GOSPIĆ: Prvi put moljen Gospin plač
Već u starijoj hrvatskoj, glagoljskoj, književnosti postoje plačevi ili
tužbe Blažene Djevice Marije, tužbe Gospoje, kao crkveno prikazanje,
kao odulji dijaloški ili monološki spjev ili kao obična pjesma, koji
opisuju muku i smrt Isusovu te plač i boli njegove majke Marije.
GOSPIN PLAč spjev je o Isusovoj muci, ali ponajprije izražava bol duše Isusove majke Marije, njezine duševne i tjelesne patnje, što ih izaziva pogled na nevino osuđena Sina. Premda "plačevi" imaju svoj početak u spisu Sv. Anselma, biskupa u Engleskoj, oni su u vjerničkoj duši našega naroda doživjeli osobit prihvat.Najstariji hrvatski "plač" zabilježio je 1471. u svojoj Pjesmarici Matija Picić, a poznati su "plačevi" starih rukopisnih pjesmarica u Primorju i Dalmaciji. "Plač" se proširio po knjigama fra Matije Divkovića u Bosnu, utvrdio djelima fra Tome Babića i fra Petra Kneževića u Dalmaciji, a fra Ivana Velikanovića u Slavoniji i hrvatskom Podunavlju, dok je na kajkavskom govoru "plač" zabilježila pjesmarica Zagrebačke biskupije "Cithara octochorda". Izvoran naslov pjesme u kojoj je opjevana muka Isusova jest "Verši od muke Isusove" i ona ima 188 kitica s po četiri stiha (ukupno ih je 752), svaki od po osam slogova."Muka gorka Gospodina,Isukrsta Božjeg Sina,Po Ivanu 'vanđelistiKoji Gospi plač navisti..."Napjev govori o Isusovoj patnji, osudi, bičevanju, razapinjanju i smrti. Osim kroz korizmu, Gospin plač pjeva se uz različite poslove i na večernjim sijelima (druženjima). Djevojke i žene svake su subote i nedjelje u Bošnjacima u korizmi po kućama pjevale Isusovu muku. Pjevanje Gospina plača odjekivalo je "šumom i drumom". To je bilo milina slušati, posebno u predvečerje kad su se pastiri sa svojim stadima vraćali kući noseći na leđima breme drva ili torbu kozlaca. čitava je priroda s čovjekom govorila, propovijedala i pozivala na molitvu, post i pokoru. Dobivao se dojam, i tako se je držalo, da vjernici skupa s Gospom oplakuju Isusovu muku i stradanja. Težaci su također, kada su se vraćali kući, s motikom na ramenu pjevali Gospin plač. Bila je to javna molitva u cijeloj Hercegovini. Gospin se plač pjevao i za čitave pučke mise. Mladež se natjecala u učenju Plača naizust, a o njegovoj popularnosti svjedoči i činjenica da je svaki kraj u Bosni osmislio vlastite napjeve za pjevanje Plača koji se i danas rado upotrebljavaju.GOSPIN PLAč vjerojatno je ostatak srednjovjekovnih skazanja, koja su osim prikaza Muke Gospodinove imala za svoj vrhunac Marijinu tužaljku, u kojoj bismo mogli tražiti začetke današnjega Gospina plača ili još zvanoga Lamentacije Blažene Djevice Marije.
Tekst je sastavljen u osmeračkim stihovima koji se rimuju u parnim rimama i u kiticama od četiriju stihova. Na samom početku stoji Ponukovanje, koje bismo mogli nazvati prologom, a kod javnog pjevanja se "može izostaviti". Gospin plač se, slično kao i Muka, pjeva po ulogama. Uloge su: Isusova Majka - Gospa, Isus, Ivan, Juda, Kaifa, Desni i Lijevi razbojnik koji se zovu Dižma i Gižma, Pilat ter Svjetina i Puk. Svaka uloga ima svoj napjev i melodiju koja je za neke uloge identična, ali s promijenjenim tonalitetom. Pjeva se u dvama korovima, naizmjenično, a pojedini pjevači pjevaju svoje uloge i melodija se ponavlja u svakom stihu.