Oštarije - Velika Gospa
Na početku misnog slavlja o. Miljenko Sušac pozdravio je sve hodočasnike i mjesnog ordinarija na mjestu koje je «jedan od stupova hrvatskog nacionalnog identiteta i vjerske povijesti». Biskup Bogović je na početku svoje blagdanske homilije podsjetio na davnu 1459. godine kada je tadašnji biskup Franjo Modruški uz Stjepana Frankopana bio najzaslužniji za podizanje velebne crkve posvećene Djevici Mariji pod čijim plaštom su mnogi dobili sigurnost i naučili se rasti u pravoj veličini. Uvijek je bila uz Isusa i svjesna veličine Boga te je kao takva bila dorasla u teškim trenucima na Kalvariji kada je sina gledajući na križu bila bez mržnje.
«Po svojoj pobožnosti prema Mariji ističe se kongregacija monfortanaca kojoj pripada dosadašnji župnik Oštarija i upravitelj svetišta koji nakon 3 godine odlazi na drugu dužnost i kojeg će zamijeniti dva karmeličanina, čija družba također posebno štuje Mariju,» istaknuo je biskup Bogović te posebno zahvalio o. Miljenku na velikih zaslugama u unaprjeđenju vjerskog života u Oštarijama, Cerovniku i Svetištu Gospe od čudesa. Biskup je dalje poručio vjernicima da prestanu hramati i da budu spremni ako treba i umrijeti za bližnjega. U tom kontekstu je istaknuo sve češće neprimjereno spominjanje pojma «vjerski turizam» jer se vjernici opet vraćaju u marijanska svetišta uz osjećaj napora, znoja i duhovnog pročišćenja. To je posebno značajno u vremenu kada nam mediji nude sumnjive veličine i krivu sliku stvarnosti. U Hrvatskoj se treba izgraditi bolji osjećaj za vrednovanje zaslužnih veličina u povijesti čemu će doprinijeti i Crkva hrvatskih mučenika koja se gradi na Udbini u znak nacionalnog oltara za odgoj naroda.
Misna slavlja na blagdan Velike Gospe služili su 9 sati župnik Oštarija i upravitelj svetišta o. Miljenko Sušac, u 11 sati župnik Zagorja dr. Željko Blagus, a u 18 sati fra Vice Blekić iz samostana franjevaca trećoredaca iz Ogulina.
P. Miljenko Sušac, župnik tiskao je 2006. letak s povješću svetišta i zavjetnom molitvom. Donosimo u cijelosti:
POVIJEST SVETIšTA GOSPE OD čUDESA
Crkva i svetište Gospe od čudesa, jedno je od simbola hrvatske nacionalne i crkvene povijesti. Nažalost kao i tolika druga premalo je poznato i vrednovano u našem narodu. Svetište Gospe od čudesa sastavni je dio slavne i mučeničke povijesti drevne Krbavske biskupije i sednjovjekovnog, hrvatskog grada Modruša. Osim samoga mjesta, Modruš je naziv i za zemljopisni prostor sjeverno i istočno od obronaka Male i Velike Kapele, na jugu do Plitvičkih jezera pa uz tokove Mrežnice i Dobre do Kupe.To je bila Modruška župa koja se spominje po prvi puta 1163. god., a potom i u vrijeme osnivanja Krbavske biskupije 1185. god. Radi osobnih zasluga hrvatsko-ugarski kralj Bela III 1193. daruje župu Modruš sa utvrđenim gradom Tržanom Bartolu Frankopanu, time su Frankopani postali jedni od najuglednijih hrvatskih knezova.
Jedno od većih marijanskih svetišta u srednjovjekovnoj Hrvatskoj bila je svakako i crkva Gospe od čudesa u današnjim Oštarijama. Godine 1450. ili 1451. knez Stjepan II. Frankopan, kojem je tadašnji ogulinski i oštarijski kraj pripao, dao je sagraditi veliku crkvu na brežuljku.
Uz crkvu, na poljani desetak kilometara udaljenoj od Modmša, Frankopani su vjerojatno namjeravali graditi novo upravno središte. Stjepan je u to vrijeme bio značajna osoba u životu Hrvatske, Austrije i Ugarske, pa mu je takav društveni položaj, kad su turski upadi ugrozili Krbavu, omogućio premještanje biskupije iz Krbave u Modruš.
