donijele križ za kapelu. "Ova bolnica započela je svojim redovnim radom kada su sestre Sv. Križa 1895. stigle u Gospić. Poput šimuna Cirenca pomagale su sve do 1949. svakom bolesniku nositi njegov križ bolesti. Godine 1949. otjerane su iz Gospića jer je njihova nazočnost u bolnici smeta tadašnjem komunističkom režimu. Nije to bila želja Gospićana. Oni su željeli da dođete i ostanete i žao im je bilo što su vas protjerali. S radošću će vas ponovno dočekati ako dožive dan da se vaše sestre mogu vratiti", zaključio je biskup Bogović ter pozvao sve vjernike da kroz molitvu budu povezani sa svim bolesnima na ovom području i u gospićkoj bolnici ter sa svima kojima je povjerena osnovna briga za bolesne.
Na euharistijskom slavlju za bolesnike i za sve koji se za njih skrbe, kao i za sve nazočne, osim spomenutih sestara "križarica", bile su i članice Družbe sestara Presvetog Srca Isusova, a posebno je bila znakovita nazočnost učenica i učenika iz gospićke medicinske škole. Zato je župnik naglasio kako su u ateističkom vremenu generacije zdravstvenih djelatnika odgajane i školovane samo s naglaskom liječenja tijela, a sadašnji učenici medicinske škole imaju mogućnost spoznaje važnosti cjelovitog odgoja i pristupa čovjeku koji ima i dušu i tijelo. S učenicima su došli njihovi profesori (zdravstveni djelatnici bolnice) i vjeroučitelj. Pjevanje misnih dijelova vodila je s. Velimira Marinović.
Poslije mise u procesiji je poneseno Presveto i pohranjeno u bolničku kapelu Gospe Lurdske. U dogovoru s članovima HKLD-a, HKDMST-a i Molitvene zajednice planira se organizirati molitvene susrete u bolničkoj kapeli.
Nakon toga je novinar i urednik Glasa Koncila Vlado čutura predstavio molitvenik za bolesnike "Kroz Tvoj dodir - duhovni pratitelj" (u izdanju Glasa Koncila i Hrvatske komore medicinskih sestara). Naglasio je važnost kapele u bolnici, kao važnost pristupa čovjeku koji ima dušu i tijelo, rekavši slikovito kako je bolnica bez kapele kao i čovjek bez duše.
Na kraju je župnik Luketić, čijom je zauzetošću ostvaren plan obnove bolničke kapele, ponovio zahvalu svim zdravstvenim djelatnicima bolnice na čelu s ravnateljicom i glavnom sestrom, koji su ne samo pridonijeli tome nego također izrazili veliku radost što je, nakon 60 godina, pod njihov krov ponovno došao "neumorni i najbolji liječnik – Gospodin Isusa, kojega potrebuje svaki čovjek, i zdrav i bolestan".