Polnoćka u senjskoj katedrali s biskupom
Na neki način možemo reći da također o rođenju djeteta o rođenju djece općenito ovisi i budućnost čovječanstva. Također nije upitno danas su ugroženi Božansko dijete i dijete. Božansko dijete bilo je ugroženo od početka kada su Josip i Marija krenuli na daleki put, Marija je bila u viskom stupnju trudnoće, kad je došlo vrijeme da rodi nije imala podršku šire okoline niti je našla sigurno sklonište za sebe i dijete. Već nedugo nakon rođenja Herod traži da ubije dijete, trebalo je bježati i spašavati onoga koji je došao i koji se rodio kao Spasitelj. Dijete Isus je onaj koji donosi spasenje svijeta a evo sada mora bježati pred okrutnim kraljem. Mariji i Josipu velika vjera nije dala u toj situaciji posumnjati da je Bog odmaknuo svoju ruku od njih a i od svoga sina, dijete je primilo neke darove došli su pastiri, došli su i mudraci svaki sa svojim darovima, ali glavnu sigurnost tome djetetu dali su roditelji majka Marija i skrbnik Josip bez te zaštite teško je zamisliti kako bi dobilo ono što je djetetu nužno potrebno, teško je i zamisliti neko drugo rješenje osim roditeljskoga, usporedimo to s današnjim djetetom, dijete je danas ugroženo u ovom svijetu, stoga prije svega, treba spašavati dijete i zaštiti ga od raznih ugroza, jer doista onda ovaj svijet ovo čovječanstvo nema budućnost. Dijete tražimo i po našim selima i po našim ulicama koja su pusta, ostale bez djece.
U svojoj propovijedi dotakao se braka, djece i obitelji, napomenuo je, u pred Božićno vrijeme nametnuta nam je bila rasprava o drukčijem poimanju braka i obitelji, o drukčijem poimanju čovjeka kao muško i žensko te o njihovim pravima, a zabrinjavajuće što je na toj vjetrometini i tih novih prava, dijete je ostalo bez krova nad glavom, kao da ono nije tako važno, možeš ga pridodati muškom i ženskom ili ako hoćeš samo muškima ili samo ženskima ostalo je neosigurano i ne zaštićeno u nekom zapuštenom skloništu i ono se tretira kao nešto slučajno i prigodno, a ako je ugroženo dijete ugroženo je onda i čovječanstvo, ugrožen je pojedinac, ugroženo je dijete.
U nama odraslima dok smo bili kao djeca, bilo je toliko povjerenja u druge ljude, predanja i radosti da nekome pripadamo to su darovi sa kojima smo se rodili i koji nam otvaraju put prema Bogu i srcima ljudi, pripadati nekome i biti radostan zbog toga ali uvjeren da ti taj želi dobro, te osobine djeteta često su poslije zaboravljene i zanemarene. Naglasio je, zaboravili smo da se i od djeteta može također mnogo naučiti, dakako i dijete može mnogo naučiti i stvarno uči i raste uz odrasle uz svoje roditelje, nažalost u ovom našem svijetu osjeća se veliki nedostatak te dječje škole u kojoj djeca poučavaju odrasle i svoje roditelje o onim vrlinama koje je ranije spomenuo, a to je povjerenje, osjećaj predanosti, osjećaj pripadnosti drugima,ta škola svakako je jako potrebna valja prepoznati dostojanstvo djeteta, bogatstvo i ljepotu njegove duše stvorenu na sliku i priliku Božju to više puta zaboravljamo i mislimo da je samo ono potrebno nas starijih a ne primjećujemo kako smo i mi potrebni te pouke djeteta.
Izrazio je zabrinutost, dijete je ugroženo u svijetu, ne daju mu često puta i pravo na rođenje, a u zadnje vrijeme plaše ga raznim medicinskim eksperimentima - metodama njegovog dolaska na svijet, po kojima neće znati tko su mu roditelji i tako će odrastati bez roditeljske i bratske ljubavi tj. neće znati gdje mu je početak i gdje su mu roditelji i koji su, hoće li vidjeti ikada majčino ili očevo lice ili neka tuđa imena koja smatraju da imaju na njega pravo, a ne pita se ima li on pravo na svoje roditelje i zbog toga dijete, rekli bismo palače na ovome svijetu, ono gleda kako mu ruše kuću, razaraju vrt u kojem može najbolje rasti i cvjetati a to je obitelj, djeca su budućnost čovječanstva.