Zanimljivo da je Marijina crkva u Oštarijama od prvih početaka tj. prvih pisanih vijesti bila na glasu kao mjesto čudesnih uslišanja. Ubrzo nakon izgradnje crkve knez Stjepan je ishodio preko krbavskoga biskupa Franje, da tadašnji papa Pio II. svojom bulom 1459. udijeli oštarskom svetištu papinske povlastice. U buli je zapisano:
«Doznali smo za crkvu Blažene Djevice Marije, nazvanu od čudesa, blizu mjesta Modruša u Krbavskoj biskupiji prema kojoj hrli mnoštvo ljudi sa svih strana zbog brojnih čudesa, koja Svevišnji ondje ne prestaje činiti na zagovor i po. zaslugama iste Djevice Majke tim čudesima bezbroj puta ukrašenu, naši predšasnici i druge crkvene osobe obdariše crkvu u prošlim vremenima raznim oprostima za sve, koji je u određene dane posjete.
A mi, potaknuti molbama vašega brata Franje, biskupa krbavskoga i ljubljenoga sina plemenitog Stjepana Frankapana, kneza i gospodara istog mjesta, želeći da se rečena crkva obasiplje doličnim častima i da vjernici radije dolaze k njoj radi pobožnosti, sa svoje strane podjeljujemo oprost od sedam godina i sedam četrdesetnica na mlade nedjelje svakoga mjeseca te na blagdane Prikazanja Navještenja, Rođenja, Uznesenja i Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije, za sada i na sve vjekove! Dano u Sieni 30. ožujka 1459., prve godine našeg pontifikata».
Crkva o kojoj je riječ, bila je reprezentativni spomenik srednjovjekovne, hrvatske, gotičke, crkvene arhitekture, tipa katedrale izvan Zagreba. Kad je riječ o njezinoj izgradnji, bila je podignuta od tesanog kamena dužine 60 metara i širine 20 metara, produžena svetištem veličine 25 x 11 m gdje je stajao oltar. Crkva je bila natkrivena visokim svodom. Imala je tri lađe međusobno odvojene mramornim stupovima ukrašenim kapitelima.
Toranj crkve bio je veoma visok. Na velikom oltaru bio je od drva izrađen i bogato pozlaćen kip Blažene Djevice Marije na nebo uznesene, kojoj su koprenu s oba kraja držala po četiri anđela. U ono vrijeme bila je to jedna od najvećih i najljepših crkava u Hrvatskoj.
Kneza Stjepana (+1484.) naslijedio je sin Bernardin Frankopan, koji kao veliki borac za slobodu odlazi 1493. god. sa svojim četama na Krbavsko polje. Tog ljeta Modruš će zadesiti velika katastrofa. Turska vojska vraćala se iz ratnih pohoda u Kranjskoj i štajerskoj preko Modruša u Bosnu. Zapalili su i razorili do tada veliki i slavni srednjovjekovni hrvatski grad. Dio stanovništva se u zidinama utvrde Tržan spasio, a veliko mnoštvo, ako nije bilo ubijeno, odvedeno je u ropstvo. Bijaše to prestanak slave i veličine Modruša, a biskup se preselio u Novi Vinodolski.
A samo 70-tak godina od svoje izgradnje velebno i čudotvorno svetište Blažene Djevice Marije doživjelo je sličnu sudbinu 1521. i 1531. godine. Tih godina turske su čete zapalile i porobile cijelo selo. Zapalile su crkvu od koje su ostali samo vanjski zidovi.
Kad je Oštarska crkva 1521. spaljena, kip Majke Božje je prenesen u Trošmariju, mjesto 13. km udaljeno od Ogulina, kod Gojaka, kanio Turci nisu provaljivali. Od tada se Majka Božja štuje i u Trošmariji. Iako je Marijin kip kasnije bio vraćen u Oštarije, štovanje Majke Božje nije prestalo ni u Trošmariji. Tako porušena oštarska crkva stajala je oko 180. godina do kraja 17. stoljeća, kako je to očigledno iz izvješća ing. Pieronija iz 1639. godine o gradovima na granici prema Turcima.
