Ispraćaj vlč. Rafaja u Generalskom Stolu

Utorak, 18. 3. 2008.

Biskup Bogović poručio je da "nismo došli na tiskovnu konferenciju niti policijsko izvješće već na bogoslužje gdje možemo zahvaliti pokojnom Josipu zbog dobrote koju je iskazao u svom svećeničkom djelovanju". Zgražamo se što je netko sebi uzeo pravo drugome oduzeli život, poručio je između ostalog biskup Bogović. Isto je tako osudio pisanje nekih medija koji su oko svećeničkog djelovanja Josipa Rafaja iznijeli niz netočnosti i senzacionalizma.
Pročitane su sažalnice biskupa i njihovih izaslanika upućene biskupu Bogoviću. U ime župljana od vlč. Rafaja dirljivim se riječima oprostio Petar Malović.
Na kraju su lijes pokojnog župnika vojnici iznijeli u pogrebno vozilo.
Vlč. Josip Rafaj bit će pokopan danas u 14 sati u Gornjoj Stubici, pogrebne obrede predvodi vojni biskup Juraj Jezerinac.

 

Uvodni pozdrav biskupa Bogovića

Draga braćo svećenici, dragi župljani draga rodbino i prijatelji!

  U okviru Velikog tjedna, kada vršimo spomen one žrtve koje je prikazana na žrtveniku svijeta za sve ljude, okupili smo se u ovoj župnoj crkvi s osjećajem boli, tuge patnje zbog žrtve koju je tama ovoga svijeta izvela pred nama. Svi smo zgroženi nad činom ubojstva vlč. Josipa Rafaja. Primio sam brojne izraze sućuti: od kardinala Bozanića, riječkog nadbiskupa i metropolite, zadarskog nadbiskupa, krčkog biskupa, vojnog ordinarija, provincijala herecegovačkih franjevaca i drugih. I ja izražavam sućut u svoje ime i u ime svega klera gospićko-senjskog i riječkog rodbini te župljanima Generalskog stola i Bresta, vojsci i policiji jer se i o njima brinuo, kao i brojnim prijateljima i suradnicima kojih je pokojnik imao u blizini i daljini. Nije nam moguće kao ljudima razumjeti zašto se to sve tako moglo dogoditi, ali kao vjernici povezujemo i tu žrtvu s žrtvom koja nas okuplja i tješi kad god se okupljamo oko Kristova žrtvenika, oko njegova oltara. Pred Božjom ljubavlju ne bojimo se priznati svoju grješnost. Učinimo to i sada moleći također milosrdnog Boga za našega pokojnog brata i svećenika Josipa Rafaja. Ovih uskrsnih dana povjeravam župe Generalskih Stol i Brest vlč. Vlatku Manduri. Ujedno zahvaljujem i njemu i njegovu Ordinariju mons. Jurju Jezerincu što su rado izišli ususret naših molbi da vjernici mogu imati svećenika ovih uskrsnih dana.

Propovijed
Dragi vjernici!
Niste došli ovamo ni na tiskovnu konferenciju ni na policijsko izvješće o rezultatima istrage o tragičnoj smrti svećenika Josipa Rafaja, nego na bogoslužje unutar kojega mogu progovoriti kršćanski i ljudski osjećaji zahvale pokojniku za ljubav i pažnju koju je pokazivao i dokazivao kroz svoje svećeničko i humano djelovanje.

Dobro je moliti se Bogu da nam se ne dogodi zlo, ali se na Isusovu primjeru jasno očitovalo da se na ovom svijetu i najgore stvari mogu dogoditi pravedniku kakav je bio Isus, a kamo li ne nama ljudima koji se nikada ne možemo pohvaliti takvom pravednošću. Zahvalni smo Bogu da nam se nešto takvo nije dogodilo, ali smo nažalost svjedoci da se zlodjelo dogodilo u našoj sredini, gotovo pred našim očima našemu subratu i svećeniku Josipu Rafaju. Zgražamo se da netko sebi uzima pravo oduzeti život bilo kome, napose nas pogađa kada se to dogodi nad čovjekom koji nas je svojim brojnim dobrim djelima obdarivao i pomagao. 

