Ukradeno zvono s crkve neće zapriječiti da zvone u srcu i pozivaju na molitvu

Ponedjeljak, 25. 11. 2013.

Muk koji odjekuje jače od zvona. Ispunjena crkvica začuđenim licima vjernika. Čeka se da odjekne zvono kao poziv na početak misnog slavlja na ovaj blagdana naslovnice ovog doma molitve. Tišina! Započinje misa riječima župnika župe Josipdol. Vlč. Petar Šporčić obraća se nazočnima da u ovoj misi mole i za kradljivca/e zvona s ovog drevnog mjesta, neka im se Bog smiluje, a izrazio je i svoju nadu da bi možda mogli i vratiti zvona. Pozdravio je i župnika susjeda iz Oštarija, vlč. Antu Luketića koji je predvodio misno slavlje i propovijedao:

"Slike sv. Katarine prikazuju mlađu, lijepu djevojku s knjigom u ruci, Biblijom koja je nadahnnjivala ovu sveticu i u pozadini kotač s noževima koji je bio sredstvo mučenja i prisile da se odrekne svojih vjerskih načela. Naime, u to vrijeme htio je oženiti moćnik ovoga svijeta koji je svoju suprugu otjerao s namjerom da oženi lijepu Katarinu. Naravno, nije joj bilo ni na kraj pameti da se udaje u tim okolnostima i za takvu osobu koja gazi druge kada mu se prohtije. Takav stav doveo je Katarinu do mučeničke smrti. Dragi vjernici, niste čuli zvono na početku. Muk je pogodio svakoga od nas, u našim srcima zazvonilo je zvono i pristupili smo ovoj molitvi. Zvona u našim mjestima služe da pozovu vjernike na molitvu. U budućim danima, neka zvoni u vašim srcima te se odazovete molitvom. Molimo se i za osobu/e koja je ukrala ovo zvono. Teške je to kada netko za par kuna bude spreman pokrasti narodu što je sam napravio. Još teža bi bila spoznaja da je netko to napravio iz mržnje i to baš dan-dva uoči ove proslave, ovoga blagdana po kojem ova crkva nosi ime."

Nakon misnog slavlja svi su pozvani u obližnji lovački dom, na nastavak zajedništva i druženje u kršćanskoj ljubavi. U domu se mnogo pričalo krađi zvona. Bilo bi za očekivati mnogo osuda, ali one su mahom izostale riječima čuđenja: "Kako može? Gdje će mu duša? Može li spavati?" Bolji poznavatelji povijesti ovoga kraja rekli su da je ovo zvono najvjerojatnije napravljeno neposredno iza osmanlijskih osvajanja. Na ovoj crkvici je bilo kada je u II.svj. ratu porušena i tada je na njemu ostala rupa što je bitno narušilo kvalitetu zvuka zvonjenja. Tada je zvono pohranjeno ispod koruša u crkvi Josipdol i tu je čekalo obnovu i popravke ovjesa do 90-tih godina. Zadnjih godina pogonila ga je elektronika da zvoni na poziv za molitvu. Žitelji bližnjih kuća mogli su ga čuti ako su bili vani.

Crkvu sv. Katarine lako je uočiti na horizontu mjesta Josipdol i Oštarije ako se putuje u večernjim satima vlakom od Ogulina prema Splitu, kao i iz auta. Prepoznatljiva ja po svojoj efektnoj osvjetljenosti koja izgleda kao da je više na nebu, bez dodira sa zemljom.
Zvono? Možda ga ipak lopovi vrate, kako je to župnik u uvodu rekao. Ipak, njihova je mnogo veća povijesna i emotivna vrijednost, od vrijednosti koja se postigne prodajom za otpadno željezo.

  Vijesti - Sve