Katehetska nedjelja u biskupiji
Nedelja, 23. 9. 2007.
«MILOSRDNI SAMARITANAC» U VJERSKOM ODGOJU
Poruka na početku školske i pastoralne godine 2007./2008.
Dragi učenici i roditelji, poštovani vjeroučitelji i vjeroučiteljice, katehete i katehistice, sestre redovnice i braćo svećenici!
Povjerovali smo Božjoj ljubavi
«Mi smo upoznali ljubav koju Bog ima prema nama i povjerovali joj» (1 Iv 4,16). Kršćanska vjera plod je dubokoga iskustva ljubavi Boga prema čovjeku. Ona je «susret s događajem, s Osobom, koja životu daje novi obzor i time konačni pravac» (Benedikt XVI., Bog je ljubav, 1). Crkva danas, u poslanju da suvremenom čovjeku približi novi obzor života, duboko je svjesna svoje zadaće naviještanja Božje riječi, slavljenja sakramenata te služenja u ljubavi.
Katolički vjeronauk u školi, zajedno s katehezom u župnoj zajednici, stvaraju prostor i mogućnosti za osobni susret čovjeka s Kristom. Iako «postoji jasna razlika između školskog vjeronauka i župne kateheze», ipak je među njima takav «nerazrješiv vez» (usp. Opći direktorij za katehezu, 73), koji Crkvu, a s tim i svakoga vjernika, obvezuje na dostojno prihvaćanje hoda upravo tim provjerenim putovima naviještanja evanđelja.
Kršćanska vjera ne započinje znanjem, nego Božjim milosnim darom. No, vjeronaučnim spoznajama nju treba bolje upoznati, razumjeti i još čvršće prigrliti. Upravo zbog toga, dragi učenici, katolički vjeronauk, svim svojim sadržajima i ciljevima, oblikovanim prema suvremenim smjernicama hrvatskoga školstva, dinamički je kvasac evanđelja u školi koji obuhvaća vaš cjelokupni život i životni odgojni projekt. To vjeronauk čini zbog toga kako biste znanje, koje vam posreduju drugi predmeti, mogli uvijek usklađivati sa svjetlom vjere, koja prosvjetljuje ljudsku mudrost i učvršćuje vas u sigurnosti da je Bog istina, dobrota i ljubav.
Sazrijevanje u osobnoj vjeri ipak nije moguće doživjeti bez iskustva osobnoga susreta sa živim Kristom u slavljenju kršćanske zajednice. Naši su biskupi, stoga, već upozoravali na uzajamnu upućenost i povezanost katoličkoga vjeronauka u školi i župne kateheze u kršćanskoj zajednici, radi cjelovita odgoja djece i mladih u vjeri (usp. Poruka hrvatskih biskupa o vjeronauku u školi i župnoj katehezi, lipanj 2000.). Stoga, odgoj i obrazovanje djece i mladih u vjeri treba ostvarivati na ta oba mjesta sustavnog vjerskog odgoja.
«Milosrdni Samaritanac» u suvremenom odgoju i obrazovanju
čini se da suvremeni europski sustav odgoja i obrazovanja, prema mišljenju mnogih znanstvenika pedagoga, odustaje od cjelovitog promaknuća čovjeka te svoje ciljeve usmjerava prema tržištu i materijalnom probitku. Drugim riječima, odgojno-obrazovni sustav bi trebao nastojati osposobiti čovjeka da mu «otvrdne srce» (Engelbert Gross). Tako jednostrano postavljeni odgojni ciljevi, po kojima čovjek postaje sredstvo te prestaje biti najveće dobro, u suprotnosti je s evanđeoskim i humanističkim shvaćanjem čovjeka. Dok je u Isusovoj prispodobi o milosrdnom Samaritancu (Lk 10,25-37) sve u službi čovjeka, dotle bi krnja pedagogija koja se nudi kao osiguravateljica uspješnog napretka trebala opljačkanome i ranjenome pomoći da postane svjestan svoje odgovornosti što je upao među razbojnike te da se, ne očekujući pomoć bližnjega, sam suoči sa svojim problemima. Takva pedagogija, prožeta individualizmom, pragmatizmom i konzumizmom, želi dokinuti važnost uloge milosrdnog Samaritanca u životu čovjeka i društva. Ona njeguje ideologiju mesijanizma vlastitog interesa i sebične ljubavi, a lažno se predstavlja kao humana te zauzeta u brizi za čovjeka.
Katolički vjeronauk u školi, zajedno s cjelovitim evangelizacijskim poslanjem Crkve, gleda u Božjoj ljubavi prema čovjeku uzor ljubavi prema bližnjemu. On je u školi, istina, samo jedan od mnogih predmeta, ali Crkva ipak ima pravo i obvezu kritički prosuđivati sva ljudska i društvena pitanja unutar školskog sustava. Na poseban način Crkva to čini u trenucima ugroze čovjeka, njegova ljudskog dostojanstva te poslanja u društvu i svijetu.
Najprije stoga vas, dragi roditelji, pozivam: iznova prepoznajte u novoj hrvatskoj školi svoje roditeljsko mjesto, ulogu i obvezu praćenja te aktivnog sudjelovanja u odgoju i obrazovanju svoje djece. Vi imate prirodno i neotuđivo pravo da odlučujete o vrijednosnom sustavu odgoja i obrazovanja javnih škola kojima povjeravate svoju djecu.
Vama, dragi vjeroučitelji i katehete, redovnice i svećenici, stavljam pred oči misijsku ulogu školskog vjeronauka i župne kateheze te zadaću naviještanja mesijanizma ljubavi u perspektivi Isusa Krista. U vremenu kada obrazovanje neupitno postaje svojevrsni cilj školstva, a odgojnoj perspektivi se ostavlja sve manje prostora, vi upućujte na život milosrdnog Samaritanca koji ne zaboravlja drugoga, ne uzima mu nego mu daje, koji otkriva svoju individualnost punu ljubavi prema čovjeku. Bez naplate. Pun milosti.
Dragi učenici, roditelji, vjeroučitelji, katehete, sestre redovnice i svećenici, iskreno zahvaljujem svima vama koji ste dionici navjestiteljskog poslanja Crkve, bilo da prihvaćate njezin poziv te upisujete katolički vjeronauk u školi ili se spremno odazivate u njezinu navjestiteljsku službu u školi ili u župnoj zajednici.
Župnik je u župnoj zajednici prvi kateheta i navjestitelj evanđelja. Pozivam vas, braćo svećenici, a u prvom redu vas župnike, da kao predvoditelji navjestiteljskog djela Crkve, uz školski vjeronauk, posebnu brigu posvetite sustavnoj župnoj katehezi. Potičem vas da u svojim župnim zajednicama promičete i podržavate uzajamnu plodnu suradnju s drugim navjestiteljima evanđelja, osobito sa školskim vjeroučiteljima.
Bog, koji je «sve u svemu» (1 Kor 15,28) obdario vas u novoj školskoj i vjeronaučnoj godini iskustvom svoje neizmjerne ljubavi i pratio vas svojim blagoslovom!
+ đuro Hranić, predsjednik Vijeća HBK za katehizaciju