SENJ: Iscrpno o Senjskoj biskupiji u jednoj knjizi
Iako je u više navrata objavljivan pregled povijesti Senjske biskupije želja autora je bila čitateljima ponuditi jedan suvremeni pregled povijesti od njezina početka do vremena kada je 1969. uključena u Riječko-senjsku nadbiskupiju. Knjižica, namijenjena u prvom redu Senjanima i ljubiteljima senjske vjerske i kulturne prošlosti, zadovoljava sve znanstvene kriterije i svakom daje dovoljno usmjerenja za nastavak istraživanja. Dodatan poticaj ovom koautorstvu je obilježavanje 10. obljetnice postojanja Gospićko-senjske biskupije u svim mjestima koja su bila biskupsko sjedište (Senju, Krbavi, Modrušu i Otočcu).
Nekić u prvom dijelu knjige sažima sve do sada poznate podatke o Senjskoj biskupiji u srednjem vijeku. Ukazuje da Senj vrlo rano postaje biskupsko sjedište: već početkom 5. st. spominje se senjski biskup Laurencije, ali je moguće da je biskupija postojala i prije. Provalom barbarskih plemena, uz ostale institucije antičkog društva, nestaje i biskupija. Tek sredinom 12. st. stvoreni su gospodarski i politički preduvjeti da se ona obnovi. Pisani trag o tom imamo iz 1169. Procvat biskupije poklapa se sa procvatom grada Senja, koji u vrijeme uprave knezova Frankopana postaje najvažnije lučko, trgovačko, prometno i gospodarsko središte sjevernog Jadrana. U to vrijeme izgrađuju se brojne crkve, samostani i ostali vjerski objekti. U drugoj polovici 15. st. područje biskupije izloženo je jakim udarima turskih pljačkaša. Uslijed izloženosti četovanjima i pljačkama sredinom 16. st. ona obuhvaća sveta tri župe: Senj, Otočac i Brinje.
U dijelu knjižice naslovljenom „Senjska i Modruška ili Krbavska biskupija u novom vijeku“ Bogović prati razvoj biskupije nakon prestanka turske opasnosti, preko naseljavanja Bunjevaca (do konca 18. st.) intenzivnog iseljavanja stanovništva u novije vrijeme. Bavi se odnosom dviju biskupija: Senjske i Modruške. Detaljnije piše o značajnijim biskupima (Martin Brajković, 1697.-1704.; Vuk Čolić, 1745.-1764., Mirko Ožegović, 1833.-1869., kao i onima koji su obilježili XX. stoljeće: Viktor Burić, 1935.-1973.; Josip Pavlišić 1952.-1989.), Senjskom kaptolu, sjemeništu i teološkom učilištu, senjskom redovništvu (benediktincima, franjevcima i pavlinima), župama i dekanatima i značenju glagoljice. Posebno se bavi pitanjem Rijeke koja postupno prerasta crkvena središta kojima je kroz povijest pripadala i postaje najprije biskupijsko (1925.), a onda (1969.) i metropolijsko središte. Napredovanje Rijek sve više stavlja u sjenu i Senj kao biskupijsko središte. Završit će tako da će Senj svoj biskupijski kontinuitet nasloniti na jedno novo biskupijsko središte iza Velebita, na Gospić.