Udbina - pozdravni biskupa Mile Bogovića na proslavi Dana hrvatskih mučenika 31.8.2013.
Od srca s ovoga mjesta, uz Crkvu hrvatskih mučenika, pozdravljam sve vas koji ste na razne načine i s raznih strane stigli u hodočasničkom duhu do ovog Svetišta. Drago mi je što dobrotom Hrvatske televizije i radio postaja Hrvatski radio, Hrvatski katolički radio, Radio Marija i Radio Mir Međugorje mogu pozdraviti i vas koji ste s nama povezani preko tv-ekrana i radio valova.
Posebnosti ovogodišnje proslave je u tome što je u godini obilježavanja 1700. obljetnice Milanskog edikta tolerancije iz 313., što je ovo godina proglašenja još jednog hrvatskog mučenika blaženim – Miroslava Bulešića, što je prošlo 520 godina od hrvatske tragedije ovdje na Krbavskom polju i 10. godina od blagoslova kamena temeljca za CHM.
Kada je riječ o slobodi kršćana, valja reći da do nje nije došlo carskim oružjem nego križem Kristovim. touto nika – tome (križu-Kristu) /pripada/ pobjeda i u tom znaku treba je tražiti i provoditi. Tim govorom govorili su mučenici, i car Konstantin je velik što je taj govor Crkve čuo i razumio. Taj govor je prisutan u Crkvi Kristovoj kroz sve vjekove, ali ga ne čuju i na razumiju svi jednako. Miroslav Bulešić je taj govor dobra razumio i proveo ga do svoga križa – pobjedničkoga. Samo u gramatici takvoga govora shvatljive su njegove riječi: „Moja osveta je oprost“?
Na 500. obljetnicu krbavske tragedije (1993.) odavde su na slobodni hrvatski teritorij slani tenkovi i granate. Dva VBR-a bila su ukopana upravo na temeljima krbavske katedrale. 10 godina kasnije počeli smo se mi ukapati u ovo brdo, ovdje u zemljopisno i povijesno središte Hrvatske da na sve strane šaljemo osvetničke granate tipa onih Miroslava Bulešića – „Moja je osveta oprost!“ Vjerujemo pri tom u snažnu podršku brojnih četa hrvatskih mučenika i žrtava. Dakako i onih koji su pali od hrvatske katoličke ruke. Sve žrtve zaslužuju poštovanje bez obzira na vjeru i naciju.
U temelje smo stavili kamen iz stare krbavske katedrale koji je blagoslovio u Rijeci papa Ivan Pavao II., koji je svojim učenjem i radom učvrstio mučeničke temelje Crkve. On je na pragu trećeg tisućljeća jasno formulirao pobjedničku snagu križa Kristova. Zato smo njegov kip stavili ispred Crkve hrvatskih mučenika.
Današnjeg predvoditelja slavlja Dana hrvatskih mučenika postavio je upravo spomenuti papa Ivan Pavao II. na mjesto glavnog tajnika Biskupske sinode u Rimu. Drago nam je da mons. Nikola Eterović kao Hrvat povezuje našu domovinu sa Svetom Stolicom, kao i to da kao visoki dostojanstvenik Svete Stolice povezuje središte Crkve s ovim slavljem i ovim mjestom. Uz njega je i prvi biskup Crkve u Hrvata, predsjednik Hrvatske biskupske konferencije i zadarski nadbiskup mons. Želimir Puljić; s nama je i naš metropolit mons. Ivan Devčić s drugim biskupima Riječke metropolije: mons. Draženom Kutlešom, porečko-pulskim biskupom, mons. Ivanom Milovanom, porečko pulskim biskupom u miru. Mons. Dražen će nam na kraju reći svoju poruku povodom proglašenja blaženim istarskog mučenika Miroslava Bulešića.
Imamo još jednog metropolita, splitskog nadbiskupa mons. Marina Barišića, koji nas je svojim dolaskom ugodno iznenadio; nije nas iznenadio njegov sufragan, šibenski biskup mons. Ante Ivas, jer on u smislu dobrosusjedskih odnosa redovito dolazi na današnji dan. Pridružio se slavlju i vojni ordinarij mons. Juraj Jezerinac. Bez sumnje da ova Crkva može mnogo značiti za našu vojsku i policiju, kao i za branitelje. No taj govor ostavit ćemo i on i ja svojim nasljednicima sa željom da ga dovedu do kraja; tu je i sisački biskup mons, Vlado Košić kojega već sada pozivam da iduće godine predvodi slavlje na Dan hrvatskih mučenika. Drago nam je da su nam se pridružili križevački vladika mons. Nikola Kekić, i bjelovarsko-križevački biskup mons. Vjekoslav Huzjak. Dobro nam došli!
Mnogi branitelji već usmjeruju svoje korake prema ovom Svetištu, što su simbolički i stvarno izrazili i oni koji su pješačili od Gvozdanskoga do Udbine, 176 kilometara u pet dana. Oni u stilu srednjovjekovnih hodočasnika trasiraju hodočasničke staze prema CHM. Gvozdansko-Udbina je već peta takva staza koju je prema CHM trasirala Udruga „Damir Tomljanović Gavran“ iz Zadra. Čestitamo! Pozdravljam i druge branitelje i njihove udruge.
Pridružili su nam se predstavnici vojske i policije, raznih društvenih i državnih funkcija. Poštujući njihove funkcije, ovdje ih najradije gledamo kao vjernike i hodočasnike. Ipak ću posebno istaknuti gradonačelnika hrvatske metropole Milana Bandića i naše civilne domaćine, a to su novi ličko-senjski župan Milan Kolić i stari udbinski načelnik Ivan Pešut. Posebno pozdravljam članove Komisije HBK i BK BiH za hrvatski martirologij.
Drago mi je pozdraviti svećenike koji su na čelu sa svojim župljanima došli ovamo, redovnike i redovnice, bogoslove i sjemeništarce, vjernike laike s raznih funkcija u društvu, stare i nove Udbinjane. Pozdravljam sve u ime svoje i u ime čuvara Svetišta mons. Tomislava Rogića, koji će svakoga koji dođe ovamo radosno provesti kroz Svetište, a vodi nas i kroz ovo slavlje. Dobro došli!
Dragi hodočasnici, radost mi je gledati ovo zajedništvo oko Crkve hrvatskih mučenika. Dobro svi došli!
Molim s. Veroniku Popić, susestru mučenice Žarke Ivasić, da donese svijeću. Nakon što zapalimo svijeću, neka nadbiskup Eterović predvodi ovo misno slavlje.
-------------------------------------------------------------------------------------
Dan hrvatskih mučenika slavi se između Europskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima, 23. kolovoza, i dana Krbavske tragedije 9. rujna. Naime, 23. kolovoza 1939. dva totalitarna režima sklopili su savez o nenapadanju, da bi se nepune dvije godine poslije ta dva režima međusobno zaratili. Za čovječanstvo je bili su opasan i savez i rat jer su jedna i druga strana polazile od krive slike o čovjeku. On je jednom nadčovjek da mu je sve dopušteno, a drugi put nečovjek u smislu da mu se ne prizna ljudsko dostojanstvo pa ga se po potrebi može likvidirati. Tu su korijeni najkrvavijeg rata u povijesti. Dio te patnje na našem prostoru možete naći u Zborniku žrtava i mučenika iz vremena komunističke vladavine.
Mile Bogović