Svetkovina Navještenja
1. Slušali smo večeras dva povijesna izvješća o jednom nadpovijesnom događaju. Prorok Izaija, naime, sedam stoljeća prije Kristova rođenja najavljuje: Čujte dome Davidov. Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu ime Emanuel. A evanđelist Luka kao dobar bilježnik povijesnih zbivanja opisuje divan susret anđela Gabrijela i djevice Marije koja na Božji plan da bude majka Isusova izgovara svoj 'neka mi bude po riječi tvojoj'. Sto prorok davno najavljuje, Marija to ostvaruje. A otkada je postala Majkom Božjom, pišu biskupi na II. Vatikanskom saboru, ona 'materinskom ljubavlju brine za braću svoga Sina koji još putuju i nalaze se u pogiblima i tjeskobama. Zato se i naziva odvjetnicom, pomoćnicom, posrednicom i zagovornicom' (LG 62). Marija je s Isusom trajno nazočna u Crkvi. Velika je to tajna pred kojom danas prigibamo svoja koljena, te okupljeni u ovoj njezinoj katedrali pobožno joj kličemo: 'blagoslovljena Ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje, Isus. Budući da evanđelist Ljika pridaje veliku važnost Marijinoj ulozi, pa od svih evanđelista o njoj najviše govori, nazivaju ga 'Marijinim slikarom'. On je, naime, 'oslikava' kao 'zamilovanu i netaknutu djevicu', kao majku Sina Božjega, kao 'zaručnicu Duha Svetoga' i poslušnu 'službenicu Gospodnju', kao 'uzornu vjernicu i slušateljicu', 'majku boli' i 'blagoslovljenu među ženama'.
2. Zato je Blagovijest blagdan 'koji nam je Bog darovao. Nismo ga mi izmislili ili stvorili' (J. Ratzinger). No, sretni smo što se Bog među nama udomio. Blagovijest je potvrda danu kad se na zemlju prosulo nebo, a Bog iskoračio u ovaj naš svijet. I tako počelo naše spasenje. Ovo je dan bez presedana. I bez reprize. Apsolutno jedinstven događaj na zemlji, u svemira i u povijesti! Možemo ga usporedit s danom stvaranja. Jer, i u jednom i drugom slučaju zazvonila je stvarateljska riječ fiat, neka bude. Prvi puta je tu riječ izgovorio Stvoritelj kada je rekao: 'Neka bude svjetlost i svod posred voda; neka zemlja proizvede živa bića svake vrste.. (Post 1, 1-26). Drugi puta je tu riječ izgovorila BDMarija pa je Bog Čovjekom postao (Lk 1, 38). Nakon Božjega fiata nastao je svijet i svemir; a u njemu čovjek kao ures svemira. Nakon Marijina fiat imamo Bogo-Covjeka i spašeno čovječanstvo. Nikada nešto ljepše nije nastalo, ni stvoreno. Božja ljepota s neba spustila se na zemlju, a nebesko vječno svjetlo uljepšalo i vrijeme i zemaljski svijet. S ovim se blagdanom mogu se uspoređivati jedino Božić i Sveti Četvrtak. Jer, sva tri puta: na Blagovijest, Božić i na Veliki.Cetvrtak Bog dolazi čovjeku. A čovjek biva do neba uzdignut i promoviran. Zbog toga je ovaj blagdan Navještenja 'središnji trenutak svega zbivanja kojemu je težila povijest ljudi i svega što je stvoreno'. Mi to našim razumom ne shvaćamo. Ali jakom vjerom znamo što 'van reda biva tu'. Ovim van-rednim, nad-povijesnim događajem svijet i svemir postadoše Božjim svetištem; po Isusu našem suputniku, učitelju, prijatelju i bratu. To je razlog zašto se vjernici raduju današnjoj svetkovini Navještenja Gospodnjega.
