Stepinčevo u Gospiću
Stepinac nam je također uzor u postojanosti. Živio je u tri različita režima ali ga nijedan nije duhom zarobio, uvijek je na prvom mjestu bio Božji poziv. U svakom je on sačuvao svoje ljudsko, kršćansko i svećeničko dostojanstvo. Mnogi su se mijenjali do neprepoznatljivosti. Onaj koji se mijenja prema prilikama, nije u stanju nešto učiniti da one budu bolje. Na trebamo na takve upirati prstom; prepoznatljivi su i bez toga.
Mnogo je o Stepincu napisano kako je on pravi hrvatski rodoljub. On to doista i jest. Boljelo ga je što je njegova narod progonjen i zapostavljan, što Hrvatima nije dopuštano ni reći da su Hrvati, što nisu mogli napredovati u službama ako se nisu prodali režimu i iznevjerili težnje vlastitog naroda. No, pravi rodoljub i domoljub branit će i druge narode ako su i kad su oni ugroženi u svojim pravima. Sada se već mnogo toga zna o tome kako se u vrijeme NDH Stepinac zauzimao za Srbe i Židove. Pred sudskim vratima mnogi od njih su čekali da mogu to posvjedočiti, ali im nije bilo dano. Ono što je tražio za Hrvate bio je spreman braniti i kod drugih naroda. To je pravo domoljublje. Nedavno je jedna Židovka objavila knjigu o tome kako je Stepinac branio Židove. Očekujemo takvu knjigu i sa srpske strane.
Stepinac zacijelo ne bi narastao tako velik da nam bude svima primjer i uzor da nije imao mnogo križeva i mnogo teškoća. Ne bismo u Senju nikada imali kulu Nehaj, onako veleban i jak, da nije bilo opasnosti sa svih strana. Tako su opasnosti i nevolje Stepincu koji je bio ispravno usmjeren prema Bogu i čovjeku, pomogle da izraste u ličnost koji na samo nama Hrvatima nego i cijelom svijetu može poslužiti kao uzor vjernika i čovjeka. On nas uči kako se nositi sa životnim teškoćama: ne pokleknuti i predati se, nego uvijek biti na braniku svega što je dobro, ali pritom ne računati samo na svoje snage nego u prvom redu na snagu onoga kojemu smo povjerovali. U ovoj Godini vjere u Stepincu imamo živi uzor pravoga vjernika.
Zato ne valja misliti ni danas da treba čekati bolja vremena. Ova vremena treba učiniti boljima, odnosno ona nas potiču da još više ojačamo. Za Crkvu Božju i u ovim vremenima, i ovdje u Hrvatskoj, pruža se prilika za dobar „ulov“ tj. da mnogo učini za čovjeka i da sama ojača u dobru. Dakako, veliki „ulov“ bit će samo onda ako Isus bude s nama u lađi. Oslanjati se samo na sebe ne obećava mnogo.
Stepinac je naša suvremena propovijed, oživotvoreno evanđelje, koja nas inspirira kako imati osjećaj za potrebe drugoga, kako poslušati Božji poziv, kako ostati postojan u mijenama ovoga svijeta, kako ljubiti svoj narod, kako životne opasnosti mogu biti prilika da se ojačamo u svakom dobru. Zahvaljujemo Bogu što nam je u Stepincu dao tako svijetli primjer kako se odgovara na Božji poziv da krenemo i prema pojedincima i prema narodu.
Zvonko Ranogajec