Među zidovima porušene crkve haramije (vojnici) su bili sagradili drvene kolibe za svoje nastambe. Bio je izgrađen i drveni zatvoreni trijem iz kojega se moglo pucati na neprijatelja.Tako su Oštarije postale predstraža gradu Ogulinu i važna strateška točka u ovom dijelu Hrvatske.
Crkva je bila u ruševinama sve do 1688. godine kada je od svetišta bivše crkve sazidana današnja crkva.
Od nekadašnjih crkvenih lađa sve do danas ostala su četiri zida od tesana kamena visine do 8 m i dijelovi stupova, na kojima je nekada počivao svod crkve. Kroz jedna od trojih vrata ostataka drevne Crkve, kao sjećanje, simbolika i opomena treba proći da bi se ušlo u današnju Crkvu u Oštarijama. Od tada je vise puta poduzimana djelomična obnova svetišta.
Na obnovi crkve u prošlom stoljeću puno je učinio preuzvišeni Josip Pavlišić, koji je upravljao župama Oštarije i Ogulin u razdoblju 1955, do 1965. godine i istodobno bio pomoćni biskup senjsko-modruški. Povodom 500. obljetnice oprosta kojega je oštarskoj crkvi bio dao papa Pio II, 1959. god., čudotvorna Gospa i njezin sin Isus okrunjeni su krunama izrađenim po uzoru na krune hrvatskih kraljeva.
Kip Djevice Marije od čudesa nalazi se danas u središnjoj niši glavnog oltara. Kip pripada tipu Majke Milosrđa (Mater Misericordia, Maritel Madona). Marija svojim raširenim plaštem štiti puk, u lijevoj ruci drži malog Isusa, a desnom nikom pridržava rašireni plašt, na kojem su prikazani sićušni likovi muškaraca i žena, bogataša i siromaha, svećenika i kraljeva.
Godine 1986. riječka je metropolija organizirala slavlja povodom 800. obljetnice Krbavske biskupije. Završna proslava »Spomen godine« održana je u Oštarijama 22. lipnja, a predvodio ju je kardinal dr. Franjo Kuharić koji tom zgodom reče: »Doista, nakon duge, trnovite i mučne povijesti, koja je poput strašne oluje hujala ovim krajevima, opet smo ovdje kao živa Crkva sabrani da potvrdimo neuništivost vjere i života, koji Duh Živo tvorac oživljuje«.
Papa Ivan Pavao II je u prigodnoj poruci istaknuo da je »poznata sudbina Krbavske biskupije u sklopu crkvene povijesti hrvatskih krajeva«. Izaslanik dr. Delić prenio je poruku splitskoga metropolita, u kojoj je govorio o ruševinama Modruša i oštarskoj crkvi kao o hrvatskom »zidu plača«. Isto je tako »Gias koncila« u broju od 6. 7. 1986. cijelu proslavu nazvao »Cvijeće na hrvatskom zidu plača«. Naravno da se ta sintagma s pravom odnosi i na Modruš i na oštarsku crkvu Bazene Djevice Marije od čudesa i njezinih 550. godina patnji i razaranja i obnova.
Nakon što je hrvatski narod 1991. dobio slobodu i ostvario stoljetni san o svojoj državi, te poslije oslobađanja cjelokupnog hrvatskog teritorija 1995., katolička Crkva u Hrvatskoj je 2000. uspostavila i novu Gospićko Senjsku biskupiju kojoj svetište Gospe od čudesa danas pripada.
Crkva u Oštarijama je danas istovremeno Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije i svetište Gospe od čudesa u kojem se svečano slave svi Manjini blagdani, a posebno svetkovina Marijina uznesenje kada se oko Gospe od čudesa okuplja mnoštvo hodočasnika. Zbog slavne i mučeničke povijesti, zbog ljepote i simbolike kipa Gospe od čudesa, kao i zbog sadašnjih potreba hrvatskog naroda koji je uvijek u Mariji pronalazio sigurno utočište i zaštitu, svetište Gospe od čudesa u Oštarijama svakako zaslužuje više pozornosti medu hrvatskim vjernicima. U osobnim i nacionalnim potrebama utecimo se Gospi od čudesa da majčinski bdije nad nama.
