Svećenička skupština svećenika Gospićko-senjske biskupije
Vođenje skupštine nastavio je generalni vikar mons. Tomislav Šporčić ter je nakon kratkog pozdrava i uvoda najavio predavača dr. Milana Šimunovića i temu „Kako naviještati i prenositi Radosnu vijest". Široku i iscrpnu temu prof. Šimunović obradio je u sedam točaka. Nakon uvoda pod naslovom Zašto novi radosniji navještaj?, slijedili su podnaslovi Zahtjevnost Evanđelja, obilježena radošću; Misijska preobrazba 'Crkve izlaska' i nužnost nekih pastoralnih zaokreta; Povratak Evanđelju – kako naviještati?; prema promjeni mentaliteta (mentalnih sklopova) i usvajanju novih 'stilova' za novu evangelizaciju; Preobrazba župne zajednice; Preporuka: biblijsko-evangelizacijske večeri (za mlade i odrasle).
Poslije kratkog pregleda 'evolucije' pojma „nove evangelizacije" – za koju je papa Ivan Pavao II. već godine 1983. istaknuo da nije riječ o reevangelizaciji nego naprosto o „novoj evangelizaciji", i to „novoj u izričaju, načinu i žaru" - predavač je cijelo izlaganje zasnovao na pobudnici pape Franje „Radost Evanđelja", koja daje smjernice za „novu evangelizaciju", a na pojedinim je biskupijama i župnim zajednicama da traže 'nove putove' naviještanja, pri čemu je najprije potrebno buditi svijest „da cijela Crkva, kao Božji narod, evangelizira". Pritom valja voditi računa da, premda je Evanđelje uvijek isto, „nova evangelizacija" u biti znači novi odgovor na 'znakove vrjemena', na nove 'kulturne scenarije', da bi se izišlo iz rastućih oblika 'duhovne pustinje', kako je papa Franjo znakovito istaknuo.
Središnji dio Šimunovićeva izlaganja trebao je dati odgovor na pitanje kako naviještati. Uz radost, koja mora biti temeljna oznaka svakog navještaja i navjestitelja, u tom smislu valja odlučnije govoriti da je Isus Krist jedini spasitelj čovjeka i pokazivati kršćanstvo kao 'radosnu vijest'. Također, posebno je važno ne počinjati uvijek od „grješne uvjetovanosti čovjeka", jer Isus je istaknuo da nam je donio „život u izobilju", ter stalno valja naglašavati da je čitav Božji narod pozvan naviještati Evanđelje. Ipak, u svim sredinama i životnim okolnostima potrebno je usvojiti svijest „da nijedna motivacija neće biti dovoljna ako u srcu ne bude gorio plamen Duha Svetoga" odnosno ako „nema duhovnosti koja može promijeniti srce". Zato je potrebno gajiti molitveni susret s Božjom riječi, nastojati da se radosna evangelizacija pretače u ljepotu liturgije, poticati sve 'duhovne pokrete' da budu više u službi misijskog poslanja Crkve, ispravno vrjednovati „evangelizacijsku snagu puče pobožnosti" itd.
U završnom poglavlju glede potrebne preobrazbe župne zajednice, predavač je naglasio važnost župne kateheze i uloga „živih vjerničkih krugova", kao mjesta „učenja i življenja" ter slobodnog i spontanog iznošenja svih pitanja i problema u raspravi o svim izazovima koje pred vjernika postavlja suvrjemena kultura. Na kraju je mons. Šimunović svećenicima posvijestio kako „definitivno nastupa misionarska situacija, slična dobrim dijelom onoj u prvim stoljećima Crkve, u kojoj se još ne snalazimo jer još uvijek računamo na tradicionalne aparate prenošenja vjere koji su koncipirani za već prošla vrjemena". Konkretno za Godinu Evanđelja svećenicima je, iznoseći i vlastita pastoralna iskustva, posebno preporučio širenje Biblije u obiteljima, poticanje naroda na pozorno slušanje i čitanje Riječi Božje ter gdje god je moguće, makar s malim brojem vjernika, osnivanje biblijskih zajednica i održavanje biblijskih večeri za sve uzraste.
U nastavku skupštine, nakon kraće rasprave o izloženoj temi i stanke, biskup Bogović je izvijestio o stanju u biskupiji od prošle skupštine, s posebnim naglaskom na stanje klera, pri čemu je s radošću pozdravio nove svećenike iz drugih biskupija ili redovničkih zajednica. Nije propustio podsjetiti na svoj odlazak u mirovinu, a jasno je istaknuo i svoju potporu novom referendumu glede tzv. monetizacije hrvatskih autocesta ter je najavio gradnju crkve u Donjem Lapcu. Potom je iznio kratka izvješća i obavijesti iz biskupijskih ustanova i ureda (Kaptol, Kancelarija, Katehetski, Ekonomat, Caritas), a nakon biskupa je mons. Tomislav Rogić predstavio izvještaje iz deset biskupijskih povjerenstava.
Posljednji dio skupštine posvećen je biskupijskom pastoralnom planu 2014./2015., iz kojega je mons. Šporčić posebne naglaske stavio na sljedeće programe: biskupijski susret Župnih pastoralnih vijeća (Otočac, 19. listopada), Tečaj vjere za župne suradnike (odražava se u Otočcu), Drugi nacionalni susret obitelji (Trsat, 19. travnja 2015.), a Tečaj animatora za mlade predstavio je novi biskupijski povjerenik za mlade vlč. Josip Šimatović. Skupština, na kojoj su sudjelovali gotovo svi svećenici djelatni u biskupiji, završila je bratskim objedom u blagovalištu ordinarijata, gdje se nastavila rasprava o aktualnim temama, a biskup je također ponovno pozdravio nove svećenike, posebno redovnike koji su od kolovoza raspoređeni na službe u Gospićko-senjskoj biskupiji.