Susret vjeroučitelja Riječke metropolije
Najprije su posjetili Gradski muzej u Senju koji im je predstavila ravnateljica Blaženka Ljubović, a potom stalnu izložbu u Sakralnoj baštini Senj koju je predstavila voditeljica Milena Rogić. Vjeroučitelje je u senjskoj katedrali pozdravio gospićko-senjski biskup mons. Zdenko Križić koji je u koncelebraciji sa tajnikom i biskupijskim kancelarom preč. Mišelom Grgurićem, sa spomenutim predstojnicima Katehetskih ureda te župnikom preč. Richardom Pavlićem, župnim vikarom vlč. Nikolom Prša, uz asistenciju bogoslova Josipa Tomljanovića, slavio svečanu sv. misu za Domovinu. Pjevanjem i sviranjem misno slavlje uzveličali su vjeroučitelji predvođeni senjskim zborom mladih „Ruah“.
Biskup je u propovijedi naglasio da bi oni koji druge poučavaju u vjeri i navješćuju im Radosnu vijest, a to su i vjeroučitelji, trebali najprije Božju riječ osobno meditirati i primijeniti je na sebe. Stoga, na ovakvim skupovima trebamo više sami sebi govoriti, a ne samo istraživati kako drugima prenijeti poruku Evanđelja na jasniji i razumljiviji način.
„U evanđeoskom odlomku čuli smo djelić Isusova govora na gori, govora koji je vrlo direktan, po Mateju, upućen njegovim najbližim suradnicima, samo učenicima. U tom govoru Isus kao refren ponavlja: 'A ja vam kažem.' Svi veliki duhovni učitelji slažu se da nema ozbiljnijeg duhovnog napretka bez poznavanja samih sebe, bez istine o sebi. Zato Isus žarko moli za svoje učenike da budu posvećeni istinom. Isus kaže da samo onaj tko je od istine sluša njegov glas i može razumjeti Božju poruku. Sjećamo se dijaloga sa Samarijankom. Isus sve čini da ova žena postane svjesna svoje istine da bi se onda mogla otvoriti Božjoj istini. Isto tako se jasno vidi kako žena bježi od svoje istine, jednostavno se ne želi ili boji suočiti sa svojom istinom. Svi smo mi pomalo takvi: bojimo se svoje istine, ne želimo je sebi priznati, kao da ne znamo što ćemo poslije s njom. Kada mi Bogu priznamo svoju istinu, onda će Bog znati što će s nama i s našom istinom bez obzira kako žalosna bila ta istina. Ali kada ne želimo Bogu priznati našu istinu, onda ni Bog ne zna što će s nama.
Imamo i primjer apostola Petra. On nije pretjerano vjerovao Isusu. Kada mu Isus veli da izveze na pučinu i baci mreže za lov, Petar mu odgovara da su cijelu noć lovili i nisu ništa ulovili. Potom dodaje: „Na tvoju riječ bacit ću mreže“. Ovo, zapravo, znači: 'Evo bacit ću mreže i vidjet ćeš da nema ništa.' Htio je Isusu reći: 'Ja sam u ovoj profesiji puno veći stručnjak od tebe.' A kada je ulovio toliko riba da su se mreže skoro pokidale, Petar pada na koljena pred Isusom govoreći: 'Udalji se od mene Gospodine jer sam grešnik“ (Lk 5,8). U ovom momentu Petar je upoznao sebe i svoju istinu i sada je prikladan da bude Isusov učenik. Zato mu Isus veli: 'Ne boj se! Od sada ćeš loviti ljude' (5,10). U ovom evanđeoskom odlomku koji smo čuli Isus nas upozorava kako naš pogled može biti toliko usredotočen na druge da postanemo nesposobni vidjeti sebe. Možemo izoštriti svoj pogled prema drugima do te mjere da ćemo lako primjetiti i trun u oku drugoga, dok brvno u svom oku nećemo vidjeti. Možemo pomisliti da je ovo samo neka Isusova hiperbola, da ovdje malo pretjeruje, ali ovo nije pretjerivanje. Činjenica je da osobe koje sebe ne promatraju i ne ispituju, pretjerano promatraju druge kojima će onda otkrivati stotine mana, dok kod sebe neće vidjeti niti jedne.
Biskup je spomenuo i Isusov govor o maču s kojim učenici trebaju rezati sebe, svoju oholost, svoj egoizam, svoju nadmoć nad drugima, jednom riječju: svoje mane. Zna Isus da onaj tko ne sječe sebe, pili druge. Tko ne radi dovoljno na sebi, radi puno na drugima. Takvi su onda skloni osuđivati i kritizirati druge i njihove živote. Isus ne dopušta nikakva suđenja i osuđivanja. - On ne dopušta da osuđujemo druge kada i sami imamo puno toga što spada pod osudu. Ali isto tako ženi govori: 'Idi i nemoj više griješiti.' Biskup je na kraju pozvao da u svome vjerničkom životu znamo češće stati pred Boga i dopustiti mu da nas gleda te završio riječima: 'Tako ćemo bolje upoznati Boga i sebe, a druge ćemo gledati bez osuđivanja i odbacivanja. Tada nećemo vidjeti samo mane drugih, nego prije svega ono božansko, ono sveto i plemenito što oni nose u sebi.'“
Nakon mise snimljena je zajednička fotografija ispred glavnog oltara, a potom je župnik predstavio povijest senjske župe i katedrale. Druženje je nastavljeno razgledavanjem senjske tvrđave Nehaj u kojoj je Blaženka Ljubović predstavila burnu crkvenu i svjetovnu povijest Senja, njegovih nadaleko poznatih branitelja uskoka i značenje Nehaja za hrvatsku kulturu. Iz Senja vjeroučitelji su nastavili put prema Krasnu gdje su razgledali Kuću Velebita, uz pratnju tamošnjih djelatnika te vidjeli i naučili mnogo toga o Velebitu, njegovoj flori i fauni i životu ljudi na njemu. Potom su se uputili u svetište Majke Božje od Krasna, zaštitnice Gospićko-senjske biskupije, gdje su zapjevali hodočasničku pjesmu „Majko Božja od Krasna, moli se za nas“, a potom je umjesto odsutnog župnika vlč. Stjepana Zebe, preč. Turkalj predstavio povijest ovog marijanskog svetišta u Lici. Susret je završio zajedničkim objedom u hotelu „Krasno“ s pjesmom, razgovorom i govorom zahvale.
Klik na donju fotografiju kako bi se otvorila web-galerija
