Prvi broj „Hrvatske vjernosti“, glasila Crkve hrvatskih mučenika na Udbini.
O časopisu „Hrvatska vjernost“ biskup Bogović je u uvodu rekao:
„Dragi čitatelji i prijatelji!
Javljamo vam se na nov način. Zahvaljujući vlasniku i uredništvu „Vile Velebita“ do sada su dva broja tog časopisa bila u cijelosti posvećena projektu Crkve hrvatskih mučenika. Budući da „Vila Velebita“ želi svojim čitateljima ponuditi i druge sadržaje, dogovorili smo se da će se u brojevima koji slijede – sve dok se to bude pokazalo prikladnim – tematika o Crkvi hrvatskih mučenika objavljivati u posebno prilogu s vlastitim naslovom i vlastitim uredništvom. Naslov priloga je: Hrvatska vjernost – glasilo Crkve hrvatskih mučenika.
Zašto: Hrvatska vjernost?
Tražeći najpogodniji naslov za glasilo Crkve hrvatskih mučenika, učinio nam ovaj najboljim… Vjernost, znači biti ustrajan, dosljedan, stalan, ali ne u bilo čemu. Netko može bit ustrajan, dosljedan i stalan u zlu, mržnji, nepravdi. Prava vjernost ne može biti odijeljena od ljubavi. Ona može biti nesavršena, jer je nesavršeno svako ljudsko djelo, ali ne može postojati ako nema u njoj ljubavi, odnosno, ona postoji samo onoliko koliko ima te osobine. To znači da istinska vjernost postoji svuda gdje je ljubav prema čovjeku, makar svjedok takve vjernosti i ne bio kršćanin. Dakako, vjerni svjedok u savršenom smislu je samo Isus Krist jer je on savršeno svjedočio za samoga Boga – koji je Ljubav…
I mi imamo takvih velikana. Na naslovnoj stranici ovog broja Hrvatske vjernosti vidimo u sredini Meštrovićev lik Hrvatske povijesti ili Hrvatske domovine. Lice te naše Domovine obasjano je mučeničkim sjajem naših vjernih svjedoka. To je naša dragocjena ogrlica. Želimo da današnji i sutrašnji naraštaji budu obasjani tim svjetlom jer jedino se tako može čuvati nacionalni, vjerski i kulturni identitet naroda na ovim prostorima.
Kada govorimo o hrvatskoj vjernosti, mislimo na sve Hrvate, u domovini i inozemstvu, ali ne samo na njih. Mislimo i na sve pripadnike drugih narodnosti koji su na ovim prostorima dali svjedočanstvo svoje vjere i čovjekoljublja prema svojim suvremenicima i prema onima koji će na ovim prostorima živjeti poslije njih.
Bilo je više preporuka da se u naš medijski prostor pošalje jedan časopis, ili jedne novine, koji bi gajio odgovornost, postojanost i vjernost nasuprot duhu koji ne priznaje neke stavove i tradicionalne vrjednote nego u teoriji i praksi ne prihvaća privrženost ni vjeri ni naciji, niti u praksi poštuje ikakav svjetonazor. Osjećamo da je tako nešto potrebno, ali na takvu potrebu ne možemo ovim časopisom odgovoriti. Bit će nam drago ako uspijemo i tome dati naš skromni prilog.“