Mladi se odazvali pozivu na slobodu u Dubrovniku
U autobusima je bilo veselo, svaki autobus imao je molitveni program s naglaskom na ovaj susret. U Dubrovniku su nas dočekali naši volonteri koji su bili s nama cijeli dan, upoznali smo grad i uputili se prema Stradunu odakle je krenula procesija prema luci Gruž.
Kiša je počela neumorno padati, ali svaka ona mlada duša je svaku onu kap kiše shvatila kao blagoslov. Kako kaže himna susreta: "Razvijmo jedra i kroz oluje, Kristove čekaju nas ruke." Razvili smo svoja jedra, vesela jedra i s osmijehom pod silnim kapima kiše krenuli prema luci. U onom mnoštvu se pjevalo, sretali su se prijatelji, poznanici iz drugih biskupija, župa...
Biskup Uzinić u svojoj homiliji naglasio je: "Ne vjerujte onima koji kažu da u ovoj zemlji nema perspektive. Uključite se u udruge gdje ćete radosnu kršćansku vijest prenijeti u društvo, bez nasilja i želje da se učini nešto protiv nekoga, bez obzira koje je pripadnosti. Pozvani ste biti odgovorni članovi društva, a ne prepuštati život u ruke onoga tko vam ne želi dobro. Hrabro!"
Često mislimo da živimo u teškom vremenu, duhovno teškom vremenu gdje je katolička mladež izrugivana i prozivana, ali ova je mladež pozvana na slobodu na koju nas Krist poziva i mi smo stvoreni baš za ovo vrijeme, odabrani smo da svjedočimo baš u ovom vremenu, zato se hrabro odazovimo Kristu, otvorimo Mu svoja vrata. Mladi pod kabanicama nisu krili svoje zadovoljstvo i osmijeh, nije li to dovoljan primjer što se ustvari događa na ovim susretima. Krist nam govori:"Gdje su dvojica ili trojica okupljeni u moje Ime i ja sam s njima." Možemo slobodno zaključiti da na ovom susretu na koji smo se okupili u Njegovo ime bio i On osobno.
Vjerovala sam da će se pojaviti sunce što se i dogodilo u značajnom trenutku, u trenutku Euharistije. Zrake sunca su se probijale kroz sive oblake do naših mladih srca i nasmijanih lica. Bio je to još jedan blagoslov i pokazatelj da je nebo radosno na naše okupljanje.
Naši domaćini bili su župa sv.Nikole u Čilipima i župa sv.Nikole u Cavtatu. Hvala našim domaćinima na svemu što su nam pripremili kao i na tople obroke, smještaj i pruženu ruku i veliko otvoreno srce. Dragi mladi, svjedočite svoje poslanje, Radosnu vijest i budite radosni i veseli, mi smo katolička mladež, oslobodimo se svega što je svjetovno i nevaljalo, jer na slobodu smo pozvani na koju nas Krist poziva.
Dubrovniče, hvala ti što si nam otvorio svoje zidine, Dubrovčani, hvala vam što ste nam otvorili svoja srca i domove. Što je Susret mladih za mene? Susret na kojem se veseliš jer si bio tamo, onda se naježiš kada vidiš koliko nas je s istim nakanama, a onda se rasplačeš kada shvatiš što si doživio.
Vidimo se u Vukovaru!
Na primjeru mladih iz ogulinskog dekanata vidimo da su se ustrajno pripremali od veljače svaki vikend na katehezama i s nestrpljenjem očekivali polazak. Čak tri autobusa iz dekanata uputilo se u Dubrovnik na 9. Susret hrvatske katoličke mladeži. Negdje oko Šibenika treći autobus imao je problem, na autobusu je pukla guma koju su uspjeli promijeniti tek za dva sata. Mladi su i taj problem shvatili kao dio male avanture koju su iskoristili za pjesmu, ples i druženje. Slično je bilo i u drugim našim dekanatskim središtima.
