KRK: Sveti Kvirin
U slavlju je pored članova Krčkoga stolnog kaptola sudjelovao i predstojnik Teologije u Rijeci Milan Šimunović, rektor Bogoslovnog sjemeništa Ivan Pavao II. Nikola Uravić, rektor riječke katedrale Ivoslav Linić i dekan središnjeg riječkog dekanata kapucin fra Stanko Dodig. Katedralni zbor pod ravnanjem Mirjane Žužić pjesmom je uzveličao slavlje, a u liturgijskoj asistenciji bili su krčki bogoslovi iz Bogoslovnog sjemeništa u Rijeci. Nadbiskup Devčić u propovijedi je podsjetio kako treba zahvaliti primjeru i zagovoru sv. Kvirina da se u tijeku dugih vjekova na otoku Krku i u cijeloj biskupiji vjera ne samo sačuvala, nego i da je urodila mnogim plodovima duha i kulture. Svaki kršćanski mučenik stavlja nas pred pitanje: je li naše srce slobodno od svega što čovjeka porobljuje te jesmo li spremni oprostiti i ljubiti svoje neprijatelje? Znamo dobro, nastavio je, kako mržnja razara brakove, obitelji, susjedstva, kako izaziva čine osvete među pojedincima i među narodima, dok opraštanje stvara mogućnost pomirenja i novog početka. U svjetlu života i mučeništva sv. Kvirina, nadbiskup Devčić uočio je kako su ga protivnici ušutkali i ubili, ali nisu mogli ušutkati riječ Božju koju je sv. Kvirin pronosio, te nastavio: "U svim vremenima i u svakom režimu glas Crkve je nailazio na pokušaje ušutkavanja. I danas, kada se svakome jamči sloboda govora i kad se to smatra općom tekovinom, riječ Crkve nerijetko se dočekuje ne samo s nerazumijevanjem, nego i s otvorenim osporavanjem njezina prava da uopće govori. Svjedoci smo toga gotovo svakodnevno, kako u nas tako i širom svijeta. Propovjednik se zatim osvrnuo na činjenicu da danas mnogi kršćani šute o svojoj vjeri premda ih na to nitko ne prisiljava. Čak se ne usuđuju o tome ni u svojoj obitelji govoriti, pred svojim bračnim drugom ili djecom. Današnja raširena i uporna šutnja o Bogu u kršćanskim obiteljima i u raznim ustanovama i poslovima govori više o mlakoj i slaboj vjeri ili možda o pogrešno shvaćenoj vjeri, istaknuo je nadbiskup Devčić, i čini se kao da Boga više nema u mnogim životnim prigodama. Stoga od kršćanskih mučenika, koji nisu samo s Bogom umirali, nego s njime prije svega živjeli, imamo puno naučiti. Sv. Kvirin umro je zato što se nije htio prikloniti većini koja je žrtvovala kumirima i idolima, nego je težio prema onome što je istinsko pa makar bilo u manjini. U kršćanskim mučenicima prepoznajemo istinske osobnosti, snažne i karakterne ličnosti te možemo uočiti koliko se mi od njih razlikujemo kad smo spremni raditi kompromise i zbog malih neugodnosti odreći se svoga kršćanskog stava". Nadbiskup Devčić posebno je zapazio kako je sv. Kvirin nepokolebljivu vjeru platio životom tako što su ga njegovi neprijatelji bacili u rijeku, objesivši mu oko vrata mlinski kamen, pa se upitao: "Ne bi li se i mi trebali zamisliti nad svojim mlinskim kamenima koje sami sebi vješamo oko vrata i tako gušimo ne samo naš zemaljski, nego i vječni život, jer nas to kamenje vuče u duhovnu i moralnu propast: Kakav je kamen o vratu mojeg braka i obitelji, koji ih razara i uništava? Kako prepoznati i odbaciti kamenje oko vrata našeg društva i cijelog naroda, koje nas neprestano vuče prema dolje i priječi nam uzlet?" Podsjetivši kako Krčka biskupija slavi svoga zaštitnika sv. Kvirina uoči svetkovine Duhova, riječki nadbiskup istaknuo je da je Duh Sveti bio svjetlo i snaga mučenicima. Stoga je na kraju propovijedi zazvao Duha Svetoga i na današnje kršćane da mognu biti svjedoci, jer se svako dosljedno življenje i svjedočenje vjere događa ne našom snagom nego snagom Duha Svetoga. Zaželio je konačno da silom Duha i mi od slabih postanemo jaki, od plašljivih hrabri i neustrašivi, a od ljudi spremnih na kompromise ljudi koji će svakodnevno beskompromisno živjeti i svjedočiti svoju vjeru.