Karizmatik Lončar na tribini u Gospiću
Što možemo učiniti da bude drukčije, upitao je voditelj, dodavši kako se već desetljećima mnogi i u Hrvatskoj i u cijeloj Europi trude ponuditi rješenje. Jedan od njih je i Josip Lončar, ravnatelj Ustanove za promicanje kršćanskih vrjednota Kristofori, upravitelj Zaklade Kristofori, službeni promotor ICCRS-a (Međunarodne katoličke karizmatske službe obnove, sa sjedištem u Vatikanu), glavni urednik časopisa Book, mjesečnika za promicanje nove evangelizacije i glavni urednik časopisa Rhema, tromjesečnika za promicanje duhovne obnove. Lončar se dvadesetak godina aktivno bavi evangelizacijom u Hrvatskoj i u inozemstvu. Seminare i predavanja je do danas održao na tri kontinenta, u više od 300 katoličkih župa. Autor je nekoliko vrlo traženih duhovnih knjiga, a jedna od njih, Sila odozgor, upravo je odgovor na spomenuti fenomen krizmaničke "ispisnice" iz crkve.
Lončar je na početku svojega izlaganja slušateljima postavio nekoliko "provokativnih" pitanja, kao npr. znaju li koja je životna razlika između krizmanih i onih koji nisu primili sakrament potvrde. Naime, krizmanici - djeca i mladi, ne vide nažalost nikakvu razliku među takvima pa, gledajući svoje roditelje, smatraju da "kad već na krizmi ništa ne primaju korisno je da barem od kumova nešto dobiju". Zato se događa da mladi u osjetljivom razdoblju svoga života upadnu u duboke krize. To se dogodilo i Ivani – koja je djelatna u ustanovi Kristofori, a koja je došla s Josipom Lončarom – pa je stjecajem okolnosti, iako je u životu imala sve došla do ruba samoubojstva, ali je u jednom razgovoru poslušala poticaj prijatelja da ode obaviti tzv. životnu ispovijed. Nakon toga doživjela je takvu radost i mir da je to bila prekretnica u njezinu životu.
Potom je Lončar istaknuo važnost osobnih svjedočanstava u evangelizaciji, jer se, kao u konkretnom slučaju, jače doživi razlika između "rješenja" koja daje svijet i iscjeljenja Božje ljubavi, kao npr. između psihijatrijskog tretmana i sakramenta pomirenja. U svemu i uvijek, naglasio je Lončar, važno je i potrebno čitati Sv. pismo, poglavito Novi zavjet, kao što je to učinio Sv. Ivan Zlatousti 250 puta. Pritom je, čitajući, važno "ući u prostor evanđelja" odnosno promatrati Isusa u svakoj situaciji ter se uživljavati u događaje u kojima on govori i čini čuda. Time se stvara raspoloženje u kojem Božja riječ jače djeluje u našem životu. A to je posebno važno kada se Biblija tumači djeci i mladima. Zato je krizmanicima, više od "suhe teologije ili dosadnog katekizma" potrebno iznositi, tj. svjedočiti iskustva susreta s Bogom odnosno doživljaje u kojima se očitovalo djelovanje Božje milosti. Štoviše, brojni primjeri potvrđuju da su onima koji su bili daleko od Boga takva osobna iskustva u najvećem postotku bila najjači razlog za obraćenje. Jedan od glavnih problema u današnjoj evangelizaciji, naglasio je Lončar, jest nedostatak želje da se ljude privuče Bogu, i to upravo svjedočenjem. Pritom bi, poglavito kad je riječ o krizmanicima, ključ rješenja problema mogli biti upravo svećenici i vjeroučitelji. Tamo gdje izostaje pozitivno svjedočenje slavlje sakramenta krizme često ostaje bez ploda, pa se čini kao da su darovi Duha Svetoga "stavljeni u frižider", rekao je predavač pri koncu izlaganja, zaključivši da je, ne isključujući nikoga u procesu naviještanja, danas ipak potrebno veću pozornost usmjeriti na evangelizaciju mlađih naraštaja.
Na kraju je Josip Lončar kazao da je, pišući knjigu Bakina krunica, otkrio koliko je potrebno da se posveti obnovi kruničarskih društava i bratovština, koje su u prošlosti imale golemo značenje u duhovnom rastu i vjerskoj izgradnji našega naroda. Nakon njegova izlaganja je VIS Angelus izveo još jednu pjesmu, a potom je Lončar odgovorio na nekoliko pitanja slušateljstva. Tribina je zaključena voditeljevom molitvom za sve nazočne ter za duhovno i tjelesno iscjeljenje onih kojima je to potrebno.