Pokojnikov sudbinu želimo staviti na onaj put koji nam je u ovo sveto vrijeme Velikog tjedna pokazalo evanđelje, na put koji je išao iz Betanije prema Jeruzalemu, prema Kalvariji na kojoj se dogodila smrt, ali gdje se zbila pobjeda života. U Betaniji je zajedno s Isusom sjedio i Lazar kojega je Isus uskrisio i koji je bio vidljivo i trajno svjedočanstvo Kristova božanstva. Ne zbog neke Lazarove krivice, nego zbog toga svjedočanstva neki su tražili da ga se ubije. U istoj kući bila su i dvije sestre, Marta i Marija. Marija je miomirosom ispunila kuću u znak zahvalnosti Isusu. čitao sam ovih dana što su izražavali župljani o svom župniku. Bili su to izrazi zahvalnosti koje su poput miomirisa širili naokolo, svjedočeći svoju zahvalnost prema pokojniku. Zahvaljujem vam na tom i takvom svjedočanstvu.

Bilo je dosta poštenih i dobrih izvješća u medijima koji su prenosili vaše osjećaje i vašu zahvalnost. I njima ovdje izražavam zahvalnost svoju i svoga klera. No u ovakvim i sličnim slučajevima već smo navikli na novine i novinare koji za vlastitu promociju i materijalnu korist traže nešto senzacionalno, makar bilo neprovjereno pa i netočno. Bilo je ljudi kojima se nije dopadalo ono što je Marija učinila Isusu. Moglo se nešto zaraditi, jer to je za takve jedino važno. Opravdava se to nekom brigom za siromahe koji su oštećeni time što je potrošena ukrivo jedna posudica alabastra. Uzdahnuo je Isus čuvši te poruke: O kad bi takvi prigovori bili iz istinske želje da se pomogne sirotinji, da se lakše dođe do istine! To činimo i mi danas.

Zar je stalo do istine novinaru koji piše da je pokojnik bio premješten iz Korenice u Generalski Stol zbog neke prljave afere. Ja osobno sam ga premjestio i kažem pred svima vama i pred Bogom da ga nisam premještao zbog nikakve afere nego jednostavno zato da se svećenici razmjeste u skladu s potrebama biskupije. Pokojnik nije bio nikakav slučaj u našoj biskupiji, nego svećenik koji je slušao svoje poglavare i korektno se postavljao u svojoj službi prema vjernicima koji su mu bili povjereni. To su posvjedočili sami župljani gdje je kao svećenik djelovao, a to svjedočite i vi ovdje iz Generalskog Stola i Bresta. Naravno da svaki čovjek ima i nekih predjela koji nisu svakome dostupni, pa o tome niti želimo niti smijemo suditi dok nemamo sigurnih dokaza.

čemu koriste ti hici u mrtva čovjeka?  Može biti da netko znade neki podatak koji nije provjeren, ali bi mogao pomoći da se dozna istina o tome što se i zašto dogodilo. No onda se to neprovjereno i nesigurno ne nudi u javnost jer se ona time samo truje a ne može ništa pomoći. To treba dostaviti onima koji istražuju slučaj i koji neće izlaziti u javnost prije nego se utvrdi istina.

Dragi Josipe! Tužni smo i žalosni zbog muke koju si podnio, zbog nepravde koja ti je nanesena. No ne ostajemo bez riječi. Vjerujemo da je vječna Riječ koju si naviještao gospodar tvoje sudbine i tvoga života. Sutra ćeš biti pokopan u svojoj rodnoj župi upravo na dan tvoga nebeskog zaštitnika – sv. Josipa. Neka te on dovede do Onoga koji je uskrsnuće i život – do Isusa Krista – u kojem nam je dana punina života koju nam ne može oteti nijedna ljudska ruka.

S osjećajem zahvalnosti za sve što si učinio za dobro naše biskupije, za dobro vjernika u svim župama u kojima si djelovao, molimo se Svevišnjemu da te uvede u svoj pokoj!

 

  Vijesti - Sve