Svetište Gospe od čudesa u Oštarijama danas je dobro prometno povezano. Nalazi se 90 km od Zagreba, uz aulo cestu Zagreb - Split, niti l km od izlaza Ogulin - Josipdol Kroz Oštarije prolazi i željeznička pruga te se svakodnevno više vlakova iz Zagreba za Split i Rijeku tu zaustavlja.
Uz prethodni dogovor sa župnim uredom u Oštarijama hodočasnicima pružamo i mogućnost jednodnevne duhovne obnove.
MOLITVA GOSPI OD čUDESA
(Da bi crkvena baština postala dio naše današnje duhovne stvarnosti trebamo je oživjeti u molitvi u osobnom odnosu s Bogom. To vrijedi i za pobožnost Mariji koju u Oštarijama štujemo kao dragu nam Gospu od čudesa. Zbog loga preporučamo vjernicima da u osobnoj molitvi po njenom zagovoru od Boga traže milosti i uslišanja. To mogu učiniti služeći se ovom molitvom jednostavno je moleći, ili u obliku devetnice. Ako netko obavlja devetnicu Gospi od čudesa preporučamo da uz ovu molitvu moli i krunicu te da ako je u mogućnosti ispovijedi se i pričesti.)
O blagoslovljena i proslavljena Gospo od čudesa, Majko Božja Marijo! Iako nedostojan stojim pred tobom, slavim i zahvaljujem Bogu što te oslobodio svake ljage grijeha. Ti si Božju Riječ neokaljana svim srcem primila, u krilu po Duhu Svetome začela, ostavši Djevica rodila si Isusa Krista i u njemu si njegovala početke Crkve. Ti koja u ruci držiš Spasitelja svijeta, koji te učinio našom Majkom, i zbog ljubavi koju si imala prema svome Sinu, svrni svoj milostivi pogled na mene i dragu nam Domovinu. (Oče naš, Zdrave Marijo i Slava Ocu).
O blagoslovljena i proslavljena Gospo od čudesa, Majko Marijo! Ti si po Božjem naumu i volji svoga Sina, kada je On otkupljivao svijet, podno križa Isusova stajala i tako postala dionicom njegove muke. Primila si Isusovu oporuku s Križa i sve ljude prihvatila za svoju djecu koja se Kristovom smrću rađaju na božanski život. Ti nisi osjetila boli dok si rađala svoga Sina u Betlehemu, a pod križem si podnijela preteške muke dok smo se mi rađali za nebeski život. Majko moja Marijo, pomozi mi milostivo "u svim mojim patnjama tjelesnim, duševnim i obiteljskim, pomozi mi da grijesima više ne vrijeđam Boga, nego da živim dostojno krsnog posvećenja, da potpuno i neopozivo pripadam Bogu. Majčinski pogledaj i na sve patnje naše Domovine, (Oče naš. Zdravo Marijo i Slava Ocu).
O blagoslovljena i proslavljena Gospo od čudesa. Majko Marijo! Ti si se bila pridružila molitvi apostola kad su čekali obećanog Duha Svetoga i postala uzor Crkvi koja se moli, Uznesena si u nebesku slavu i majčinski ljubiš Crkvu koja putuje svijetom prema nebeskoj Domovini dok ne svane slavni dan dolaska Gospodnjega. Ti si Kraljica svih svetih i anđela, a svojim majčinskim plastom dobrote i ljubavi štitiš sve one koji se tebi utječu. Brani me, štiti me, vodi me, pomozi mi u svim materijalnim i duhovnim potrebama, a na poseban način te molim za (izreci svoju nakanu), i za sve potrebe naše Domovine/Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu) O blagoslovljena i proslavljena Gospo od čudesa tebi predajem i posvećujem cijelo moje biće, život i smrt, moju obitelj i Domovinu. Daj da po tvome zagovoru i zaštiti slušam i vršim poticaje Duha Svetoga, daj da nasljedujem tvoj evanđeoski život i sretno dođem u Nebo. Amen.
Uslišanja i dobivene milosti po zagovoru Gospe od čudesa možete prijaviti na adresu župnog ureda, najbolje pismenim putem kako bi bili pohranjeni u ljetopise svetišta. Župni ured, Oštarije 7 - 47302 Oštarije, tel. ifax. 047/584 070.