SLUNJ: Da se ne zaboravi
U 15.30 predstavnici lokalne samouprave, vojske, policije i braniteljskih udruga položili su vijence pred spomenikom stradalima. Župnik mons. Mile Pecić je predvodio molitvu za poginule. "Ovom narodu agresor nije pružio nikakvu alternativu osim nestanaka. A kriv je što tu živi na svojim ognjištima, sa svojom vjerom, kulturom, običajima..."
Nakon molitve kolona je krenula u tišini glavnom slunjskom ulicom. Zaustavili su se pred spomen pločom trojici pričuvnih policajaca koji su upravo 16. studenog 1991. ubijeni pred svojim kućama. U župskoj dvorani, čekajući misu u 17 sati, prisutni su mogli pogledati izložbu fotografija poginulih. U 17 sati misu je predvodio biskup mos. Mile Bogović: "Veće ljubavi nema od polaganja života za druge", istakao je biskup Isusovu poruku.
Nakon mise u kino dvorani je nastavljen program i to s naučnim skupom o 1991. godini. Govorili su o tadašnjim prilkama brigadir Halovanić, ratni zapovjenici policije g. Ivan Panić, vojske puk. Vladimir Katić, zapovjednici Nikola Turkalj, Ante Palijan. Nazočnima su se obratili župan Vučić, gradonačelnik Bogović, te biskup Bogović. Dvorana je bila dupkom pun.
Dan 16. studeni 1991. ostaje duboko urezan u pamćenje naroda slunjskog kraja. Tog su dana tenkovi zloglasne JNA sa srpskim paravojnim formacijama ušli u Slunj. Narod i branitelji povlačili su se prema Bosni šumskim putovima, preko nabujalih potoka, zaštićeni maglom. Križni put koji je počeo na Uskrs dosegao je vrhunac: goloruki narod i branitelji napuštali su vjekovna ognjišta. Počela je neviđena pljačka, paljenje kuća i crkava. Sirotinja koja je ostala u kućama obilježena je bijelim vrpcama oko rukava! četiri godine trajao je teror nad ovim krajem. Progonstvo je ostavilo rane i traume posebno na djeci i starijim osobama. Naš povratak nije bio ničiji dar, najmanje međunarodne zajednice. Hravatska je je vojska 6. kolovoza 1995. prokrčila put našim kućama. Pobjednička vojska koja je nikla iz naroda.