3. Pogledajmo kratko kako je to Izaija vidio i najavio. Njegovo je proročko djelovanje, znamo, imalo tri razdoblja: Prvih nekoliko godina (740-736) on je hodao Jeruzalemom i naviještao skori 'pravedni sud', ako se ljudi ne obrate Gospodinu i Zakonu njegovu. Drugo razdoblje je u vrijeme kralja Ahaza kojega Izaija odvraća od neoprezne i kobne politike saveza s Asirijom. Jer, opravdano se pribojava kako će 'oslobođenje', koje donose Asirci, biti najgore poniženje. Oni će, naime, postaviti svoga idola Ašura na Si onu. No, kralj i narod ne prihvaćaju njegovo upozorenje. Oni to referendumski odbijaju pa se Izaija povlači u samoću, gotovo 18 godina. Razmatra i poučava svoje učenike; i čeka svoj trenutak.
Treće razdoblje pada u vrijeme kralja Ezekije koji ga, istina, u početku sluša; ali, na kraju i on ga napušta i vodi syoju politiku. U sva tri razdoblja prorokova je poruka ista: Jahve je sveti i svemogući Bog. Ne treba se oslanjati na ljude, nego na Boga koji je nedostupan čovjeku, ali uvijek blizak. Jer, on je Emanuel - s nama Bog. Večerašnji kratki odlomak govori nam o vremenu mladoga kralja Ahaza, kojemu nimalo nije bilo lako vladati zemljom. Jer, Edomci se bune, a Filistejci zauzimaju neka područja na jugu zemlje. Najveća pak opasnost prijeti mu sa sjevera. Prorok nastoji uputiti kralja na pravi put. Ali, Ahaz odbija i ne sluša prorokove riječi. Raskida savez s Jahvom i sklapa savez s Asirijom. To je najteži trenutak za Izaiju. Zbog toga tih dana izriče tešku tužbu: 'Čujte nebesa, poslušaj zemljo: Sinove sam odgojio i podigao; ali se odvrgoše.. Jao grješna li naroda; i puka u zlu ogrezla. Jahvu ostaviše, prezreše i leđa mu okrenuše' (1,2-4). (Kako bi tek prorok grmio daje imao knjigu vašega biskupa: 'Zao mi je naroda!').
4. Ali baš u to vrijeme kad je bio odbačen i prognan, Izaija navješćuje najznačajnije proroštvo u Bibliji; proroštvo o Emanuelu koje smo večeras slušali: 'Čujte, dome Davidov. Gospodin će vam dati znak: Evo, začet će djevica i roditi sina, i nadjenut će mu ime Emanuel'. Na koga prorok misli kad govori o 'djevici' ('parthenos')? Sigurno ne misli na neku mitsku, nego na konkretnu osobu. Novi zavjet u djevici vidi Mariju, koja je bila djevicom 'prije poroda, u porodu i poslije poroda'. (Mt 1, 23). Duh Sveti nadahnjuje proroka da 'otkrije i najavi tajnu' koja će se dogoditi u punini vremena, u Isusu Kristu, rođenom od Djevice Marije. To se proroštvo zbilo u Betlehemu, u zemlji Judinoj. Crkva je svjesna tog velikog otajstva, pa danas na spomendan toga van-rednog, nad-povijesnog događaja pada na koljena kada u vjerovanju izgovara riječi 'i utjelovio se po Duhu Svetom', A u zbornoj moli neka nam Gospodin 'udijeli milost da svoga otkupitelja priznajemo Bogom i čovjekom, te budemo dionici njegove božanske naravi'. I dok katedrala večeras obilježava svoju zaštitnicu 'Gospu Nuncij atu', osjećamo osobitu Gospinu blizinu, kao i blizinu, naklonost i ljubav njezinoga Sina. Stoga, Mariji, koja je na današnji dan izgovorila svoj 'neka mi bude', zahvalno kličemo: Raduj se majko jaganjca i pastira. Raduj se obrano od nevidljivh neprijatelja.. Raduj se dragocjena kruno vjernih vladara, časni ponose bogobojaznih svećenika i nepokolebiva utvrdo Crkve. 'Gospo od Navještenja' i 'kraljice Hrvata', moli za nas! Amen.
Mons. Želimir Puljić, nadbiskup zadarski , Gospić, 25. ožujka 2011.