GOSPIĆ: Proslava Tijelova s euharistijskom procesijom
U prigodnoj propovijedi svetkovine euharistijskog kruha mons. Bogović je vjernike potaknuo na razmišljanje o temi kako biti kruh drugome. Podsjetivši najprije na činjenicu završetka još jedne radne odnosno školske godine, kada se razmišlja o tome hoće li biti kruha i kako će uroditi ostali plodovi prirode, kao i o tome "hoće li od cvjetanja naše mladeži biti dobrih plodova".
Biskup je istaknuo kako donositi rod znači da se drugi mogu hraniti sa stabla našega života. "To je naša obveza. Ne samo misliti kako ćemo cvjetati da nam se drugi dive, kako sačuvati izvanjsku ljepotu, nego kako biti plodan i rodan da drugi imaju od našega rada i truda neku korist. Onaj je veći koji svojim životom omogućio drugima da žive", rekao je biskup, spomenuvši potom primjer Isusa koji je htio ostati među nama i za nas pod prilikama hrane. "Života, naime, nema bez hrane bilo koje vrste. Žarulja se gasi isti onaj čas kada prestane dotok struje; stroj se ne može pokrenuti ako nema 'hrane' (benzina, nafte, plina i sl.). Biljka se osuši ako ne dobiva hranu. Naš mozak stane odmah čim nestane dotoka hrane (krvi). Hrana je dakle nužna za život. Važno je, dakako, da nije otrovna. Zato je za život ključna briga: kako do hrane, tj. kako održati život, kako mu omogućiti da raste i razvija se." Budući da bez hrane nema života, nastavio je biskup Bogović razmišljanje, uz pitanje kako imati hranu, vezano je i pitanje kako biti hrana. U tom je smislu majka izravna hrana djetetu dok ga u krilu nosi pa i jedno vrijeme nakon rođenja, a poslije ga zajedno s ocem uči kako će se priključivati na izvore hrane koji postoje u svijetu.
I Sin je Božji, nastavio je biskup, postavši čovjekom bio potreban ove naše hrane, hrane koju mu je davala majka, a onda ostale hrane koja je u svijetu. No ta hrana nije mogla podržavati njegov božanski život, jer on je došao na zemlju da vrši volju svoga nebeskog Oca. "On i nama ostavlja tu hranu pod prilikama ove naše zemaljske hrane, kruha i vina. To je 'kruh živi' i 'tko jede od ovoga kruha, živjet će'. On jest hrana života. On svakoga koji njega blaguje priključuje na život Presvetoga Trojstva. I kada prestane dotok ove zemaljske hrane, nestat će ovozemaljskog života, ali onaj život koji smo po Kristu primili nije vremenit nego vječan", istaknuo je biskup Bogović, dodavši da nam je ta istina najjasnije objavljena u Presvetom Trojstvu, u kojem se tri osobe međusobno daruju i tako su neiscrpni izvor života i sreće. Dakle, sreća nije u prikupljanju za sebe, nego u darivanju sebe, pa se može reći da je to zapravo formula života i sreće, tj. ne biti okrenut prema sebi, nego cijelim svojim bićem biti okrenut prema drugome. A upravo je takav bio Sin Božji, koji je "radi nas i radi našega spasenja sišao s nebesa" ter na zemlju prenio te spasonosne odnose Presvetog Trojstva.
Međutim "ono što je za Isusove suvremenike bilo neshvatljivo, jest da je on bio spreman predati se i za one koji nisu spremni to učiniti za njega, pače i za one koji su ga mrzili i željeli mu zlo. Bio je i za one izvan svojih bližnjih, za svakoga čovjeka", naglasio je biskup. A da bi i vanjskim znakom izrazio taj novi način odnosa prema ljudima, Isus je uzeo priliku kruha koji se dijeli, jer i onaj koji dijeli kruh i sam kruh označuju čisti dar. Dakle, "temeljni odnos Kristov prema čovjeku izražen je simbolički u kruhu i piću. Kruh je za svakoga hrana, snaga, život. Stavlja se na raspolaganje svakome bez prethodnih uvjeta. Isus se stavio na raspolaganje svakom čovjeku. Svakome je htio biti hrana, svakome koristan. On nije nikoga odbacio, iako su mnogi njega odbacili", istaknuo je biskup Bogović, naglasivši zatim kako upravo blagdan Tijelova treba u nama probuditi osjećaj zahvalnosti prema Božjem daru po Kristu ter nam ujedno posvješćuje koliko toga imamo i uživamo zahvaljujući drugima.Na kraju je biskup Bogović posvijestio vjernicima, koji se pričešćuju Kristom, da time svi postajemo po Kristu jedno tijelo. "Okrećemo se Kristu u kojemu prepoznajemo i nalazimo ljubav prema svakom bratu. Odlazimo od oltara da Kristovim duhom gledamo na čovjeka, da hodamo kao zreli kršćani", po primjeru Isusa Krista koji je ljubav prema čovjeku "pokazivao svim svojim riječima i djelima, a na kraju je svoju djelatnost, svoj odnos prema drugome sažeo u snažnu poruku: biti kruh drugima", zaključio je biskup.
Pojasnivši na kraju značenje euharistijske procesije: "Zato nosimo po Gradu čudotvorni kruh. Tu je istina o Presvetom Trojstvu prevedena na nama razumljiv jezik. Našim Gradom prolazi Bog kao dar čovjeku. Hodimo s njima učeći se da i mi budemo prepoznatljivi kao dar svojoj braći. " Poslije svete mise upriličena je euharistijska procesija oko parka pored katedrale, gdje su na četiri postaje održane molitve s tradicionalnim blagoslovom na sve četiri strane svijeta, a svečanost, koju je svojim pjevanjem obogatio župni zbor pod ravnanjem s. Velimire Marinović, okončana je u katedrali završnim blagoslovom s Presvetim, koji je vjernicima udijelio biskup Bogović.