Nastavio je, ne kaže se bez razloga: „dajte dijete majci! Nema jače veze od one majka - dijete nema boljeg razumijevanja nego na toj crti.
Majčin organizam mijenja se u skladu sa potrebama djeteta a koji, čiji organizam može doživljavati takve prilagodbe, takve promjene, ne mogu se naći neki bolji uvjeti za rast djeteta nego li je to majčinska ljubav, nježnost i očeva zaštita i potpora. Zamislimo se mi koji smo ovdje, da ne znamo ni tko nam je majka, ni tko nam je otac ni kojim putem smo došli, bilo bi to doista veliko siromaštvo.
U nastavku propovijedi naglasio je, ako o Isusu ovisi budućnost svijeta i pojedinca, onda ga treba doista tražiti i naći poput triju kraljeva ili poput pastira, svakako doći do njega, susresti se s njim.
Postoje znakovi koje razumiju oni koji znaju čitati iz prirode Božje, tu su Božje poruke a dakako da iz Novog zavjeta imamo još jasnijega govora gdje je to dijete koje nam se rodilo. Vođen tim osjećajima naći ćeš i danas dijete Isusa ako ideš poput pastira prostodušno radosno i imaš osjećaj za Božji govor. Nažalost mnogi od nas to dijete traže negdje drugdje i po nekim drugim znakovima više puta u trgovini, u karijer, u nekom luksuzu, stoga se raziđemo s njime ne sretnemo ga ne nađemo ga, a to dijete se često puta skloni od toga, od nas, otiđe onima koji nemaju te mogućnosti…
Također se osvrnuo na odnos prema Božanskom djetetu i prema jaslicama, danas veliki dio svijeta gleda na razne načine prema jaslicama o tome se piše i govori, ali pitanje je koliko je to opet onaj pravi znak da susretnemo to Božansko dijete koje nam se rodilo, jer ti koji te znakove gledaju ne znaju pravi put i ne znaju pročitati Božje znakove i poruke na putu, rekli bismo okolo jaslica su i po drugim mjestima, nešto naslućuju ali zapravo ne nalaze Isusa.
Nažalost neki će i danas poslušati razne Herode a ne slijediti zvijezdu, svoju savjest koju im ja Bog dao na životnom putu. Neki će se zaustaviti na blještavilu uličnih svjetiljki, pa onda izgube od toga blještavila onu zvijezdu na nebu koja jedina pokazuje gdje se Isus rodio, neki Božić traže za bogatim stolom, a Isus tu ne sjeda, neki na raznim koncertima, neki u kafićima i gostionicama i raziđu se ne susretnu se ni za Božić jer to nije mjesto gdje se dijete Božansko može naći,nije to čitanje Božjih znakova na putu prema Kristu.
Biskup je na kraju poručio, nemoj ići djetetu bez dara idi poput pastira i kraljeva, nemoj ići bezdušan, ono će to prepoznati, prepoznat će jesi li prazan u duši, ono će prepoznati kao što dijete prepozna, po očima po usnama po tvojemu licu, jer dijete jako dobro prepoznaje, bolje nego mi jer je bolje koncentrirano.
Dijete je tražitelje po tomu prepoznalo u pastirima, jer nije gledalo u njihove ruke nego u njihova srca, a mudracima po onome što su imali u rukama, znalo je da je to samo znak onoga što je u njihovoj duši, inače kad ne bi to bilo tako, bila bi varka, zaključio je, novorođenom trebamo krenuti s onim darovima koje dijete ima, sa predanjem, povjerenjem i s radošću da mu pripadamo, istaknuo je Biskup između ostalog i čestitao vjernicima Božić i nadolazeću Novu godinu.
Na kraju misnog slavlja župnik Pavlić zahvalio je preuzvišenom Biskupu, Katrdralnom zboru sv. Cecilija i svima onima koji su doprinijeli ljepoti Božičnog ugođaja u senskoj katedrali Uznesenja BDM.
Priredila Blaženka Ljubović, prof.