Svećenički međudekanatski sastanak u Otočcu
Zatim je kancelar vlč. Marinko Miličević pročitao zapisnik s prošlogodišnjega međudekanatskog sastanka u Gospiću.
Potom je don Anđelko Kaćunko, župnik Kompolja, Brloga i Vratnika, održao izlaganje o temi „Pastoralna komunikacija", u kojem je istaknuo značenje i važnost tzv. neverbalne komunikacije u pastoralnoj službi svećenika koji je „ex professo" i komunikator i poruka. Povezujući na prikladan način glavnu poruku svojega izlaganja s prethodnim razmatranjem, don Anđelko je – navodeći i neke misli iz poruke pape Franje za Svjetski dan sredstava društvenih priopćivanja, u kojoj je Isusovu prispodobu o Dobrom Samarijancu nazvao „prispodobom o komunikatoru" – naglasio kolika je odgovornost današnjeg svećenika, koji „mora sebi posvijestiti činjenicu da se, ne samo kad je riječ o medijima, nego i u svakodnevnoj komunikaciji, i sam može naći i u ulozi 'pretučenog čovjeka' i u ulozi 'razbojnika'." Predavač je naveo tri važna preduvjeta za pastoralnu praksu, koji se, kako je rekao, „nažalost ne predaju kao poseban kolegij na našim teološkim učilištima, a to su 'leadership' (vodstvo), 'management' (upravljanje) i 'komunikologija' (pastoralna komunikacija). Potom je poseban naglasak stavio na dva vida svećeničke odnosno župničke komunikacije. To je najprije tzv. svakodnevna komunikacija s ljudima – u uredu, na ulici, u kafiću, na igralištu odnosno na svakom mjestu gdje se kao pastoralac nalazi i ukupnom se svojom pojavom „predstavlja" kao jedinstven „govor" i određena „poruka". Drugi vid je liturgijska komunikacija, nazvana također „elegantia altaris", koja se ostvaruje u obredima, a uključuje jednako oltar, ambon, sedes, ispovjedaonicu, groblje, liturgijsko ruho, čine, geste itd. U tome kontekstu don Anđelko je posvijestio važnost pastoralne medijske komunikacije, za koju tradicionalno svećenici nisu osposobljavani, ali je ona danas ne samo neizbježna nego nadasve nužna kao evangelizatorska zadaća. Potom je naveo neke osnovne elemente iz područja tzv. čitanja „govora tijela", pri čemu je veliko zanimanje izazvao čuveni komunikološki „model 55 – 38 – 7", koji zapravo govori da se utjecaj svakog govornika svodi na tri čimbenika: kako izgleda, kako zvuči i što govori, a navedene brojke ističu postotak značenja tih triju čimbenika. Naglasivši na kraju da navedeni „model" ne smije svećenike obeshrabriti, jer oni su ipak posrednici Božje riječi, koja sama po sebi ima „specifičnu težinu" (premda loš govornik i nju može slušatelju učiniti odbojnom!), don Kaćunko je kolegama poželio uspješnu „pastoralnu komunikaciju" na slavu Božju i na vlastitu radost te izlaganje zaključio rečenicom velikog mislioca i obraćenika G. K. Chestertona: „Postoji put od očiju do srca koji ne prolazi kroz intelekt!"
U raspravi koja je slijedila istaknuta je potreba da se o sličnim temama više i češće govori na svećeničkim susretima, a rečeno je kako bi i naše biskupije, kao što čine mnoge ustanove, trebale upriličiti stručne tečajeve ili radionice za komunikacijsko usavršavanje bogoslova i mlađih svećenika.
Slijedio je završni dio radnoga dijela, koji je animirao mons. Šporčić. Svećenici su se najprije kratko osvrnuli na SHKM u Dubrovniku, biskupijski Dan obitelji na Udbini, završeni Tečaj vjere u Otočcu te nedavnu sjednicu biskupijskoga Prezbiterskog vijeća. Slijedio je osvrt na važne buduće događaje - biskupijski susret ministranata 17. lipnja u Otočcu, posvetu Gospićke katedrale 22. srpnja na Dan grada Gospića, te proslavu 50. godišnjice svećeništva i 15. godišnjice biskupstva ordinarija dr. Mile Bogovića 6. srpnja u Slunju. Na kraju sastanka ravnatelj biskupijskoga Caritasa vlč. Luka Blažević izvijestio je o dosad poduzetim oblicima pomoći župama u poplavljenim područjima te pozvao svećenike na nastavak pomaganja i poticanja svojih vjernika u tome duhu. Susret je, u vrlo srdačnom i „komunikativnom" ozračju, završio bratskim objedom kojim je kolege svećenike počastio domaćin mons. Šporčić.